Umjetna inteligencija više nije samo alat — ona postaje naš kolega, osobni asistent, pa čak i „psiholog“ ili „prijatelj“. Sve dublje ulazi u naše živote, tiho se širi kroz gotovo sve sfere društva i nagovještava dolazak pete industrijske revolucije, u kojoj se susreću ljudska kreativnost i AI analitika.
Vrijeme je da otvorimo iskrenu raspravu o stvarnom utjecaju umjetne inteligencije — onom što se događa u praznini između čistog tehnološkog zanosa i stvarnih ljudskih, društvenih i etičkih izazova.
Na konferenciji AI & Čovjek: Novo normalno, koja se danas održava u Zagrebu, razgovarat će o granicama i mogućnostima partnerstva s umjetnom inteligencijom, o njezinoj ulozi u svakodnevici, te o promjenama koje već danas oblikuju obrazovanje, tržište rada i naš svakodnevni život.
Konferenciju organizira medijska kuća Motus Media, a na brojnim panelima sudionici će biti informirani o najnovijim uspjesima u svijetu umjetne inteligencije, ali i porazgovarati o posljedicama sve snažnije prisutnosti AI u našoj svakodnevici.
Konferenciju pratite uživo na portalu Zagreb.info
NOVO 11:40 ‘Obrazovanje 2.0’: ‘Pada interes za fakultete’
Na redu je druga panel rasprava Obrazovanje2.0. u doba AI-ja. U njoj sudjeluju izv. prof. dr. sc. Marko Horvat, Zavod za primijenjeno računarstvo, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet elektrotehnike i računarstva, Marija Roth Jelisavčić, psihologinja, X. Gimanzija Ivan Supek te Vanja Šebek, pročelnik Odjela za digitalni marketing, Sveučilište Algebra Bernays. Moderator je Maro Alavanja, suosnivač i direktor tvrtke Narativ komunikacije.
“Imamo puno needuciranih profesora koji ne prepoznaju korištenje tehnologije, a ni studenti je ne znaju. Trebamo to sve restrukturirati”, ističe na početku Šebek. Prof. Horvat kaže kako je online nastava manje kvalitetna od kontakt.
“Vi danas možete imati star, jeftin laptop i koristiti tehnologiju koja košta milijarde dolara. Imamo izvrsnu priliku, koristimo te stvari besplatno. Svaki puta kada izgovorite AI besmislicu, video s mačkama ili sebe na Baliju, potrošili ste Googleu 5 dolara, a od toga nemate nikakve koristi. To vuče na tzv.”dot com boom” kada se sve ispuhalo jer stranice nisu imale dodatnu vrijednost. No, studenti površno koriste jer razgovaraju s botovima kao mi danas. To nije kvalitetno, treba imati prompt inženjering kako bi se znalo postaviti pitanje. Napravio sam obrazovni tečaj “kako koristiti prompt inžinjering za izradu kolegija”, dostupan preko SRCE-a, svakome može biti koristan. Dokumentacija je dostupna, ali je komplicirana, na engleskom…” ističe Horvat.
Roth Jelisavčić kaže kako je u obrazovanju jedina reforma prošla – “nabava novih računala”. “Učenici na mobitelu u par sekundi dolaze do svih informacija. Njima ne treba nova tehnička oprema nego signal. Naglašavam to da ne treba demonizirati bilježnicu, ona nam služi, grafomotorika nam je sve lošija, profesori sve teže čitaju sve gori rukopis učenika, to je posljedica tehnologije. Jedna škola pohvalila se da nema papira a olovke, a veza između ruke i mozga uspostavlja se pisanjem”, kazala je dodavši da je bilježnica važan alat.
“Idemo u smjeru nove tehnologije, AI je tu, na nama je kako to pohvatati”, zaključila je. Komentirala se i izjava Elona Muska da za 20 godina možda više nećemo morati raditi.
“Moramo se prilagođavati, cijeli svijet. U IT sferi se događa, u SAD-u, velika otpuštanja stručnjaka. Ali imamo i stvaranje novih zanimanja, vibe coding ili kako sam ja preveo intuitivno programiranje, to je u trendu. Kroz razgovor s chat botom moguće je napraviti od ideje do aplikacije. Ona će, naravno, biti puna grešaka, ne može biti 100 posto točno, to joj je ugrađeno u srž, te halucinacije. Morat će postojat ljudi koji će biti obrazovani i moći razumjeti i prepoznati te pogreške. Morat će u tisućama linija koda uočiti greške. Ranije smo mogli napraviti za vikend dijagram, a sada možemo trideset tisuća linija koda i pokazati prototip. No, on je pun grešaka. U zadnje dvije godine nisam zadovoljan kako ChatGPT generacije upisuju fakultete. Započnemo s fotografijom na kojoj je 80 studenata, završimo na sedam, ili četiri od 130… Zašto? Jer se tehnologija gleda kao Aleksandrijska knjižnica, svi misle da će informacije dolaziti iz stroja i da nam ne treba fakultet. To je jako pogrešno, a propagira se kroz dio medija, pogotovo u SAD-u, da nam fakulteti više nisu potrebni. A potrebni su više nego ikada, no ljudi su skloni brzim rješenjima. Pada interes za formalnim obrazovanjem”, kazao je profesor Horvat.
Roth Jelisavčić ističe kako se veliki sustavi teško i sporo mijenjaju. “Male skupine, izolirani otoci entuzijazma, postat će prisutni, a sustav zasad kasna. Pojedinac je taj koji treba nešto isturiti. Na početku smo se svi pravili da ne koristimo ChatGPT. Nije problem korištenja modela, možemo ga koristiti za stvari koje su nam u školama bile opterećenje, poput administracije i pripreme. Sada imamo vremena za druge stvari. Svoje kolege vidim kao entuzijaste posvećene tom poslu, iako to nije primamljivo zanimanje. Misle da ako koriste ChatGPT ne odrađuju sve. Smiju koristiti, neka on odradi svoje, a vi napravite ono što ChatGPT ne može. On ima informacije, u roku od par sekundi producirat će ono što ste zadali, ali ne može znati kako baratati informacijama i nema ljudskost. Iako, čudim se kako sve to brzo napreduje”, kaže.
Šebek kaže kako su modeli napravljeni tako da se mogu strukturirati i ‘trenirati’. “Uvijek tražite izvore i ne tražite da vam modeli stvaraju novo znanje. Oni ne mogu kritički promišljati, mogu dati manje ili više korisne podatke. U školama učenicima i profesorima neće biti na raspolaganju nove tehnologije još neko vrijeme, to je tako”, ističe. Dodaje da su na Algebri mnogo prije svih uveli kolegije o AI. “Donijeli smo i kodekse ponašanja za profesore i studente, prošle godine smo na svim kolegijima strukturirano ušli u primjenu alata. Htjeli smo pripremiti studente za stvarni život. Kod mene studenti koji imaju bilježnicu dobivaju ekstra bodove. Za par tjedana svi pišu (smijeh). Mislim da se vraćamo papiru, još dugo nećemo imati umjetnu inteligenciju u pravom smislu, da obrađuje kognitivnu funkciju kao ljudski mozak. Infrastruktura AI-a će nas još neko vrijeme zadržati u ovim okvirima”, kaže Šebek. Horvat dodaje da je sedam do devet posto stranica Wikipedije generirano AI-em, a umjetna inteligencija “posrkala je internet i sada je teško znati što je točno”.
“Modeli mogu generirati raznolika pitanja, odgovarajuće težine ili zahtjevnosti, a nastavnik provoditi test”, dao je primjer uporabe Horvat. Dodaje da je AI nastao kao web shop mladih kibernetičara koji su radili na sličnim poljima.
“Već 70 godina imamo taj krivi pojam “umjetna inteligencija”. Mi moramo imati stručnjake, nastavnike, profesore koji će procijeniti što je dobro, a što ne. Tu dolazimo do inženjeringa upita, morate znati postaviti upit kako bi u odgovoru bilo manje halucinacija. Do nekih se stvari mora doći i empirijski. Umjetnom inteligencijom bavim se od devedesetih. Ranije je bilo dodati na kraj “uvijek duboko udahni i misli korak po korak”, pokazalo se uspješnijim od običnog pitanja. Nije šteta navesti takve nekakve dodatke na prompt, ali na kraju vam je taj upit ogroman komad teksta. Zapravo morate imati svoje bilježnice iz kojih ćete kopirati upit u razgovorni prozor”, ističe Horvat.
Roth Jelisavčić kazuje kakva je reakcija kolega na AI. “Mislim da su u krajnostima, ista osoba se nalazi u obje krajnosti. Oduševljeni su kako brzo neke stvari mogu napraviti, a preplašeni time gdje je njihova uloga, hoće li nestati. Onda se radije drže starih obrazaca, a učenici su daleko ispred toga i tu nastaje jaz. Profesor smije pokazati ranjivost, ne znati odgovor na neko pitanje, pitati model, učenici na to dobro reagiraju. Fama je da profesor ne smije ne znati odgovor, a kad pokažu da ne znaju, pokažu svoj ljudski dio i učenici to lijepo prihvaćaju”, kaže.
Što se ‘halucinacija’ tiče, Horvat ističe da jedna generira drugu, što dovodi do petlje netočnosti, a problem je i što mnogi nekritički, bez čitanja, prosljeđuju sve – čak i pozive za događanja i mentorstva – drugima.
11:05 ‘Prvi botovi pojavili se 60-ih’
Počela je prva panel rasprava: AI: Prijatelj, psiholog ili samo alat? Sudjeluju Daniel Milošević, mag. psych., Centar za zdravlje mladih, Dina Hrastović, članica Upravnog odbora, CroAI te Filip Macukić , osnivač i direktor, Mediartem AI. Moderatorica je Renata Potočnik, direktorica Educomm PR, programskog partnera konferencije. Uvodna tema je ChatGPT, no panelisti su podsjetili na efekt Eliza iz šezdesetih.
“To je efekt koji je bio chatbot, profesor na MIT ga je napravio, a ponašao se kao neka vrsta psihoterapeuta. On bi vašu izjavu preformulirao u pitanje, tu se pokazalo da ljudi na tako jednostavnom modelu kreću razvijati emocije, izjavljuju da ih model razumije bolje nego prijatelji i slično. To je vrsta antropomorfizma, gdje neživim stvarima dodajemo ljudske karakteristike. Ovdje je to specifično kod AI”, objasnio je Macukić. Dina Hrastović kazuje o razlikama između generacija.
“Činjenica da živite u gradu i imate pametni telefon već znači da ste korisnici AI. On postoji mnogo dulje, a glavna je novost podjela na generativnu i negenerativnu AI, koju manje razumijemo. Govorimo o naprednim modelima analize i donošenju odluka. Generativna se pojavila sa ChatGPT-om i drugim botovima. Svatko s internetom može postaviti pitanje i dobiti odgovor. Ne volim marketinške “generacije x,y,z…”. Više je dio klastera, grupa. I kod generacije koja se rodila prije digitalnog doba imali smo razlike, neke su grupe više naginjale korištenju novih rješenja, drugi manje. Pripadam generaciji koja je odrasla na tehnologiji, no moj šest godina mlađi brat potpuno je u tome. Tu se već vidi razlika. Mladi od AI traže brzo i jednostavno rješenje. Stariji razmišljaju kako postaviti pitanje, kako koristiti ChatGpt i druge botove, tu je možda razlika”, kazala je Hrastović.
Milošević ističe da jača usamljenost, a lako se izgubiti u ubrzanom načinu života i tehnološkom svijetu koje “nema ni sunca niti mjeseca, nego je uvijek dostupan”.
“Taj svijet nema granica i nudi nam jako puno prostora. Univerzalna je ljudska potreba za pripadanjem, jedna od tri osnovne psihološke, a kad je teško iz nekog razloga povezati se s ljudima posežemo za onim što je najbrže i najefikasnije. Onda od Chata traže savjet, podršku, što god im dođe”, rekao je psiholog. Postavilo se i pitanje tinejdžera, zašto pomoć traže od AI a ne od roditelja? Taj problem je mnogo dublji, istaknulo se, nego kod odraslih.
“Kad govorimo o usamljenosti, ona ne odražava kvantitetu nego kvalitetu odnosa. Možemo biti usamljeni među stotinama ljudi, a biti doživljen uz jednu osobu. Tinejdžer koji bira interakciju s tehnologijom umjesto ljudima pitanje je iz niza razloga. Možda je ljut na roditelje, nešto su mu zabranili… Važne su slučajne, prolazne interakcije za koje nemamo vremena, prekinemo moment povezivanja s djetetom, a dijete dobije poruku da nije bitno i ide tamo gdje ima prostor. ChatGPT će vas uvijek ohrabriti, dati podršku, ali i dalje ćete biti sami. U komunikaciji s AI smo i dalje sami, nema osobe, nema odnosa”, rekao je Milošević.
Macukić kaže otkud ta iluzija. “To potvrđuje i studija Harvarda, zadnji izvještaj bio je zanimljiv i zastrašujuć. Trenutačno je prvi razlog korištenja generativne AI “prijateljevanje”. Međuljudski odnosi su zahtjevni, a botovi su vječno strpljivi, puni komplimenata, lažni priajtelji koji jedva čekaju da im se obratiš. No, nemoguće je imati odnos, to je algoritam, alat. Ja ih zovem ‘fast food odnosima’. To su kompleksni softveri koji nam pomažu u informiranju i drugim stvarima, ali međuljudske odnose moramo imati s ljudima. I međuljudski odnosi imaju informacijski element, ali to nije presudno. Iluzija dolazi iz toga što ti alati, koji su u vlasništvu velikih kompanija kojima je interes profit – a profit raste korištenjem alata… Oni su programirani da, što god upišemo, stavljaju u pozitivan kontekst i potiču daljnje korištenje, sugeriraju interakciju. To je OK, ali većina ljudi nema taj kritički osvrt, djeca i stariji primarno kao i ljudi s psihičkim tegobama koji su najranjiviji.
Hrastović kaže da su se u SAD-u počele pojavljivati brakorazvodne parnice zbog emocionalnog odnosa jednog partnera s alatom baziranim na AI. “Sjetite se vremena prije GPT-a, ogromna je drama bila oko društvenih mreža i gaming zajednici, na činjenici da se ljudi upoznaju online. Bilo je teško prihvatljivo kako stvaramo odnose s ljudima koje nikada nismo vidjeli. Tada smo isto imali situaciju da se odnosi raspadaju jer komuniciramo s nekim s drugog kontinenta. Sada smo otišli stepenicu dalje. Postavlja se pitanje možemo li partneru koji smatra da je ChatGPT njegova srodna duša dati da brine o maloljetnoj djeci? Tu je mnogo posla za stručnjake, treba vidjeti koliko smo spremni prihvatiti to novo normalno. Hoćemo li stopirati neke stvari ili prihvatiti, to je stvar i političkih rasprava”, kazala je Hrastović.
Psiholog Milošević govori o potencijalima te ugroženim skupinama. “Postoje skupine koje su više usamljene, kojima nije dostupna svakodnevna interakcija, ne osjećaju se kompetentnima, tu su tjeskoba i drugo. Bilo kome od nas može se dogoditi izlet u traženju podrške od AI. Svi možemo doživjeti krizu ili objektivno stresan događaj, a razumijevanje možda u tom trenutku nećemo dobiti od okoline. Tako da smo svi podložni. Ali, OK, ako vam je tada lakše natipkati sve GPT-u, u redu. No, neka to bude prvi korak kako se nositi s tim tegobama, a ne završna destinacija.
Možda nam otvaranje putem AI omogući stvaran odnos sa stvarnim ljudima. Prije su ljudi pisali misli, strahove, u dnevnike i bilo bi im lakše jer bi sa sobom proradili taj sadržaj pa bi im bilo lakše porazgovarati s drugim. Važno je da shvatimo da za istinske i dobre odnose treba truda, treba pretrpjeti i frustracije, nezadovoljstva, naći se na sredini gdje ćemo zadovoljiti i naše potrebe, a da druga osoba zadovolji svoje. Kod AI se ne moramo odreći ničega, ona je 0-24 tu, nikada im nismo dosadni, stalno postavlja podpitanja, a u stvarnosti nije tako. Važno je uskladiti očekivanja od odnosa sa realnošću. To je put koji nam otvara vrata povezivanja s drugima. Ovaj dio zaigranosti, opuštenosti, brzopletih reakcija i isprika, mislim da je to bitno u današnjem imperativu savršenosti koji nas udaljava od drugih ljudi. Mijenjamo se, kao i raspoloženje, logično je da nismo uvijek iste volje, nekad smo i iziritirani”, kazao je psiholog. Hrastović ističe da treba znati da, kada su se pisali dnevnici, mi smo bili jedini vlasnici tog dokumenta, a sad se sve više otvara pitanje može li se sudskim nalogom tražiti ispis svih razgovora.
“Iznenadilo me koliko se ljudi razlikuju po stavovima. Kod Facebooka je sve javno, kod GPT-a ne bi trebalo biti ali se proljetos dogodilo da su se na Googleu mogli naći razgovori. Treniranje modela nije problem, nego tko sve može pristupiti tim podacima. Ova 2025. je daleko najmoćnija po pitanju sudskih parnica, od filmske do glazbene industrije i slično. Universal Record je dobio 1,5 milijardi dolara od jednog modela radi autorskih prava. Sve fotografije nas danas, ako ih stavimo na Facebook, gubimo autorska i distribucijska prava na taj sadržaj jer smo ga digli online”, ističe Hrastović.
Macukić kaže da većina najpopularnijih modela ima postavke da uči na vašoj interakciji, a ručno se mora ta opcija isključiti. “Sve što staviš u alat tehnički zauvijek ostaje u kompaniji koja je dužna zauvijek čuvati vaše razgovore. Aktivno pratimo hoće li sudovi i policije imati uvid u naše razgovore te hoće li kompanije biti dužne dati te razgovore. Microsoft i Google tu su najveći igrači. Kad su na Google searchu izašli naši razgovori, to je popravljeno, ali dokazuje fragilnost tih alata. Bio bih oprezan koliko je moguće. Sumnjam da će moj razgovor izaći, ali kroz postavke se možemo djelomično zaštititi. Poslovni modeli koji se plaćaju, doslovce dobivate ugovor da se sve koristi u skladu s GDPR. CoPilot tu kod poslovnih korisnika nudi najviše”, kazao je. Hrastović ističe da poslodavci žele korištenje AI alata, ali nisu voljni platiti.
“Imate brdo zaposlenika koji u te modele stavljaju povjerljive podatke. Ljudi su zapravo jako opušteni. Kompanije barataju osjetljivim podacima i ubacuju to olako u besplatne ili jeftinije modele”, zaključuje Hrastović.
“Ono što je važno jest da kratkoročni učinci smanjenja usamljenosti kod AI-a mogu djelovati dobro, ali kad je produljeno korištenje alata i kad počnemo shvaćati da smo i dalje sami, taj osjećaj nepovezanosti s ljudima se još više produbljuje. Počinjemo se povlačiti iz društva. To olakšavajuće rješenje dugotrajnim korištenjem nas udaljava od odnosa. Što se povjerenja tiče, zastrašujuće je koliko je lako povjerovati umjetnoj inteligenciji. Kod ljudi vam treba mnogo vremena da bi se osjećali dovoljno sigurno. Pa nećete na prvom susretu dati sve informacije drugoj osobi… Tako bismo trebali i sa AI, a generalno svi trebamo usporiti. Nema brzog odnosa, generalno pozivam na usporavanje”.
10:25 ‘AI oblikuje svaki aspekt našeg života’
Konferenciju, koju uz Motus Media grupu organiziraju i partneri, agencija Logobox te tvrtka Educomm PR kao programski partner, otvorila je direktorica Motus Medie Marija Dekanić obrativši se okupljenima.
“Dragi gosti, drage sudionice i sudionici konferencije „AI & Čovjek – Novo normalno“,
dobro došli na mjesto gdje želimo spojiti tehnologiju i svakodnevicu, stroj i humanost, pitanje budućnosti i poziv na razumijevanje ovoga što se događa danas. Naime, cilj ove konferencije nije primarno govoriti o umjetnoj inteligenciji, o njezinim mogućnostima, potencijalima i izazovima. Čini nam se da se o tome ionako jako puno i često govori.
Mi želimo otvoriti prostor za iskren razgovor o svima nama. Jer umjetna inteligencija već dugo nije priča budućnosti. Ona sada oblikuje svaki aspekt našeg života: kako učimo, kako radimo, liječimo se, odlučujemo, povezujemo i osjećamo. Tehnologija ne mijenja samo naše navike, nego i naše odnose, vrijednosti, način na koji razumijemo svijet i jedni druge.
I upravo zato je važno da o tim promjenama ne šutimo. Važno je da postavimo pitanja i podijelimo iskustva, kao stručnjaci, edukatori, poduzetnici, ali i kao roditelji, prijatelji i ljudi. Ovo ‘novo normalno’ u kojem živimo traži da budemo budni, etični i više od svega, informirani. Zato vam hvala što ste danas s nama, jer vašim dolaskom potvrđujete da nam je svima važno – ne samo što tehnologija može, nego i što mi s njom želimo i kako na nas utječe”, rekla je Marija Dekanić u uvodu konferencije.
