Grad je polako ušao u svoju kolotečinu, a to znači gužve, prometni čepovi i duga putovanja. Na žalost mnogi vozači ne ponašaju se prema prometnim pravilima, a na površinu izlaze i druge osobine poput ljutnje, frustracije. Tada se trubi, vozi kako ne treba, rade prometni prekršaji, ne pazi na ostale sudionike u prometu. Zašto je tome tako razgovarali smo sa psihologinjom mr. Ljiljanom Mikuš, pročelnicom Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva.
„Gradska prometna infrastruktura, u Zagrebu ali i u nekim drugim većim gradovima (Split), nije prilagođena sve većem broju vozila. Zbog toga dolazi do usporavanja i zagušenja prometa, gužvi, vozači nemaju prostora za manevriranje, često se moraju zaustavljati i ponovno pokrenuti vozilo. Pronalaženje mjesta za parkiranje može biti težak i vrlo frustrirajući zadatak. U takvim je situacijama i veća vjerojatnost događanja prometnih konflikata. Uzroci su sve veća urbanizacija, odnosno povećanje broja ljudi i vozila u gradovima, koje nije praćeno odgovarajućim prometnim rješenjima.
Sve ovo dovodi kod vozača i vozačica do kognitivnog opterećenja: gradska vožnja zahtijeva od vozača visoku razinu koncentracije, mentalnu obradu velikog broja informacija i brzo donošenje odluka. Zbog zahtjeva kojima ne mogu udovoljiti, zbog nemogućnosti kontroliranja prometne situacije, prometna gužva može uzrokovati umor i iscrpljenost vozača, stres, tjeskobu i frustraciju“, pojašnjava naša sugovornica.
Stres vozača se može manifestirati na razne načine
Tada je kaže psihologinja Mikuš rezultat trenutna ili akutna reakcija na stres koja se prepoznaje po osjećaju zbunjenosti uz mogućnost suženja svijesti i pažnje, nesposobnošću da se shvati što se događa i vremenskom i prostornom dezorijentacijom. Neki vozači mogu se osjećati tjeskobno, prestrašeno, uzbuđeno, bijesno ili panično. „Može doći do stanja emocionalne otupjelosti, odnosno smanjene mogućnosti doživljavanja i reagiranja. Moguće su i fiziološke reakcije: znojenje, suhe usne, crvenilo, bolovi, drhtanje, tahikardija. Na planu ponašanja: može doći do sporijeg reagiranja, loših odluka i pogrešnih postupaka (ubrzavanje umjesto kočenja), izostanka ispravnih postupaka (npr. izostanka signala za promjenu smjera) ili nepotrebnih postupaka (npr. pretjecanja).
Stres vozača može se manifestirati i kao agresivno ponašanje u vožnji: nepotrebno zaustavljanje vozila, česta ili brza promjena prometne trake, prolazak kroz crveno svjetlo, trubljenje, izlazak iz vozila i prijetnja, napad, tučnjava ili ozljeđivanje drugog vozača, putnika, pješaka, biciklista ili druge osobe”, kaže Mikuš.
U prometu su sve češće situacije cestovnog bijesa (engl. road rage), koje mogu biti uzrokovane prometnim zagušenjem, ali i povezane sa zlouporabom alkohola i droga. Prema podacima iz stranih izvora, radi se pretežno o mlađim osobama (u prosjeku 33 godine), u 96,6 posto slučajeva muškarci.
Potez vozača skutera u Zagrebu razjario građane: ‘Pa ljudi si previše dopuštaju’
Najveći izvor stresa na poslu je egzistencijalna prijetnja
Utjecaj na sve naše radnje ima i stres kojeg doživljavamo na poslu, kod kuće, ali i u prometu. „Svakodnevni stres koji vozači doživljavaju u prometu utječe na njihovo ponašanje, ali prisutan je i stres zbog drugih situacija: obiteljskih, poslovnih i financijskih problema. U današnje vrijeme najveći izvor stresa na poslu je egzistencijalna prijetnja, jer mogućnost gubitka posla postaje realna opcija. Mnogi radnici zanemaruju odmor i opuštanje, a ni poslodavci o tome ne vode računa, što je velika pogreška. Ljudi voze umorni, često neispavani i iscrpljeni, a sve to djeluje negativno upravo na one sposobnosti koje su potrebne u vožnji.
U stanju umora povećava se nepažnja, narušene su psihosenzorne sposobnosti (vid i sluh), percepcija – važna u procjeni brzine i udaljenosti drugog vozila, narušeni su kognitivni procesi – prosuđivanje situacije i odlučivanje, posebno u iznenadnim kritičnim situacijama, smanjena je psihomotorna spretnost, brzina reakcije, sposobnost točnog i brzog reagiranja na složene podražaje. Dodatni rizik za vozače predstavlja ponašanje drugih sudionika u prometu: pogreške drugih vozača, nepoštivanje prednosti, grubo kršenje prometnih pravila, uz općenito sve veću prometnu nekulturu na našim cestama.
Ovom stresu posebno su izloženi profesionalni vozači, odnosno vozači tramvaja i gradskih autobusa, svi oni kojima je posao voziti bez obzira na uvjete okoline, prometnu gužvu, vremenske uvjete, doba dana, često bez odgovarajućih stanki za odmor i mogućnosti prehrane“, pojašnjava Mikuš.
Ljutiti stil vožnje
Stil vožnje je relativno stabilan način na koji osoba uobičajeno vozi, kaže naša sugovornica. On uključuje izbor brzine vožnje, opću razinu pažnje i koncentracije, pod utjecajem je stavova i uvjerenja o vožnji, ali i općenitih životnih stavova. Postoje stilovi vožnje koje karakterizira strpljenje, ljubaznost, pažnja, planiranje puta i pridržavanje prometnih pravila, ali postoje i disfunkcionalni stilovi vožnje.
To su rizični stil koji se odnosi na traženje uzbuđenja i namjerno kršenje prometnih propisa, zatim anksiozni stil kojeg obilježavaju tjeskoba i sumnja u vlastite sposobnosti. Tu je i disocijativni stil obilježen ometenošću tijekom vožnje i pogreškama do kojih zbog toga dolazi i ljutiti stil koji uključuje neprijateljsku vožnju uz izražavanje bijesa, iritacije i ljutnje.
„Nervoza i ishitrene reakcije često su obilježja neprijateljskog, hostilnog ili ljutitog stila vožnje, koji je, nažalost, sve prisutniji u većim gradovima. Na ponašanje vozača i ostalih sudionika u prometu uvelike utječu društveni obrasci i kulturne norme. U nekim društvima cijene se strpljivi vozači koji poštuju prometna pravila, pa čak i u uvjetima velikih gužvi rijetko dolazi do sukoba. S druge strane, postoje društva koja pokazuju veću toleranciju prema rizičnoj i agresivnoj vožnji, a među njih se ubraja i naše. Većina ljudi pasivno prihvaća situaciju, prilagođava se i trpi, dok agresivni vozači i dalje divljaju cestama“, pojašnjava psihologinja Mikuš.
Zagrepčani zgroženi prizorima u centru grada: ‘Ne kužim kako to nitko ne vidi’
Ljudski faktor odgovoran je za više od 95 % prometnih nesreća
Kako bi se to promijenilo, moguće je uvesti represivne mjere i strože kazne, no dosadašnja iskustva pokazuju da ni visoke novčane kazne nisu dovoljne da odvrate sve vozače, smatra naša sugovornica. Razlog leži u tome što ponašanje u prometu često ovisi o osobinama poput impulzivnosti, agresivnosti, bahatosti te nedostatka odgovornosti i empatije prema drugim ljudima.
„Prevencija takvog ponašanja zahtijeva višeslojan pristup. Ključnu ulogu imaju prometna edukacija djece i mladih, medijska promocija sigurnog ponašanja te oblikovanje pozitivnih vrijednosti i stavova u društvu prema prometnoj sigurnosti.
To je zadatak koji zahtijeva suradnju različitih sektora, institucija i ministarstava te angažman stručnjaka iz područja prometa, građevinarstva, obrazovanja, zdravstva i psihologije. Psiholozi su posebno važni, budući da je ljudski faktor odgovoran za više od 95 % prometnih nesreća. Osim toga, potrebna su i stručna te znanstvena istraživanja koja će detaljnije razmotriti psihološke aspekte prometnih nesreća“, zaključuje pročelnica Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva psihologinja mr. Ljiljana Mikuš.
