Umjetna inteligencija više nije samo alat — ona postaje naš kolega, osobni asistent, pa čak i „psiholog“ ili „prijatelj“. Sve dublje ulazi u naše živote, tiho se širi kroz gotovo sve sfere društva i nagovještava dolazak pete industrijske revolucije, u kojoj se susreću ljudska kreativnost i AI analitika.
Vrijeme je da otvorimo iskrenu raspravu o stvarnom utjecaju umjetne inteligencije — onom što se događa u praznini između čistog tehnološkog zanosa i stvarnih ljudskih, društvenih i etičkih izazova.
Na konferenciji AI & Čovjek: Novo normalno, koja se danas održala u Zagrebu, razgovaralo se o granicama i mogućnostima partnerstva s umjetnom inteligencijom, o njezinoj ulozi u svakodnevici, te o promjenama koje već danas oblikuju obrazovanje, tržište rada i naš svakodnevni život.
Konferenciju je organizirala medijska kuća Motus Media, a na brojnim panelima sudionici su informirani o najnovijim uspjesima u svijetu umjetne inteligencije, ali i o posljedicama sve snažnije prisutnosti AI u našoj svakodnevici.
Konferenciju pratite uživo na portalu Zagreb.info
NOVO 13:42 Razgovor “1 na 1” s Velimirom Srićom
Slijedi razgovor „1 na 1“, a novinar N1 Hrvoje Krešić razgovarat će s Velimirom Srićom, prof. emeritusom te akademikom Europske akademije i IANUBIH. Tema je i naslovna tema konferencija – Čovjek + AI: Novo normalno.
“Ljudi se boje onoga što ne razumiju i ne mogu kontrolirati, zato se osjećamo malo sa strahopoštovanjem prema AI. To je jedna od prvih tehnologija koju svakodnevno koristimo, ali nam je još crna kutija. Tko zna manje ima iracionalan strah, tko zna više ima racionalnije strahove… Ako u ovome vidimo šansu, iskoristit ćemo dobre stvari, a ako vidimo loše, to će nas paralizirati. AI koristim jako puno, trenutno sam sve rutinske zadatke na pisanju knjige delegirao umjetnoj inteligenciji. Osim ChatGPT-a koristim i DeepSeek i druge alate, predavao sam u Kini i Americi pa imam emotivne veze s obje kompanije. Mogao bih sada navesti deset tema i stvari u kojima koristim AI”, kaže Srića. Krešić ga je pitao kako će sve to utjecati na tržište rada, ako više nećemo morati davati priliku mladima da steknu iskustvo na rutinskim zadacima.
“Ako gurnemo to pitanje do kraja, pitanje je što će ljudi uopće raditi kada tehnologija preuzme posao. AI pratim desetljećima, prije 28 godina sam i zaplakao kada je Kasparov izgubio od DeepBluea. Tada sam shvatio da igram igru koju sada tehnologija igra bolje. Pravnici moraju uzeti u obzir da će od običnog AI modela savjet biti 85 posto dobar, a s najboljim odvjetnikom imate 65 posto šanse dobiti spor. Na isti način će svi intelektualni poslovi dobiti konkurenciju, mnogima je to zastrašujuće. Marksizam je nekad zastupao ideju da svatko da koliko može. Ljudi će ostati tu da budu kontrola. AI će se morati razvijati. Svijet ogromnog slobodnog vremena lijepo je zamišljati da ćemo svi raditi na promišljanju i umjetnosti, ali znamo iz iskustva da će netko oblačiti crne kapuljače, tući ljude i raditi nepodopštine. Koji god alat je razvijen, kada ga date u ruke budali koristit će ga loše. Treba se bojati ljudske gluposti, a ne AI, a ljudska glupost i zločestoća uvijek nađu svoj prostor. Vjerujem ipak u ljudsku dobrotu, problem je kontrolirati trule jabuke koji nam se nametnu kao lideri.
Studenti mi kažu, ono što ste nas učili i Hitler i Staljin dobro su radili. Da, jesu, ali postoje vrijednosti. Trebamo gledati vode li nas ljudi odgojeni na etičkim i održivim vrijednostima ili su im namjere nečasne. U politici se zbiva dosta negativne selekcije i tu se akumulira ljudski materijal s kojim nije uvijek ugodno raditi. Danas su alati u rukama jako moćnih ljudi. Mislite da su političari najmoćniji, ali pogledajte nVidiu… Ona vrijedi 50 našeg godišnjeg BDP-a, iza toga stoji potencijal da je od deset najmoćnijih kompanija osam digitalnih. Oni upravljaju iz sjene, zato Trump sjedi s njima za stolom. Srećom, oni ga se boje, ali i on se boji njih pa je tu neka ravnoteža”, kazao je Srića.
Ističe da EU ima bolje odredbe od zapad a koji je “grlom u jabuke otišao u kapitalizam”.
“Danas imamo digitalni kapitaliziram potenciran s AI i društvenim mrežama. Nekada smo bili žrtve, da tako kažem, vlasnika strojeva proizvodnje. Danas smo pod kontrolom onih koji vladaju našim podacima. Evo primjer, TikTok je besplatan, ali vi ste zapravo dali vrijeme, tinejdžer provodi 8 sati i 23 minute prosječno na mobitelu. To je radni dan. Danas korisnik 50 minuta bude na Facebooku, 55 na TiKToku. Dajemo tu pažnju, postali smo objekti ideoloških, političkih i marketinških manipulacija te predmet polariziranja. Svi se bunimo zašto Facebook i Google imaju lažne vijesti i smeće, ali njima je to u interesu. AI sama proizvodi materijal i postaje dodatni izvor manipulacija, kao što je nekad bila besmislena i ideološki jednostrana hrvatska Wikipedija. Facebook službeno priznaje da ima devet posto lažnih profila. AI sve više halucinira. Zamislite kada počne halucinirati u zdravstvu ili prometu. Tko će biti odgovoran kad se nešto dogodi s autonomnim vozilima – je li to mreža, softver, tko je razvio što? Rješenje uvijek postoji, a suština je sustav vrijednosti. Mi nismo sigurni da ga imamo i zato smo postali jako sumnjičavi”, kazao je Srića.
Krešić je otvorio temu kako djecu usmjeravamo na STEM znanja umjesto humanizmu, a rezultat je nedostatak empatije i stvarne komunikacije.
“Dobar STEM je bolji nego loš studij filozofije, ali treba gledati kompleksnost. Zanemarili smo propitivanje društva, smisla života i naše uloge. Mi smo devedesetih skočili iz jednog u drugi sustav za koji nismo bili spremni. Empatija je bitna, to AI ne može biti. Imam prijateljice koje su emotivno vezane uz AI, kaže da ih ChatGPT razumije i da se osjećaju dobro. To znači da smo izgubili nešto ljudsko u komunikaciji. AI ima kognitivnu empatiju, analizira ton glasa, neverbalnu komunikaciju, ali nema emotivnu empatiju, da te želi stvarno razumjeti i pomoći ti. Dolazimo u licemjerni svijet gdje tehnologija mora nadoknaditi ono što smo u ljudskom društvu izgubili”, upozorio je Srića.
Na pitanje je li DeepSeek razvijeniji u toj empatiji, odnosno razumiju li Kinezi bolje osjećaje. Srića je rekao da Kinezi generalno žive sretniji život, za razliku od “Amerikanaca na pilulama”.
“Problem AI je što nju treniraju ljudi sa svojim vrijednostima, pa i frustracijama. Porazno je da prijatelje tražimo u tehnologiji, ali prosječni Amerikanac ima online prijatelja u 85 posto slučajeva, a samo u jednom od pet ga želi stvarno upoznati. Izgubili smo želju da strastveno razgovaramo s ljudima. STEM je ideja inženjerskog pristupa, to je štrebersko, a u životu morate nadoknaditi ono mangupsko, kroz proučavanje ideja, isprobavanje. To je ono što će uvijek ostati čovjeku. Tehnologije se ne treba bojati sve dok ona uistinu ne preuzme kontrolu ili je ne kontrolira netko jako zločest, a nadam se da se to neće dogoditi”, kazao je Srića.
Razvoj AI u usporedbi s prvom industrijskom revolucijom teško je usporediti. “Tehnologija danas ne mijenja teške nego intelektualno zahtjevne poslove. Ako AI sad bolje igra šah, moramo izmisliti igru koju igramo bolje od tehnologije. Posljedice ove industrijske revolucije su brže i svjetonazorski dublje. Na ovu ćemo se revoluciju morati naviknuti u par godina. Najveća dilema danas je nerazumijevanje mladih. Po čemu su odgojeni? Jer su učili kroz tehnologiju i nikad nisu bili lokalni, odmah su bili globalni. Ja sam se iz 5a razreda uspoređivao s 5b, a danas se uspoređuju sa cijelim svijetom. To vodi u depresiju i nezadovoljstvo, ali su i puno kompetetivniji. Mlade treba brzo uvesti u svijet. Kao roditelj i odgajatelj moram reći da ova generacija ima neke etičke stavove koji su mi draži od onih prije 20,30 godina. Nove generacije ne daju sebe kompaniji, žele puno povjerenje, transparentnost i izazove. Dat će sve ali žele sve. Principijelni su, ranjiviji, ali postavljaju i vrlo visoka očekivanja u financijskom i životnom smislu jer su odgojeni u takvom svijetu”, zaključio je prof. Velimir Srića.
“Svjetski financijski sustav nekad je služio da svima da podlogu za funkcioniranje, a danas je sve kocka. Vodeće kompanije imaju pedeset puta manju knjigovodstvenu vrijednost od realne. Američko gospodarstvo, ako maknete AI, je zapravo na nuli, stagnira ili pada. DeepSeek je potrošio stotinu puta manje novca, ali bolju ideju. Ima specijalizirane neuronske mreže, za razliku od ChatGPT-a koji upit provodi kroz sve mreže. Kada mu se zahvalite, na to se potroši struje kao jedno domaćinstvo. Nismo svjesni koliko novca se na to troši, a da to često nema smisla. Cijeli svijet još vjeruje dolaru i američkom tržištu kapitala, jer se tu najbolje zadovoljava naša strast – pohlepa. To je nevolja koja nas sve stavlja u poziciju da je financijski sustav kockarski”, kazao je Srića za kraj.
Pitanje iz publike – kako se postaviti kao roditelj?
“Tehnologija, spomenuli ste društvene mreže… Kad god išta od toga koristimo, onda smo ili subjekt ili objekt. Ako smo subjekt, onda koristimo to, tjeram studente da koriste alate uz kritično promišljanje. Nevolja je kad ste objekt i gledate sat vremena glupe videe na TiKToku, subliminalne političke i marketinške poruke i slično. Tu je glavna opasnost, da će ChatGPT početi gledati tko mu je sponzor i u to ugraditi svoju istinu. To će biti smrt AI. To imamo na društvenim mrežama, a i dalje im vjerujemo. Ključ je biti iskren s djecom, ukazati na dileme, reći da se i mi bojimo, da ne znamo. Više nemamo priliku biti roditelji ili menadžeri kojima se bespogovorno vjeruje”, odgovorio je Srića.
13:00 Nedostatak sudske prakse oko AI
Nakon kratke stanke, konferencija se nastavlja panel raspravom Tko je kriv kad AI pogriješi? Govore Filip Ožić, odvjetnik, Odvjetnički ured Stefan Martinić, Marina Meštrović, Business Solutions Consultant, TIS GRUPA te Nenad Mandić, Head of AI, Abysalto. Moderator je Goran Rihtarić, suosnivač i direktor GOOD TO GO, mobilne aplikacije za digitalizaciju događanja. Rihtarić, po struci pravnik, kaže kako smo rijetko svjesni svih ‘ugovora’ koje potpisujemo kada za nešto dajemo privolu, a sa AI to se komplicira. No, krenulo se s pozitivnim primjerom utjecaja AI.
“TIS Grupa posluje više od 36 godina, unazad 10 koketiramo s AI. Imamo mnogo AI rješenja, čak i generativnih, ali se uvijek vraćamo na naše prvo rješenje SEND, sustav za rano otkrivanje neurorazvojnih poteškoća kod novorođenčadi. Tada smo doznali problematiku izvođenja jedne kontrole, procjeni kvalitete spontanih pokreta kod malih beba, vrpoljenja kroz koje dijete uči. Na temelju tih kretnji, što su raznolikije mozak se bolje razvija. Da bi se kontrola izvela, moralo se doći u kliniku, ali i zadovoljit preduvjete – da je dijete sitno, odmorno i da se vrpolji. Sve to je izazovno. Došli smo na ideju da radimo snimke, gdje roditelji mobitelom mogu snimiti dijete. AI je ušao u to s računalnim vidom i dubokim neuronskim mrežama. Pomoću tih snimki, a prikupili smo ih mnogo, izdvajali smo kretnje, označavali ključne kretnje… AI je procjenjivao postoji li neurorizik, uz nadzor stručnjaka iz Poliklinike Sabol”, rekla je Meštrović.
Mandić je predstavio svoju tvrtku i izrazio uvjerenje da će AI transformirati cijelo društvo. “Svaka tehnologija u povijesti napravila je pomak. Uzimamo zdravo za gotovo dobrobiti svijeta, a jedini razlog za to je tehnologija. Bez nje bi nam bilo zima, ne bi imali ovu odjeću, ove mikrofone…AI volim od osnovne škole i prvih SF knjiga, to je najbrže rastuća tehnologija koju sam primijetio u životu. Kao društvo jesmo elastični, ali ove promjene su toliko brze da će nas malo i ozlijediti. Kao da idete trčati maraton, a nikada niste trčali, sigurno ćete se ozlijediti”, kaže Mandić. Objašnjava korištenje AI tehnologije u radu.
“Koristimo ih, ali i ugrađujemo u proizvode. Bilo bi dobro opisati što je to AI, svi ga doživljavamo kao nešto moćno. To je ustvari područje istraživanja. ChatGPT, koji je napravio eksploziju, samo je dio toga. Po prvi puta imamo tehnologiju koja nam je omogućila da prirodnim jezikom pričamo s informacijama, sa cjelokupnim, kolektivnim znanjem čovječanstva. ChatGPT koristi LLM, mozak koji je negdje u cloudu. Mi se spajamo i pozivamo kada nam treba, ali imamo i svoje modele koje smo usko specijalizirali, njih imamo na vlastitim serverima. To su manji modeli, želimo istrenirati AI koji će, recimo, prepoznati je li nešto zvuk ptica. Treniramo ih davanjem zvukova ptica i onih koji nisu. To su takozvani binarni modeli. A ChatGPT zna sve, od prava do znanosti i književnosti”, kaže Mandić.
Hoće li nam AI uzeti posao?
“Nije me strah, zato smo postali odvjetnički ured koji se, eto, bavi regulacijom. Vrlo vjerojatno će AI zamijeniti dio pravnika, ali to se neće dogoditi tako brzo. Ljudi trenutno podcjenjuju AI na makro razini, a precjenjuju na mikrorazini. Mnogi koriste ChatGPT za pravne savjete, a on je odličan samo za davanje smjernica. Kolege odvjetnici koriste, među ostalim, ChatGPT ali to nije jedini alat za pravo. Previše se oslanjamo na nešto što još nije do kraja zaživjelo, tek smo u startu, koristimo ga malo više od dvije-tri godine, a svi ga tretiraju kao finalni proizvod. Djelomice sam pristran i branim struku, ali vidim što može. Odličan je za davanje smjerova, ali jako često halucinira. Možete tražiti pravni savjet od AI, ali morate imati na umu da ChatGPT nije ni liječnik niti odvjetnik. Oni to jasno kažu u općim uvjetima. ChatGPT se ograđuje, ne dijeli medicinske savjete, uvijek se ograđuje, OpenAI ima jasne uvjete korištenja. Tehnologija jest uvijek ispred zakonodavca koji kad nešto donese već kasni. Imamo i primjer EU uredbe o AI, EK je nedavno dala prijedlog da se neki dijelovi odgode jer još nemaju jasne smjernice, a ni Hrvatska to još nije regulirala. Kazneni zakon u RH je prvi u EU kriminalizirao upotrebu umjetne inteligencije.
Mislim da smo tu malo požurili, vidjet ćemo hoće li ostati mrtvo slovo na papiru, jer smo propustili povezati s EU uredbom koja klasificira AI sustave u nekoliko razina rizika. Zabranjeni rizik je najveća razina, najbolji primjer je kineski sustav socijalnog bodovanja. Takav sustav je zabranjen za stavljanje na tržište u EU. Najzanimljiviji su nam visokorizični, oni čine 5-15 posto sustava koje je uredba klasificirala, primjer je stavljanja AI sustava u automobile”, kaže Ožić.
Meštrović kaže da su u fazi procjene svoje rizičnosti. “Mi smo u zdravstvu, sustavu koji je više kontroliran. Poduzimamo sve korake kako bi rizik što više smanjili. Kad smo prikupljali snimke djece nismo ih stavljali u model bez privole roditelja. Kod učenja modela bila su dva neuropedijatra, neovisno su davali svoje procjene i klasificirali nalaze na temelju kojih je AI učio. AI je alat koji pomaže liječniku, ali liječnik je taj koji daje mišljenje“, pojasnila je Meštrović.
Mandić je rekao kako su chatbotovi sve prisutniji. “Sustavi su upogonjeni, daju odgovore 24/7 i on je u nekoj dozi autonoman. Ali, kada pogriješi treba napraviti razliku radnje i štete. Ako gledate web site koji prodaje cvijeće i on vam krivo pokloni karanfile kao poklon majci, nije tako velika šteta. Ali ako vam chatbot u webshopu da informaciju da proizvod ima 10 godina garancije, a nema, to je greška i obmana te korisnik ima pravo na naknadu. Tu je puno aktera, tko je odgovoran, webshop odgovara korisniku, ali tko je napravio catbot i kakva je jamstva dao…?”, napominje Mandić.
Može li AI biti, primjerice, član uprave?
“On je jako složena formula, a zbog načina na koji govori lako ga antropomorfiramo, dajemo mu ljudske karakteristike. Onaj koji je dao njemu mjesto savjetnika ili člana uprave je odgovoran. Manje nasumične odluke dobili bi bacanjem novčića”, ističe Mandić.
Ožić govori o autonomnim vozilima. “Kazneni zakon bi se primjenjivao i na njih, ali vrlo je teško reći tko je u tom sustavu suštinski pogriješio te je li bilo namjere ili je iz nehaja. Lijepo je donijeti zakon, ali pitanje je imamo li suce, tko će vještačiti te postoji li ekonomski poticaj da imamo društvo sudskih vještaka za AI. Svaki predmet u kaznenoj sferi mora se vještačiti, smatram da u ovom trenutku to nije moguće i pitanje je kako će se ta odredba primjenjivati”, kaže odvjetnik.
“Živimo u dobu tehnologija koje su u 10 godina napredovale da ne znamo kakve će nam promjene dati. Spomenuli ste primjer albanske AI ministrice, tko god kaže da zna kako će svijet izgledati u pogledu tehnologije i utjecaja na društvo, ne može znati, ni vodeći znanstvenici nemaju konsenzus oko toga. Iako ne možemo izravno utjecati na to, možemo se educirati o tehnologiji i koristiti je, to je najviše što možemo u ovom trenutku”, rekao je Mandić.
Ožić za kraj postavlja pitanje što će se dogoditi kada nam AI bude radio sve poslove. Kako ćemo trošiti slobodno vrijeme? “Hoćemo li se baviti samim sobom, promišljanjem i filozofijom, ili ‘doom scrollanjem’? Jesmo li spremni za razdoblje apsolutno slobodnog vremena?” postavio je na filozofskoj razini pitanje odvjetnik. Zaključeno je kako je na svakome odgovornost kako će koristiti alate koji su nam dostupni, primjerice – predamo li se u ruke pravnih savjeta ChatGPT-a, na nama je odgovornost ako na taj način neki sudski spor dobijemo ili izgubimo.
12:20 Je li AI partner ili prijetnja?
Počeo je treći panel Tržište rada: partner ili prijetnja? O ovoj temi govore Marin Trošelj, suosnivač i direktor, Stemi, Gordan Turković, suvlasnik i izvršni direktor, CTA komunikacije te Andrija Frinčić, osnivač i direktor, Dream agency. Moderator rasprave je Vedran Višnjić.
Kako ljudi koji se javljaju na posao danas izgledaju?
“Prije nekoliko mjeseci zaposlili smo juniora s FOI-a koji nije uspio naći posao. Dva su razloga, jedan je recesija, manji broj projekata, a tu je i što se kompanije oslanjaju na seniore i modele. Imamo klince koji završe fakultet ali ne mogu pronaći posao. Počeli su preispitivati svoje odluke. Znam neke koji su bili sigurni da će upisati FER i baviti se IT-om, sada razmišljaju ima li tu kruha i na žalost otići će taj kruh tražiti drugdje”, kaže Frinčić. U idućih nekoliko godina, kaže, sve će ovisiti o tehnologiji. “Danas za relativno male novce možete dobiti čovjeka, jer ih ima mnogo, a projekata sve manje. Tvrtke smanjuju broj ljudi jer posao odrađuju automatizacijom. Dobit ćemo odljev mladih iz industrije, populacije će ostariti, a doći ćemo u situaciju da nemamo nove i mislim da je to ozbiljan problem. Sve više se oslanjamo na AI i generativne modele. Dio tehnološke kompetencije ćemo zbog toga izgubiti, zaboraviti. Mislim da nas čeka dosta sivo razdoblje”, kaže Frinčić. Ističe kako je nedavno na ručku s kolegama iz drugih firmi imao jedan od “crnjih” ručaka u dugo vremena.
“Složili smo se da svjedočimo sumraku IT-a kojeg smo gradili. Bojim se da je to scenarij”, kaže. Trošelj odgovara na pitanje kako pripremiti mlade za budućnost u kontekstu AI-a.
“AI je stvar koja je sama po sebi kontradiktorna. Velik broj ljudi kaže da će to spasiti svijet, a drugi da je to smak svijeta. Zašto je ova tehnologija toliko drugačija? Kad ste izumili kalkulator, mogli ste brže računati, automobilom ste brže putovali. Ovo je prva tehnologija koja može zamijeniti čovjeka, ideja je da strojevi mogu sve što i ljudi. Kad će do toga doći, nemoguće je reći, stvari su jako kaotične i nepredvidive.
Ono što znamo po pitanju obrazovanja jest da je fundamentalna promjena AI-a to što je demokratiziran pristup tehnologiji. da bih ja kao dijete napravio web stranicu za svoju školu moram šest do devet mjeseci učiti kodove. Danas to može svatko tko zna govoriti. Dakle, više nije bitno što vi znate, a naš je obrazovni sustav dizajniran da mjeri znanje. Sada je bitno što s tim znanjem možete stvoriti. Mlade treba dovesti do razine da postanu stvaraoci, ne da znaju definicije nego nešto napraviti. Dolaze nam mladi koji žele recept kako nešto raditi, a nama trebaju oni koji će stvoriti nove recepte. Moramo se odmaknuti od mjerenja znanja i fokusirati na razvoj vještina, komunikacije, timskog rada, nošenja s neizvjesnošću… Obrazovni proces ne treba gledati kao na predavanje, nego stvaranje i dizajniranje iskustva gdje djeca i mladi mogu nešto stvoriti. U projektu Škola budućnosti radimo robote, chatbotove, gledamo da uparujemo škole iz Hrvatskoj sa školama u svijetu,. AI je tu alat da brže i bolje nešto napravite, ali najvažnija je stavka zašto nešto radimo. To zašto uvijek dolazi od čovjeka. Treba staviti naglasak na etiku i odgojnu komponentu koja je zanemarena”, ističe.
Turković također govori o iskustvima s novom, mladom radnom snagom u svojoj agenciji.
“Ja sam dijete IT-ovca školovanog u IBM-ovim školama, od malena sam okružen računalima i nekad razmišljam da mi je žao što nisam poslušao oca i učio programirati. Okrenuo sam se politologiji, a završio u komunikacijama. Nisam od onih direktora koji kažu da AI neće promijeniti našu industriju, hoće. Tek dolaze generacije koje ga znaju koristiti. Mi na natječajima za posao još nismo dobili prijave gdje ljudi kažu da to znaju, ali to će početi dolaziti.
Tehnologiju treba koristiti kao partner i alat koji se razvija, ali mladi bi morali početi od temeljnih znanja. Volio bih vidjeti da kampanju osmisle bez AI-a, a kasnije ga koriste kao dodatni alat da poboljšaju projekt. Pitanje je trenutka kada će se spojiti pet kampanja zaredom za koje će struka reći da su sjajne, a generirao ih je AI. Bojim se hoće li na to utjecati štednja – od satnica do dobavljača – strah me hoće li AI napraviti dobar standard ili ćemo to prihvatiti jer je ušteda. Ja volim razvijati juniore u startu. Kad netko dođe u naš sustav, uči od početka temeljne postavke. Ulažemo u mentorstvo, svaki naš suradnik ima mentora. Počnu kao studenti, pomalo napreduju na više pozicije. Prepoznajemo AI rješenja i ona u ovoj fazi u kreativnoj industriji još nisu dobra. Vidimo da to tehnički nije usavršeno, ali bit će, to je pitanje trenutka”, kaže Turković. Ističe da su se parametri promijenili.
Frinčić govori o uštedama koje nastaju korištenjem AI-a, od uštede vremena do novca.
“U zadnje vrijeme agresivno zapošljavamo i primijetili smo da dobivamo prijave gdje su mailovi i dio CV-a generirani ChatGPT-om. Ne smeta mi to, ali imam problem ako u mailu ne napišeš ispravno ime firme. Neću pogledati taj životopis! Danas su djeca naučena instantno dobiti ugodu. Imam dvoje djece, jedan je pametan i divan, ali nema potrebe išta raditi u životu. Zabrinut sam za njegovu budućnost, a mislim da takvih ima mnogo. Puno radimo s juniorima, ako ne radimo s njima ostat ćemo bez školovanog kadra. Kod nas juniori svoj posao moraju naučiti uz mentora i to do razine druge godine, da bi kasnije mogao nadzirati modele. Moraš znati problematiku, znati što taj kod radi, a tek onda možeš vladati LLM modelima i biti koristan. Ti ljudi postanu isplativi nakon nekoliko mjeseci, nisi na gubitku, a brinemo se da netko preuzme posao za pet godina. Juniorima se mora pružiti prilika, pogotovo u agencijama koje ne gledaju samo brojke. Kad procijenimo da su zreli, treba im pružiti ono što je vrh na tehnološkom tržištu”, kaže.
Trošelj ističe da su alati korisni ljudima sa znanjem. “Mi smo isto zaposlili kolegicu koja je nakon 4-5 mjeseci dobila otkaz jer većinu stvari radi uz AI i ne razumije osnovne stvari. Velik problem vidim u tome da ljudi jako puno svojih kognitivnih kapaciteta prepuštaju strojevima, sve manje razmišljamo a sve se više oslanjaju na tehnologiju. Treba učiti osnove da bi se moglo koristiti tehnologiju. Mnogo ljudi koristi AI, a malo zna kako je koristiti, kako prepoznati halucinacije i slično. Djeci treba dati u ruke što više tehnologije u ruke u obrazovanju, ali im dati i izazove. Dizajnirati obrazovna iskustva koja su izazovna, da osjete ponos kada riješe izazov. Radili smo sa školom u Memphisu, to su djeca iz loše sredine. Imate školu od 300 djece, većina nikada nije bila u gradu, nemaju stabilan krov nad glavom, u školi im daju odjeću i hranu. Ti klinci su napravili chatbot koji je sada na web stranici najveće organizacije za digitalni razvoj tamo. Na to su ponosni, pokazali su da mogu iako dolaze iz okruženja gdje nisu imali dobru početnu poziciju. Najbitnije je da nauče rješavati probleme”, kaže Trošelj.
Frinčić napominje da u SAD-u koliko god banalan sotfverski problem rješavaš, uvijek ima u sebi AI. “Ljudi s kojima se družim intenzivno koriste AI, od klinaca do odraslih ljudi. Dok sam čekao ovdje, s Cloudom sam rješavao četiri problema. Mislim da smo u Hrvatskoj na prosjeku EU po korištenju. Trenutno najveći dio odgovornosti leži na obrazovnom sustavu koji djecu mora pripremiti za poslove”, kaže. Trošelj ističe kako često volimo kukati, a bolji smo od mnogih zemalja gdje, primjerice, samo 15 posto škola ima računalnu učionicu.
“Možemo se pohvaliti rastom tehnološke industrije, imamo tvrtke na svjetskoj razini koje kupuju globalno velike kompanije, to je donedavno bilo nezamislivo. S druge strane, jedna Estonija ima sve sustave automatizirane, učenici su im prvi na PISA testovima… No, imamo dobru perspektivu, moramo više surađivati. Zemlja od 3,5 milijuna ljudi koja se želi boriti s Kinom i SAD-om mora biti izuzetno složna”, ističe Trošelj.
11:40 ‘Obrazovanje 2.0’: ‘Pada interes za fakultete’
Na redu je druga panel rasprava Obrazovanje2.0. u doba AI-ja. U njoj sudjeluju izv. prof. dr. sc. Marko Horvat, Zavod za primijenjeno računarstvo, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Marija Roth Jelisavčić, psihologinja, X. Gimanzija Ivan Supek te Vanja Šebek, pročelnik Odjela za digitalni marketing, Sveučilište Algebra Bernays. Moderator je Maro Alavanja, suosnivač i direktor tvrtke Narativ komunikacije.
“Imamo puno needuciranih profesora koji ne prepoznaju korištenje tehnologije, a ni studenti je ne znaju. Trebamo to sve restrukturirati”, ističe na početku Šebek. Prof. Horvat kaže kako je online nastava manje kvalitetna od kontakt.
“Vi danas možete imati star, jeftin laptop i koristiti tehnologiju koja košta milijarde dolara. Imamo izvrsnu priliku, koristimo te stvari besplatno. Svaki puta kada izgovorite AI besmislicu, video s mačkama ili sebe na Baliju, potrošili ste Googleu 5 dolara, a od toga nemate nikakve koristi. To vuče na tzv.”dot com boom” kada se sve ispuhalo jer stranice nisu imale dodatnu vrijednost. No, studenti površno koriste jer razgovaraju s botovima kao mi danas. To nije kvalitetno, treba imati prompt inženjering kako bi se znalo postaviti pitanje. Napravio sam obrazovni tečaj “kako koristiti prompt inžinjering za izradu kolegija”, dostupan preko SRCE-a, svakome može biti koristan. Dokumentacija je dostupna, ali je komplicirana, na engleskom…” ističe Horvat.
Roth Jelisavčić kaže kako je u obrazovanju jedina reforma prošla – “nabava novih računala”. “Učenici na mobitelu u par sekundi dolaze do svih informacija. Njima ne treba nova tehnička oprema nego signal. Naglašavam to da ne treba demonizirati bilježnicu, ona nam služi, grafomotorika nam je sve lošija, profesori sve teže čitaju sve gori rukopis učenika, to je posljedica tehnologije. Jedna škola pohvalila se da nema papira a olovke, a veza između ruke i mozga uspostavlja se pisanjem”, kazala je dodavši da je bilježnica važan alat.
“Idemo u smjeru nove tehnologije, AI je tu, na nama je kako to pohvatati”, zaključila je. Komentirala se i izjava Elona Muska da za 20 godina možda više nećemo morati raditi.
“Moramo se prilagođavati, cijeli svijet. U IT sferi se događa, u SAD-u, velika otpuštanja stručnjaka. Ali imamo i stvaranje novih zanimanja, vibe coding ili kako sam ja preveo intuitivno programiranje, to je u trendu. Kroz razgovor s chat botom moguće je napraviti od ideje do aplikacije. Ona će, naravno, biti puna grešaka, ne može biti 100 posto točno, to joj je ugrađeno u srž, te halucinacije. Morat će postojat ljudi koji će biti obrazovani i moći razumjeti i prepoznati te pogreške. Morat će u tisućama linija koda uočiti greške. Ranije smo mogli napraviti za vikend dijagram, a sada možemo trideset tisuća linija koda i pokazati prototip. No, on je pun grešaka. U zadnje dvije godine nisam zadovoljan kako ChatGPT generacije upisuju fakultete. Započnemo s fotografijom na kojoj je 80 studenata, završimo na sedam, ili četiri od 130… Zašto? Jer se tehnologija gleda kao Aleksandrijska knjižnica, svi misle da će informacije dolaziti iz stroja i da nam ne treba fakultet. To je jako pogrešno, a propagira se kroz dio medija, pogotovo u SAD-u, da nam fakulteti više nisu potrebni. A potrebni su više nego ikada, no ljudi su skloni brzim rješenjima. Pada interes za formalnim obrazovanjem”, kazao je profesor Horvat.
Roth Jelisavčić ističe kako se veliki sustavi teško i sporo mijenjaju. “Male skupine, izolirani otoci entuzijazma, postat će prisutni, a sustav zasad kasna. Pojedinac je taj koji treba nešto isturiti. Na početku smo se svi pravili da ne koristimo ChatGPT. Nije problem korištenja modela, možemo ga koristiti za stvari koje su nam u školama bile opterećenje, poput administracije i pripreme. Sada imamo vremena za druge stvari. Svoje kolege vidim kao entuzijaste posvećene tom poslu, iako to nije primamljivo zanimanje. Misle da ako koriste ChatGPT ne odrađuju sve. Smiju koristiti, neka on odradi svoje, a vi napravite ono što ChatGPT ne može. On ima informacije, u roku od par sekundi producirat će ono što ste zadali, ali ne može znati kako baratati informacijama i nema ljudskost. Iako, čudim se kako sve to brzo napreduje”, kaže.
Šebek kaže kako su modeli napravljeni tako da se mogu strukturirati i ‘trenirati’. “Uvijek tražite izvore i ne tražite da vam modeli stvaraju novo znanje. Oni ne mogu kritički promišljati, mogu dati manje ili više korisne podatke. U školama učenicima i profesorima neće biti na raspolaganju nove tehnologije još neko vrijeme, to je tako”, ističe. Dodaje da su na Algebri mnogo prije svih uveli kolegije o AI. “Donijeli smo i kodekse ponašanja za profesore i studente, prošle godine smo na svim kolegijima strukturirano ušli u primjenu alata. Htjeli smo pripremiti studente za stvarni život. Kod mene studenti koji imaju bilježnicu dobivaju ekstra bodove. Za par tjedana svi pišu (smijeh). Mislim da se vraćamo papiru, još dugo nećemo imati umjetnu inteligenciju u pravom smislu, da obrađuje kognitivnu funkciju kao ljudski mozak. Infrastruktura AI-a će nas još neko vrijeme zadržati u ovim okvirima”, kaže Šebek. Horvat dodaje da je sedam do devet posto stranica Wikipedije generirano AI-em, a umjetna inteligencija “posrkala je internet i sada je teško znati što je točno”.
“Modeli mogu generirati raznolika pitanja, odgovarajuće težine ili zahtjevnosti, a nastavnik provoditi test”, dao je primjer uporabe Horvat. Dodaje da je AI nastao kao web shop mladih kibernetičara koji su radili na sličnim poljima.
“Već 70 godina imamo taj krivi pojam “umjetna inteligencija”. Mi moramo imati stručnjake, nastavnike, profesore koji će procijeniti što je dobro, a što ne. Tu dolazimo do inženjeringa upita, morate znati postaviti upit kako bi u odgovoru bilo manje halucinacija. Do nekih se stvari mora doći i empirijski. Umjetnom inteligencijom bavim se od devedesetih. Ranije je bilo dodati na kraj “uvijek duboko udahni i misli korak po korak”, pokazalo se uspješnijim od običnog pitanja. Nije šteta navesti takve nekakve dodatke na prompt, ali na kraju vam je taj upit ogroman komad teksta. Zapravo morate imati svoje bilježnice iz kojih ćete kopirati upit u razgovorni prozor”, ističe Horvat.
Roth Jelisavčić kazuje kakva je reakcija kolega na AI. “Mislim da su u krajnostima, ista osoba se nalazi u obje krajnosti. Oduševljeni su kako brzo neke stvari mogu napraviti, a preplašeni time gdje je njihova uloga, hoće li nestati. Onda se radije drže starih obrazaca, a učenici su daleko ispred toga i tu nastaje jaz. Profesor smije pokazati ranjivost, ne znati odgovor na neko pitanje, pitati model, učenici na to dobro reagiraju. Fama je da profesor ne smije ne znati odgovor, a kad pokažu da ne znaju, pokažu svoj ljudski dio i učenici to lijepo prihvaćaju”, kaže.
Što se ‘halucinacija’ tiče, Horvat ističe da jedna generira drugu, što dovodi do petlje netočnosti, a problem je i što mnogi nekritički, bez čitanja, prosljeđuju sve – čak i pozive za događanja i mentorstva – drugima.
Iz publike je stiglo pitanje kako pronaći prijatelje i ljubav u doba interneta. “Kada vidim djecu sa slušalicama, to mi je znak da su usamljena”, ističe Roth Jelisavčić. Šebek kaže – izađite iz osjećaja sigurnosti i udobnosti doma. “Strašno je reći volim te, strašno je izaći među ljude, ali to je jedini način”, ističe.
11:05 ‘Prvi botovi pojavili se 60-ih’
Počela je prva panel rasprava: AI: Prijatelj, psiholog ili samo alat? Sudjeluju Daniel Milošević, mag. psych., Centar za zdravlje mladih, Dina Hrastović, članica Upravnog odbora, CroAI te Filip Macukić , osnivač i direktor, Mediartem AI. Moderatorica je Renata Potočnik, direktorica Educomm PR, programskog partnera konferencije. Uvodna tema je ChatGPT, no panelisti su podsjetili na efekt Eliza iz šezdesetih.
“To je efekt koji je bio chatbot, profesor na MIT ga je napravio, a ponašao se kao neka vrsta psihoterapeuta. On bi vašu izjavu preformulirao u pitanje, tu se pokazalo da ljudi na tako jednostavnom modelu kreću razvijati emocije, izjavljuju da ih model razumije bolje nego prijatelji i slično. To je vrsta antropomorfizma, gdje neživim stvarima dodajemo ljudske karakteristike. Ovdje je to specifično kod AI”, objasnio je Macukić. Dina Hrastović kazuje o razlikama između generacija.
“Činjenica da živite u gradu i imate pametni telefon već znači da ste korisnici AI. On postoji mnogo dulje, a glavna je novost podjela na generativnu i negenerativnu AI, koju manje razumijemo. Govorimo o naprednim modelima analize i donošenju odluka. Generativna se pojavila sa ChatGPT-om i drugim botovima. Svatko s internetom može postaviti pitanje i dobiti odgovor. Ne volim marketinške “generacije x,y,z…”. Više je dio klastera, grupa. I kod generacije koja se rodila prije digitalnog doba imali smo razlike, neke su grupe više naginjale korištenju novih rješenja, drugi manje. Pripadam generaciji koja je odrasla na tehnologiji, no moj šest godina mlađi brat potpuno je u tome. Tu se već vidi razlika. Mladi od AI traže brzo i jednostavno rješenje. Stariji razmišljaju kako postaviti pitanje, kako koristiti ChatGpt i druge botove, tu je možda razlika”, kazala je Hrastović.
Milošević ističe da jača usamljenost, a lako se izgubiti u ubrzanom načinu života i tehnološkom svijetu koje “nema ni sunca niti mjeseca, nego je uvijek dostupan”.
“Taj svijet nema granica i nudi nam jako puno prostora. Univerzalna je ljudska potreba za pripadanjem, jedna od tri osnovne psihološke, a kad je teško iz nekog razloga povezati se s ljudima posežemo za onim što je najbrže i najefikasnije. Onda od Chata traže savjet, podršku, što god im dođe”, rekao je psiholog. Postavilo se i pitanje tinejdžera, zašto pomoć traže od AI a ne od roditelja? Taj problem je mnogo dublji, istaknulo se, nego kod odraslih.
“Kad govorimo o usamljenosti, ona ne odražava kvantitetu nego kvalitetu odnosa. Možemo biti usamljeni među stotinama ljudi, a biti doživljen uz jednu osobu. Tinejdžer koji bira interakciju s tehnologijom umjesto ljudima pitanje je iz niza razloga. Možda je ljut na roditelje, nešto su mu zabranili… Važne su slučajne, prolazne interakcije za koje nemamo vremena, prekinemo moment povezivanja s djetetom, a dijete dobije poruku da nije bitno i ide tamo gdje ima prostor. ChatGPT će vas uvijek ohrabriti, dati podršku, ali i dalje ćete biti sami. U komunikaciji s AI smo i dalje sami, nema osobe, nema odnosa”, rekao je Milošević.
Macukić kaže otkud ta iluzija. “To potvrđuje i studija Harvarda, zadnji izvještaj bio je zanimljiv i zastrašujuć. Trenutačno je prvi razlog korištenja generativne AI “prijateljevanje”. Međuljudski odnosi su zahtjevni, a botovi su vječno strpljivi, puni komplimenata, lažni priajtelji koji jedva čekaju da im se obratiš. No, nemoguće je imati odnos, to je algoritam, alat. Ja ih zovem ‘fast food odnosima’. To su kompleksni softveri koji nam pomažu u informiranju i drugim stvarima, ali međuljudske odnose moramo imati s ljudima. I međuljudski odnosi imaju informacijski element, ali to nije presudno. Iluzija dolazi iz toga što ti alati, koji su u vlasništvu velikih kompanija kojima je interes profit – a profit raste korištenjem alata… Oni su programirani da, što god upišemo, stavljaju u pozitivan kontekst i potiču daljnje korištenje, sugeriraju interakciju. To je OK, ali većina ljudi nema taj kritički osvrt, djeca i stariji primarno kao i ljudi s psihičkim tegobama koji su najranjiviji.
Hrastović kaže da su se u SAD-u počele pojavljivati brakorazvodne parnice zbog emocionalnog odnosa jednog partnera s alatom baziranim na AI. “Sjetite se vremena prije GPT-a, ogromna je drama bila oko društvenih mreža i gaming zajednici, na činjenici da se ljudi upoznaju online. Bilo je teško prihvatljivo kako stvaramo odnose s ljudima koje nikada nismo vidjeli. Tada smo isto imali situaciju da se odnosi raspadaju jer komuniciramo s nekim s drugog kontinenta. Sada smo otišli stepenicu dalje. Postavlja se pitanje možemo li partneru koji smatra da je ChatGPT njegova srodna duša dati da brine o maloljetnoj djeci? Tu je mnogo posla za stručnjake, treba vidjeti koliko smo spremni prihvatiti to novo normalno. Hoćemo li stopirati neke stvari ili prihvatiti, to je stvar i političkih rasprava”, kazala je Hrastović.
Psiholog Milošević govori o potencijalima te ugroženim skupinama. “Postoje skupine koje su više usamljene, kojima nije dostupna svakodnevna interakcija, ne osjećaju se kompetentnima, tu su tjeskoba i drugo. Bilo kome od nas može se dogoditi izlet u traženju podrške od AI. Svi možemo doživjeti krizu ili objektivno stresan događaj, a razumijevanje možda u tom trenutku nećemo dobiti od okoline. Tako da smo svi podložni. Ali, OK, ako vam je tada lakše natipkati sve GPT-u, u redu. No, neka to bude prvi korak kako se nositi s tim tegobama, a ne završna destinacija.
Možda nam otvaranje putem AI omogući stvaran odnos sa stvarnim ljudima. Prije su ljudi pisali misli, strahove, u dnevnike i bilo bi im lakše jer bi sa sobom proradili taj sadržaj pa bi im bilo lakše porazgovarati s drugim. Važno je da shvatimo da za istinske i dobre odnose treba truda, treba pretrpjeti i frustracije, nezadovoljstva, naći se na sredini gdje ćemo zadovoljiti i naše potrebe, a da druga osoba zadovolji svoje. Kod AI se ne moramo odreći ničega, ona je 0-24 tu, nikada im nismo dosadni, stalno postavlja podpitanja, a u stvarnosti nije tako. Važno je uskladiti očekivanja od odnosa sa realnošću. To je put koji nam otvara vrata povezivanja s drugima. Ovaj dio zaigranosti, opuštenosti, brzopletih reakcija i isprika, mislim da je to bitno u današnjem imperativu savršenosti koji nas udaljava od drugih ljudi. Mijenjamo se, kao i raspoloženje, logično je da nismo uvijek iste volje, nekad smo i iziritirani”, kazao je psiholog. Hrastović ističe da treba znati da, kada su se pisali dnevnici, mi smo bili jedini vlasnici tog dokumenta, a sad se sve više otvara pitanje može li se sudskim nalogom tražiti ispis svih razgovora.
“Iznenadilo me koliko se ljudi razlikuju po stavovima. Kod Facebooka je sve javno, kod GPT-a ne bi trebalo biti ali se proljetos dogodilo da su se na Googleu mogli naći razgovori. Treniranje modela nije problem, nego tko sve može pristupiti tim podacima. Ova 2025. je daleko najmoćnija po pitanju sudskih parnica, od filmske do glazbene industrije i slično. Universal Record je dobio 1,5 milijardi dolara od jednog modela radi autorskih prava. Sve fotografije nas danas, ako ih stavimo na Facebook, gubimo autorska i distribucijska prava na taj sadržaj jer smo ga digli online”, ističe Hrastović.
Macukić kaže da većina najpopularnijih modela ima postavke da uči na vašoj interakciji, a ručno se mora ta opcija isključiti. “Sve što staviš u alat tehnički zauvijek ostaje u kompaniji koja je dužna zauvijek čuvati vaše razgovore. Aktivno pratimo hoće li sudovi i policije imati uvid u naše razgovore te hoće li kompanije biti dužne dati te razgovore. Microsoft i Google tu su najveći igrači. Kad su na Google searchu izašli naši razgovori, to je popravljeno, ali dokazuje fragilnost tih alata. Bio bih oprezan koliko je moguće. Sumnjam da će moj razgovor izaći, ali kroz postavke se možemo djelomično zaštititi. Poslovni modeli koji se plaćaju, doslovce dobivate ugovor da se sve koristi u skladu s GDPR. CoPilot tu kod poslovnih korisnika nudi najviše”, kazao je. Hrastović ističe da poslodavci žele korištenje AI alata, ali nisu voljni platiti.
“Imate brdo zaposlenika koji u te modele stavljaju povjerljive podatke. Ljudi su zapravo jako opušteni. Kompanije barataju osjetljivim podacima i ubacuju to olako u besplatne ili jeftinije modele”, zaključuje Hrastović.
“Ono što je važno jest da kratkoročni učinci smanjenja usamljenosti kod AI-a mogu djelovati dobro, ali kad je produljeno korištenje alata i kad počnemo shvaćati da smo i dalje sami, taj osjećaj nepovezanosti s ljudima se još više produbljuje. Počinjemo se povlačiti iz društva. To olakšavajuće rješenje dugotrajnim korištenjem nas udaljava od odnosa. Što se povjerenja tiče, zastrašujuće je koliko je lako povjerovati umjetnoj inteligenciji. Kod ljudi vam treba mnogo vremena da bi se osjećali dovoljno sigurno. Pa nećete na prvom susretu dati sve informacije drugoj osobi… Tako bismo trebali i sa AI, a generalno svi trebamo usporiti. Nema brzog odnosa, generalno pozivam na usporavanje”.
10:25 ‘AI oblikuje svaki aspekt našeg života’
Konferenciju, koju uz Motus Media grupu organiziraju i partneri, agencija Logobox te tvrtka Educomm PR kao programski partner, otvorila je direktorica Motus Medie Marija Dekanić obrativši se okupljenima.
“Dragi gosti, drage sudionice i sudionici konferencije „AI & Čovjek – Novo normalno“,
dobro došli na mjesto gdje želimo spojiti tehnologiju i svakodnevicu, stroj i humanost, pitanje budućnosti i poziv na razumijevanje ovoga što se događa danas. Naime, cilj ove konferencije nije primarno govoriti o umjetnoj inteligenciji, o njezinim mogućnostima, potencijalima i izazovima. Čini nam se da se o tome ionako jako puno i često govori.
Mi želimo otvoriti prostor za iskren razgovor o svima nama. Jer umjetna inteligencija već dugo nije priča budućnosti. Ona sada oblikuje svaki aspekt našeg života: kako učimo, kako radimo, liječimo se, odlučujemo, povezujemo i osjećamo. Tehnologija ne mijenja samo naše navike, nego i naše odnose, vrijednosti, način na koji razumijemo svijet i jedni druge.
I upravo zato je važno da o tim promjenama ne šutimo. Važno je da postavimo pitanja i podijelimo iskustva, kao stručnjaci, edukatori, poduzetnici, ali i kao roditelji, prijatelji i ljudi. Ovo ‘novo normalno’ u kojem živimo traži da budemo budni, etični i više od svega, informirani. Zato vam hvala što ste danas s nama, jer vašim dolaskom potvrđujete da nam je svima važno – ne samo što tehnologija može, nego i što mi s njom želimo i kako na nas utječe”, rekla je Marija Dekanić u uvodu konferencije.
