Lokalni izbori su sve bliže, iako je do njih još nekoliko mjeseci kandidati za razne pozicije u lokalnoj samoupravi su već u utrci. U Zagrebu građani biraju gradonačelnika, članove Gradske skupštine te predstavnike vijeća gradskih četvrti i mjesnih odbora. Lokalni izbori odražavaju stavove birača o aktualnim temama, poput komunalne infrastrukture, otpada te prometa. Što sve tišti birače u glavnom gradu slušaju kandidati za gradonačelnika ne bi li ponudili svoja rješenja za sve ono što smeta.
Razgovarali smo s kandidatom SDP-a za gradonačelnika Brankom Kolarićem, inače ravnateljem Nastavnog zavoda za javno zdravstvo „Andrija Štampar“ i saborskim zastupnikom o odrastanju, školovanju, ali i o omiljenim mjestima u Zagrebu.
Rođeni ste Zagrepčanin, koji Vam je kvart najdraži je li onaj u kojem ste odrasli ili neki drugi?
Rođen sam u Zagrebu u bolnici Sv. Duh 1973. Odrastao sam u Dedićima u mirnim Šestinama, zadnjih 15 godina živim na Kajzerici, a sada se ponovo spremam preseliti u svoje Šestine. Mama mi je Šestinčanka, a tata se „priženil“ iz Zagorja, okolice Bedekovčine.
Medicina i folklor
Koju osnovnu, a koju srednju školu ste pohađali?
Kao pravom Šestinčaninu osnovna škola bila mi je OŠ Nina Maraković, današnja OŠ Šestine. Od prvog razreda osnovne škole bavio sam se folklorom i ples je moja velika ljubav. Kada čujem tamburice srce mi zapjeva, a noge zacupkaju. Srednjoškolsko obrazovanje završio sam u „MIOC-u Vladimir Popović“, današnjoj XV. gimnaziji. Srednja škola bila je zaista širenje horizonata, kako geografski, tako i emotivno. Paralelno sam završio i osnovnu glazbenu školu u Funkcionalnoj muzičkoj školi u Mlinarskoj ulici, dosta solidno sam svirao harmoniku.
Koje Vas uspomene ili anegdote vežu uz odrastanje?
Djetinjstvo sam proveo u kvartu koji je tada zaista bio selo: uzgajali smo domaće životinje, njegovali vrt i voćnjak. Autobusnom linijom 102 putovalo se „u grad“. To su u mladosti bile prave avanture: šetnja od Britanca do Trga Republike petkom, a hotdog „sa ili bez“ (senfa) u Neboderu bila je jedina ponuda brze hrane tada i najdraža delicija. Šetnja Namom izgledala je kao boravak u raju. Linija 102 imala je veliko ograničenje, kada bi se vraćao kući iza 22 sata čekalo bi me pješačenje nekih 45 minuta brzog hoda. Sjećam se da sam kao maturant položio vozački ispit i dolazio u školu u starom Renaultu 4. Bio sam faca u razredu, no danas nisam siguran da bih se usudio voziti u toj krntijici. Tijekom srednjoškolskog perioda plesao sam u „RKUD-u Pavao Markovac“ i te turneje s folklorašima bile su najljepši trenuci puni pjesme, veselja, druženja.
Tijekom studija medicine bavio sam se i sportskim plesom i to dosta uspješno u plesnom klubu „Mađarac“, kasnije u „Frediju“. Paralelno sam i vodio tečajeve društvenih plesova i ponešto zaradio kao student. Bilo je to teško razdoblje, jer je otac nakon bajne privatizacije ostao bez posla, a za njegovu generaciju to je bilo nešto neočekivano i iznimno teško.
Kako je majka bila kućanica, a nas trojica braće još na školovanju, živjeli smo zaista vrlo teško nekoliko godina. Po završetku fakulteta još sam dvije godine bio član Folklornog ansambla Ivan Goran Kovačić, tako da bih zaključio da su školovanje i ples obilježili moje odrastanje i održale moj optimističan duh. Nezaboravno i formativno iskustvo svakako je i služenje vojnog roka. U vojsci sam bio 1999./2000. u Požegi, Zagrebu i Jastrebarskom, a tijekom služenja roka završio sam i časničku školu te imam čin natporučnika Oružanih snaga Republike Hrvatske u pričuvi. Naravno da me najvažnije i najljepše uspomene vežu i za roditelje i trojicu braće te bliske prijatelje kojima sam blagoslovljen.
Građani otkrili ‘tajnu snagu’ bojkota: ‘Shvatio sam koliko je to uzelo maha’
U glavi sam imao ideju da ću biti doktor
Zašto ste se odlučili za studiranje medicine? Što Vas je potaknulo da se posvetite epidemiologiji i javnom zdravstvu?
Znao sam da ću biti liječnik od ranog djetinjstva. Valjda kako neko dijete fantazira biti vatrogasac ili policajac, ja sam oduvijek imao u glavi ideju da ću biti doktor. Odgajan sam u vrijednosnom sustavu u kojem se cijeni pomoć drugima, skromnost, stavljanje svojih potreba iza potreba drugog ili zajednice.
Od tuda vjerojatno i poriv za političkim i to socijaldemokratskim angažmanom obzirom da potječem iz radničke obitelji. Po završetku osnovne škole mislio sam upisati srednju medicinsku, no razrednica me je uputila da bolje da upišem MIOC, jer ću se lakše upisati na medicinski fakultet. Iako mi je bilo jako sumnjivo da ću s matematičkom školom biti pripremljeniji nego s medicinskom, poslušao sam savjet i nisam požalio.
Tijekom srednje škole sam jako zavolio matematiku, informatiku i statistiku i čak sam razmišljao o visokom obrazovanju u tom smjeru. Na prijemni ispit, osim na medicinu išao sam i na PMF na matematiku. Tijekom studiranja medicine dio mene patio je za brojčanim analizama i algoritmima sve dok nisam slušao kolegij Epidemiologija na petoj godini studija.
U epidemiologiji sam spojio ljubav prema medicini i matematici/statistici. Naravno da kao klinac, a ni kao brucoš nisam imao pojma da postoji nešto kao što je epidemiologija. Javno zdravstvo je široko područje, a epidemiologija daje alate da se bavite mnogim sadržajima u zdravstvu i medicini. Nisam tada mogao zamisliti da bih se mogao baviti jednom temom 40 godina radnog staža.
Kao epidemiolog bavio sam se zaraznom bolestima, doktorirao na epidemiologiji HIV-a, kasnije malignim bolestima, a zadnjih desetak godina izazovima starenja pojedinaca i populacije. I u svojoj kampanji za gradonačelnika Zagreba, javno zdravstvo mi je u fokusu. I zbog povijesti, a i zbog dosadašnje centralizacije države, Zagreb je i centar javnog zdravstva.
To ću braniti da se zadrže standardi javnog zdravstva iznimno važnog za sve građane, jer taj javni sektor ne smijemo prepustiti HDZ-ovoj privatizaciji i pljački kao što se već u slučaju Beroš i dogodilo, pa dobijemo zdravstvo u kome će se liječiti samo oni koji imaju novca, a ostali će umirati jer neće dobiti pravovremeno liječenje. To je nedopustivo, a najbolja borba da se to ne dogodi je da javno zdravstvo još poboljšamo kapacitetima, pripadajućom infrastrukturom, boljom opremom domova zdravlja, a u fokusu mi je i izgradnja nove bolnice za Novi Zagreb koji konačno mora dobiti bolnicu. Što se tiče zaštite kvalitete života starije populacije važni su nam novi domovi umirovljenika te izgradnja hospicija kojih nedostaje.
Velika akcija pošumljavanja: 250 veličanstvenih posadilo 1600 stabala
Izlasci u Kulušić, Jabuku, Best
Koja su bila Vaša omiljena mjesta za izlazak u mladosti?
Kako sam plesao u folklornom ansamblu najčešće sam tulumario uz tamburicu i ples, i ponešto pića, u podrumu u Ilici 12. Bilo je puno putovanja i druženja i zabave, pravo doba bezbrižnosti. Naravno da sam znao izaći u već kultni Kulušić, Jabuku, kasnije Best. Tijekom fakulteta imao sam plesne treninge gotovo svaku večer, a turnire nedjeljom, pa nije ni preostajalo vremena za izlaske. Ali klupska umjetnička, avangardna, glazbena, društvena i zagrebačka atmosfera koja se stvarala s našim generacijama, nestala je, a jako je važna bila u Zagrebu i mladima treba vratiti.
Kao što im treba vratiti kompletan normalan život kroz priuštivo stanovanje u Zagrebu. Zagreb mora ponovno biti razvojan grad, metropola u svakom pogledu života, a što se tiče mladih i svih generacija to podrazumijeva da je i jako kulturno središte, glazbeno, kazališno, likovno, umjetničko središte odakle dolazi i bunt, slobodni um, kozmopolitski duh, klubovi i pubovi u kojima se ogleda suvremenost i gdje je svatko dobrodošao u različitosti i prijateljstvu. I Zagreb i Zagrepčani trebaju takav europski grad za sve.
Za koji nogometni, a koji košarkaški klub navijate?
Dinamo i Cibona, naravno! Osim toga, obožavao sam vikende provoditi prateći natjecanja u alpskom skijanju i tenisu.
Zagreb je najljepši grad
Kako provodite slobodno vrijeme i koji su Vam hobiji, imate li vremena za njih?
Trenutno sam sretan kad ukradem sat-dva za sebe, a kad bude cijeli dan slobodan to je ravno čudu. No važno je povući se u osamu da bi ostvario kontakt sa sobom, odnosno s dubinom bića. Politički angažman može uzeti svo vrijeme, i opet nije dovoljno. Redovito šećem po savskom nasipu, volim otići u kino, a sad dok sam do preseljenja u Šestine još na Kajzerici (Avenue Mall doživljavam kao dnevni boravak), uživam u kuhanju i volim ugostiti prijatelje. I da, konstantno se natjeravam po stanu s mačkom Frkijem!
Koje je za Vas najljepše mjesto u Zagrebu i zašto?
Ovo pitanje je Sofijin izbor. Ali kako pjeva Drago Diklić: Zagreb je najljepši grad / S njim u srcu se ostaje mlad… Obožavam Britanac, Cmrok, Sljeme, Jarun, savski nasip, Maksimir…. Šestine, naravno, a sretan sam i da imam iskustvo života u Novom Zagrebu koji je puno ljepši i funkcionalniji nego sam zamišljao. Ali mu fali bolnica. Pa, i kazalište. To moram riješiti.
Koji je najbolji savjet koji ste ikada dobili i od koga?
Mentor mi je jednom rekao: Mali, zašto sve tako ozbiljno shvaćaš? Igraj se malo više u životu i sa životom. Kad mi bude teško prisjetim se toga, pustim glazbu i zaplešem. A sad kad počinje kampanja za gradonačelnika Zagreba sjetim se davne emisije popularne Stojedinice „Gradonačelnik pleše, kako vi pitate“.
Želim taj ples. Želim odgovorno uzvratiti građanima s bitnim rješenjima za Zagreb koji će im stvarati lijep život, zdravi grad, koji će ime davati smirenost koja dolazi iz organiziranosti gradskog života, a ne ih izluđivati u svakodnevici improviziranim aktivističkim rješenjima. Pobrinuo sam se da u svome timu za Zagreb imam veliki broj stručnjaka, među njima financijaša, kandidata za dogradonačelnika Borisa Lalovca s velikim iskustvom u uspješnom upravljanja državom i velikim sustavima.
