Iako za većinu zanimanja nije propisano kao obavezno, poznavanje hrvatskog jezika ključno je za kvalitetno obavljanje posla, ali i za uspješnu integraciju stranaca u društvo. Stoga je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike osiguralo provedbu i financiranje učenja hrvatskog jezika stranim radnicima iz trećih zemalja putem sustava vaučera za obrazovanje odraslih.
Radi se o kraćim, neformalnim programima učenja hrvatskog jezika u konkretnim sektorima (tzv. „tailor made“ programi), koji moraju polaznicima omogućiti razvoj osnovnih vještina komunikacije na radnom mjestu. Ministarstvo je, u cilju osiguravanja kvalitete programa, uspostavilo sustav vrednovanja programa te davanja suglasnosti za njihovo izvođenje pružateljima usluga obrazovanja. Naime, programi moraju biti izrađeni sukladno smjernicama Vijeća Europe navedenim u Zajedničkom europskom referentnom okviru za jezike (ZEROJ), čime je zadovoljen temeljni uvjet za financiranje programa iz EU sredstava.
„Danas se poslodavci najčešće sami organiziraju i osiguravaju učenje hrvatskog jezika stranim radnicima. Danas nije obvezno imati potvrdu o poznavanju hrvatskog jezika prije zapošljavanja. Izmjena Zakona o strancima predviđa da nakon određenog vremena rada, (prijedlog je godina dana, a ne prije početka rada) radnik mora položiti osnovni nivo poznavanja hrvatskog jezika. Kako će izgledati konačna norma, vidjet ćemo. Troškovi polaganja i učenja jezika su troškovi poslodavca“, pojašnjava predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske Zlatica Štulić.
Vaučeri za učenje hrvatskog jezika
„Kroz sustav vaučera omogućeno je učenje hrvatskoga jezika u sektorima i zanimanjima gdje bilježimo najveću potražnju za stranom radnom snagom, a to su građevinski sektor, turizam i ugostiteljstvo, prerađivačka industrija, prehrambena industrija, zdravstva i socijalne skrbi, prometa te telekomunikacija. Također, kroz sustav vaučera omogućeno je i učenje hrvatskog jezika na višim razinama do C1 prvenstveno za visoko obrazovane u reguliranim profesijama“, pojašnjavaju u Ministarstvu rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
Za programe učenja hrvatskog jezika određena je obveza djelomičnog sufinanciranja troška obrazovanja od strane poslodavca. HZZ putem vaučera financira dio troška pohađanja programa kako slijedi:
• 50% za osobu zaposlenu kod poslodavca koji zapošljava preko 250 radnika,
• 60% za osobu zaposlenu kod poslodavca koji zapošljava do 250 radnika,
• 70% za osobu zaposlenu kod poslodavca koji zapošljava do 50 radnika.
Stižu zakonske promjene: Stranim radnicima u Hrvatskoj se više neće gledati ‘kroz prste’
Poznavanje jezika pridonosi boljoj integraciji
Naravno da je svakom poslodavcu u interesu da mu radnik koji radi s kupcima može ostvariti dobru komunikaciju s njima, kao i s radnim kolegama, nadređenima, da može primati upute za svoj rad i da može podijeliti informacije o poslu, smatraju u Sindikatu trgovine.
„Radnik bi morao znati i razumjeti osnovne izraze i ostvariti osnovne komunikacijske potrebe na radnom mjestu. Poznavanje jezika i govorenje istoga, svakako utječe pozitivno na kvalitetu usluge, kao i na lakšu organizaciju samog procesa rada. Ako radnik ne poznaje jezik, drugi radnici mu moraju pomagati, a moraju odrađivati i svoj posao.
Zato je važno da se i radnici između sebe dobro razumiju. Strani radnici rade i kao vozači, skladištari i poznavanje jezika olakšava njihov rad, a to sigurno utječe na bolje rezultate rada kompanije. Poznavanje jezika sigurno pridonosi boljem pozicioniranju stranih radnika na tržištu rada, kao i lakšu integraciju radnika u društvo“, smatra Štulić.
Izmjene Zakona o strancima
Za pojedine regulirane profesije postoji obveza poznavanja hrvatskog jezika, a ista je propisana posebnim propisima kojima se uređuje pravo na pristup i obavljanje djelatnosti regulirane profesije.
„Primjerice za regulirane profesije u sektoru zdravstva, odgoja i obrazovanja, pravosuđa, u kojima je nužna učinkovita komunikacija i razumijevanje stručne terminologije, potreban je dokaz o poznavanju hrvatskog jezika na odgovarajućoj razini. U tim slučajevima, poznavanje određene razine hrvatskog jezika predstavlja jedan od uvjeta za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija, o čemu odlučuju nadležna tijela (ministarstva) u čijoj su nadležnosti pojedine regulirane profesije ili komore koje su temeljem dodijeljene javne ovlasti ovlaštene za vođenje postupaka priznavanja inozemnih stručnih kvalifikacija.
Također, napominjemo da su u tijeku izmjene i dopune Zakona o strancima u okviru kojih će se razmotriti i pitanje poznavanja hrvatskog jezika“, poručuju iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike.
