Međunarodni dan migranata, koji se obilježava 18. prosinca, prilika je da se podsjetimo na milijune ljudi diljem svijeta koji napuštaju svoje domove u potrazi za sigurnijim, dostojanstvenijim i boljim životom. Ljudi migriraju iz različitih razloga, zbog ratova i sukoba, političke nestabilnosti, siromaštva, nezaposlenosti, klimatskih promjena, ali i zbog želje za obrazovanjem, spajanjem obitelji ili profesionalnim napretkom. Migracija je složen i često bolan proces koji sa sobom nosi brojne izazove, ali i nadu u novu priliku. O migracijama i migrantima u Hrvatskoj razgovarali smo s Lucijom Mulalić iz Centra za mirovne studije.
Položaj migranata i izbjeglica u Hrvatskoj već dva desetljeća nije se pomaknuo puno, a nažalost s porastom broja migrantskih radnika kojemu svjedočimo zadnjih godina zapravo možemo govoriti o dodatnom urušavanju sustava podrške migrantskim populacijama, kaže Lucija.
“S malog broja migrantskih zajednica koje su na neki način bile fetišizirane i egzotizirane prešli smo u kontekst koji je potenciran medijskim izvještavanjem tako da su te populacije označene kao prijetnja našem načinu života, našoj sigurnosti, kulturi i vrijednostima. S druge strane hrvatskim institucijama izgleda odgovara ovakva situacija jer se onda manje bavimo materijalnim problemima velike većine ljudi, rastućem siromaštvu i nejednakosti, sve skupljim osnovnim troškovima života poput hrane i računa, sve nedostupnijem sustavu socijalne i zdravstvene skrbi, skupim, nepriuštivim i sve manje dostupnim stanovanjem, urušavanjem obrazovnog sustava… Migrantska populacija tako postaje i ostaje marginalizirana i segregirana i od strane društva i institucija, te nažalost ne vidim nikakve političke volje, kao ni šire društvene svijesti i želje da se takva situacija promijeni u neko skorije vrijeme”, pojašnjava naša sugovornica.
Tek kada dođu u Hrvatsku saznaju da dozvole nisu važeće
Izazovi s kojima se susreću migrantske skupine djelomično su vezane za njihov pravni status, pa je tako jedan od najvećih izazova migrantskih radnika i radnica to da su njihove boravišne dozvole vezane uz njihove radne dozvole, smatra Lucija Mulalić. To znači da su u posebno ranjivom statusu i mogućnosti da vrlo lako izgube boravak u slučaju da izgube posao ili npr. daju otkaz zbog kršenja radničkih prava i slično.
“Sve više ljudi dolazi u Hrvatsku već prevareno od strane agencija. Tako primjerice tek pri dolasku u Hrvatsku saznaju da dozvole za boravak i rad koje oni skupo plaćaju i zadužuju se zapravo nisu važeće jer su poslodavci ili odustali od zahtjeva ili su odbili platiti zadužnicu. S dolaskom novog Zakona o strancima migrantski radnici će pod prijetnjom gubitka statusa i mogućnosti boravka u Hrvatskoj morati imati i položene tečajeve hrvatskog jezika, što je štetna, nepotrebna i potencijalno rasistička politika kojom se nastavlja zanemarivati sustavni problem nereguliranih agencija, nesankcioniranja poslodavaca koji izrabljuju radnike te apsolutni izostanak mehanizma ostvarenja prava radnika, uključujući i prava na isplatu kompenzacije za izvršeni posao dok se istovremeno sve probleme u integraciji prebacuje na one radnike koji ne poznaju hrvatski jezik”, pojašnjava Lucija.
Istovremeno, dodaje, trenutno ne postoji kontrola kvalitete jezičnih tečajeva koji se sada pružaju, niti postoji kvalitetni sustav koji radnicima osigurava besplatne tečajeve koji su i prilagođeni njihovom radnom vremenu.
Diskriminacija i rasizam
S druge strane, osobe s međunarodnom zaštitom tj. izbjeglice imaju druge vrste problema, njihov boravak nije ovdje vezan uz njihov rad, već imaju niz problema u pristupu različitim pravima. Jedan od njih je pristup zdravstvenoj zaštiti, budući da zdravstvene ustanove i službenici ne znaju ili se pak ne žele baviti dodatnom birokracijom s obzirom da izbjeglice na drugačiji način od državljana ostvaruju to pravo, pa imaju problema s upisima, pronalaskom liječnika i slično, kaže naša sugovornica iz Centra za mirovne studije.
“Institucije nisu prilagođene specifičnom kontekstu osoba koje imaju izbjeglički status tako da one otežano ili gotovo nikako pristupaju visokom obrazovanju, tečajevima prekvalifikacije i dokvalifikacije, imaju problema i s upisom djece u školu, a država pak tečaj jezika koji su izbjeglice dužne pohađati nije uopće organizirala na sustavnoj razini. Ovo su sve problemi koje bi se zapravo lako riješili kada bi institucije od najviše razine pokazale volju za prilagođavanjem različitih pravilnika i drugih okvira koji zapravo i kreiraju većinu tih problema s pristupom pravima.
Sve se migrantske skupine pak nažalost u većoj ili manjoj mjeri susreću s diskriminacijom i rasizmom, bilo od strane institucija i radnika u institucijama, bilo na ulicama”, kaže Lucija.
Problemi na granicama
Često postavljeno pitanje je i koliko su institucije učinkovite u zaštiti prava migranata, posebno na granicama. Hrvatske su institucije zapravo upravo te koje stvaraju nejednakosti u pravima između migrantske i većinske populacije svojim zakonima i pravilnicima, a govoreći o granicama, nažalost u Hrvatskoj su upravo institucije te koje tamo krše prava izbjeglica, kaže Lucija Mulalić.
“Već niz godina upozoravamo na onemogućavanje pristupa azilu ljudima na granici, koje je često praćeno nasiljem i ponižavajućim praksama policije. Važno je za znati da osobe na našim granicama realno niti nemaju drugih načina za migriranje s obzirom na to da azil ne mogu tražiti u veleposlanstvima u svojim zemljama, i da je dobivanje vize gotovo nemoguće u kontekstima ratnih zbivanja i politički opresivnih sustava.
Praćenjem situacije na granicama bave se ponajviše aktivistkinje koje putem linije pomoći za osobe u pokretu SolidarityLine pružaju podršku osobama koje se nalaze na granicama i izvještavaju institucije o praksama pushbackova na granicama, udruge poput CMS-a koje se protiv ove nezakonite prakse pokušavaju boriti pravnim putem te institucija Pučke pravobraniteljice koja prati situaciju na granicama i izvještava o kršenjima prava migrantskih populacija”, pojašnjava naša sugovornica.
Preuzete predrasude
Potrebe ljudi s kojima rade u Centru za mirovne studije su jednake potrebama svih nas, ljudi žele biti plaćeni dovoljno za svoj rad, tako da mogu dostojanstveno živjeti i osigurati život svojim obiteljima, žele da se poštuju njihova radnička prava, a što se tiče migrantskih radnika svakako i to da poslodavci ne iskorištavaju njihov ranjiviji položaj, to da možda ne razumiju jezik i pravnu regulativu. “Svi ljudi žele funkcionalne i dostupne zdravstvene usluge, dostojanstveno i priuštivo stanovanje, dostupnost kulturnih i sportskih usluga.
Dodatni strah koje sve migrantske zajednice imaju jest naravno strah od nasilja i rasizma na ulicama, no također strah od rasizma birokracije i institucija koje nisu gotovo ništa napravile kako bi pripremile uvjete za dostojanstven i siguran život populacija koje su ovdje doselile”, pojašnjava Lucija. Naša sugovornica dodaje kako hrvatsko društvo treba puno rada na različitim razinama kako bi se na pravi način suočilo s predrasudama i rasnom hijerarhizacijom koje su na neki način utkane u norme našeg društva.
“To nije začuđujuće s obzirom na medijske, kulturne i obrazovne sadržaje koje desetljećima konzumiramo i društvene i kulturne kodove kroz koje razumijemo svijet oko nas, a koji su uvelike pod utjecajem zapadnoeuropskih i američkih kodova razumijevanja. Primjer za to jest npr. način na koji smo zapravo preuzeli predrasude i islamofobiju prema muslimanskim zajednicama koja npr. intenzivno dominira i američkom politikom, kao i kulturnom produkcijom barem zadnjih 30 godina, iako Hrvatska zapravo ima vrlo uključivu i zapravo stoljećima dugu prisutnost muslimanskih zajednica. Tu je možda najvidljivija ta razina preuzetog rasizma i islamofobije na kojoj treba raditi i putem sustava obrazovanja, mijenjanja praksi medijskog izvještavanja, kao i naravno političkog djelovanja i diskursa”, kaže Lucija iz Centra za mirovne studije.
Na Ribnjaku program povodom Međunarodnog dana migranata
U Centru kulture Ribnjak u Zagrebu od 10 do 23 sata održat će se cjelodnevni program pod nazivom “Priče izdaleka, sličnosti izbliza” povodom Međunarodnog dana migranata.
“Ovaj četvrtak u suradnji s Centrom kulture Ribnjak i Panafričkim društvom u Hrvatskoj organiziramo obilježavanje Međunarodnog dana migranata. Jutarnji program je posvećen zagrebačkim osnovnim i srednjim školama za koje se organiziraju satovi Alternativne nastave, programa Centra kulture Ribnjak i Grada Zagreba u kojima osobe s migrantskim iskustvom preuzimaju satove u školama i postaju nastavnici glazbenog, likovnog, politike i gospodarstva, geografije i tako učenicima predstavljaju svoja znanja i vještine, kao i priče o zemljama iz kojih dolaze i njihovog migrantskog iskustva i života u Hrvatskoj“, kaže Lucija.
Popodnevni program je posvećen različitim kulinarskim radionicama nigerijske, indijske i kineske kuhinje, kao i drugim aktivnostima poput salona ljepote, iscrtavanja kanom i slično. Navečer posjetitelje očekuje koncertni ciklus” Iza ugla – uho svijeta”, koji otvara pozornicu Ribnjaka migrantskim glazbenicima koji djeluju u Zagrebu i spaja ih sa lokalnim glazbenicima. Nastupit će nepalski i afrički glazbenici koji izvode afrobeats i nep-hop glazbu: Mani (Nepal), Lil Romy (Kamerun), Lovetino Santana & Michael Brain (Nigerija) uz pratnju i afterparty DJ Freemana (Nigerija).
