Nacionalni dan hitne medicinske službe obilježava se 30. travnja. To je dan posvećen svim liječnicima, medicinskim sestrama, tehničarima, vozačima i ostalim djelatnicima hitne medicinske pomoći koji svakodnevno nesebično ulažu svoje znanje, iskustvo i snagu kako bi spašavali ljudske živote.
Hitna medicinska služba čini okosnicu zdravstvenog sustava u trenucima kada su minute presudne. Brza reakcija, profesionalnost, empatija i predanost poslu obilježja su svakog člana hitne pomoći, bilo da rade na terenu, u ambulantama, dispečerskim centrima ili bolničkim hitnim prijemima.
O hitnoj medicinskoj službi, izazovima, ali i dostupnosti u ruralnim dijelovima zemlje razgovarali smo s ravnateljicom Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu prim. mr. Majom Grbom-Bujević.
Izazov su nehitni pacijenti koji usporavaju rad HMS-a
Koji su najveći izazovi s kojima se hitna medicinska služba susreće u svakodnevnom radu?
U dinamičnoj djelatnosti kao što je hitna medicina, gdje se odluke donose brzo na temelju malo dostupnih podataka, izazova ne nedostaje. Medicinsko zbrinjavanje životno ugroženih pacijenata zahtjevan je i odgovoran posao, a svaki hitni pacijent priča je za sebe i samim time – novi izazov. Uz to, djelatnici hitne medicinske službe (HMS) nikad ne znaju što ih čeka kad dođu u smjenu stoga moraju svaki dan biti spremni na sve potencijalne hitne situacije. Upravo zbog specifičnih radnih uvjeta, velike odgovornosti i stresnih situacija kojima su djelatnici HMS-a svakodnevno izloženi, poseban naglasak stavljamo na njihovu sustavnu edukaciju kako bi ih što bolje pripremili za rad u službi.
Izazov nam predstavlja i popriličan broj nehitnih pacijenta koji svakodnevno traže pomoć kako bolničke tako i izvanbolničke hitne službe. S obzirom na to da sustav hitne medicine nije neograničenih resursa, takvi pacijenti usporavaju rad HMS-a te potencijalno dovode u opasnost živote ljudi koji imaju neko stvarno hitno stanje.
Primjerice, manje posjekotine, prehlada ili uganuće nisu hitna stanja, no to ne znači da tim pacijentima nije potrebna zdravstvena skrb, samo im nije potrebna hitna medicinska skrb. Činjenica jest da građani ne mogu uvijek sami procijeniti zahtjeva li njihovo zdravstveno stanje hitnu medicinsku skrb.
U tim slučajevima, kao i pri hitnim stanjima, treba što prije kontaktirati educiranog medicinskog dispečera na broj 194 i postupiti prema njegovim uputama. Ovaj problem nije specifičan samo za naš sustav, s njim se susreću i druge zemlje, a dio rješenja svakako je u edukaciji i boljoj zdravstvenoj pismenosti građana. Stoga smo izradili letak „Hitna medicinska služba – sve što trebate znati“ te u suradnji sa županijskim zavodima za hitnu medicinu kontinuirano provodimo kampanju informiranja javnosti o hitnim stanjima koja zahtijevaju intervenciju HMS-a te kako razgovarati s medicinskim dispečerom koji zaprima poziv.
Samo joj se mutilo pred očima: Simptomi teške dijagnoze mogu biti mnogima nevidljivi
Telemedicina ubrzava proces postavljanja dijagnoze
Kako tehnologija pomaže u radu hitne pomoći – primjerice, telemedicina ili novi informatički sustavi?
Napredak informacijsko-komunikacijske tehnologije u potpunosti je izmijenio našu svakodnevicu. Imuna nije ostala ni medicina, a upravo Hrvatski zavod za hitnu medicinu (HZHM) organizira, provodi i razvija djelatnost telemedicine u okviru Mreže telemedicinskih centara. Telemedicina značajno olakšava dostupnost specijalističkih medicinskih usluga i to u skladu sa Štamparovim pristupom jer umjesto u bolnici, pacijenti uslugu dobiju praktički na „kućnom pragu“, odnosno u lokalnom domu zdravlja.
Uz to, telemedicina ubrzava proces postavljanja dijagnoze pacijentima, omogućava njihovo pravovremeno liječenje, smanjuje liste čekanja i povećava učinkovitost liječnika. Nastojimo ju što više integrirati u hitnu medicinu kako bismo unaprijedili pružanje hitne medicinske skrbi i olakšali pritisak na medicinske djelatnike. Testiramo telemedicinsko povezivanje vozila HMS-a s objedinjenim hitnim bolničkim prijemima kojim će se omogućiti prijenos medicinskih podataka pacijenata iz vozila u realnom vremenu. Time će se omogućiti telekonzultacije te stručna podrška liječnika specijalista timovima T2 bez liječnika, kao i mladim liječnicima na terenu.
Na informacijsko-komunikacijskoj tehnologiji temelji se i edukacija na daljinu koju HZHM provodi za djelatnike HMS-a, ali i za ostale zdravstvene djelatnike kako bi im olakšao pristup profesionalnim sadržajima, posebice onima na otocima te u ruralnim i teže dostupnim područjima. Predavanja vrhunskih stručnjaka i praktičara prenose se u realnom vremenu, a svi polaznici imaju mogućnost istovremene međusobne audiovizualne komunikacije što im omogućuje razmjenu znanja, iskustava i najboljih praksi iz različitih grana medicine na dinamičan i interaktivan način. Osim toga, digitalni edukacijski sadržaji štede vrijeme zdravstvenim djelatnicima te ujedno smanjuju troškove za edukacije i osiguravaju nesmetanu organizaciju rada njihovim matičnim institucijama. Pri tom su sva predavanja registrirana te ih stručne komore boduju radi obnavljanja licenci zdravstvenih radnika.
Nastoji se zadržati mlade liječnike u sustavu izvanbolničkog HMS
Postoji li razlika u organizaciji hitne pomoći u urbanim i ruralnim područjima?
Zahvaljujući standardizaciji procesa rada koji je HZHM uveo u sustav hitne medicine, protokoli postupanja HMS-a su svugdje u Hrvatskoj isti, bez obzira gdje se nalazite. No, organizacija zdravstvene skrbi na pojedinim područjima RH, poput otoka, zatim ruralnih, udaljenih i teško dostupnih područja iziskuje dodatne napore kako bi se svim stanovnicima i posjetiteljima omogućila odgovarajuća i pravovremena zdravstvena zaštita.
Projektima i inicijativama koje provodimo u suradnji s Ministarstvom zdravstva nastojimo izvući maksimum iz postojećih kapaciteta, ali i uvesti pozitivne promjene u sustav mijenjanjem ustaljenih obrazaca rada. Na tom tragu, prvi smo u hrvatskom zdravstvenom sustavu u svoj rad implementirali specijalizacije u sestrinstvu koje će dodatno unaprijediti zbrinjavanje hitnih pacijenata. U sustavu hitne medicine u redovnom radu je trenutačno 178 prvostupnika i/ili magistara sestrinstva sa završenim specijalističkim usavršavanjem u djelatnosti hitne medicine, čime su im se proširile kompetencije i ovlasti potrebne za njihov samostalan rad.
Dodatnih 219 prvostupnika i/ili magistara sestrinstva je u procesu edukacije koju će završiti do kraja 2025. godine. Ovaj projekt financiran je sredstvima iz Nacionalnog programa oporavka i otpornosti (NPOO), a pokrenut je na inicijativu HZHM-a s ciljem dodatnog osnaživanja sustava hitne medicine. Također u sklopu NPOO-a, Vlada RH osigurala je sredstva za financiranje velikog broja specijalizacija liječnika na primarnoj razini zdravstvene zaštite, uključujući i specijalizacije iz hitne medicine. Time nastojimo zadržati mlade liječnike u sustavu izvanbolničkog HMS-a, ali i financijski rasteretiti županijske zavode za hitnu medicinu te unaprijediti dostupnost zdravstvene zaštite građanima, posebno u manje atraktivnim, ruralnim i udaljenim područjima.
Bolove pripisao igranju tenisa, ali istina je bila drugačija: ‘Kako itko može ovo preživjeti’
Helikopterska hitna medicinska u više od godinu dana imali su 1 550 intervencija
Kako se sve osigurava dostupnost hitne medicinske pomoći u udaljenim krajevima i na otocima?
Kako bi svim građanima i posjetiteljima RH kojima je izravno ugrožen život ili teško narušeno zdravlje omogućili jednaku hitnu medicinsku uslugu ma gdje god se nalazili, ustrajali smo na uvođenju pomorskog i helikopterskog HMS-a. Ove službe djeluju kao nadopuna zemaljskom HMS-u, a u sastavu su izvanbolničkog HMS-a koji se temelji na radu 21 županijskog zavoda za hitnu medicinu s pripadajućim medicinskim prijavno-dojavnim jedinicama koje prate, koordiniraju i organiziraju rad svojih timova na terenu u skladu s rasporedom utvrđenim Mrežom hitne medicine i sanitetskog prijevoza. Zahvaljujući specijaliziranim prijevoznim sredstvima, brzim brodicama i helikopterima, medicinskom osoblju olakšan je pristup hitnim pacijentima čime se izravno utječe na brzinu njihova zbrinjavanja i prijevoza do odgovarajuće bolnice.
To je posebno važno upravo za otoke, ruralna i teško dostupna područja gdje je brzina odgovora često ograničena geografskim i infrastrukturnim izazovima. I helikopteri i brze brodice opremljeni su medicinskom opremom i priborom kao i vozila HMS-a. Helikopterska hitna medicinska služba (HHMS) djeluje iz četiri baze – Osijeka, Rijeke, Splita i Zagreba, a u nešto više od godinu dana rada, timovi HHMS-a imali su 1 550 intervencija, pri čemu su splitski i riječki timovi većinu intervencija imali na otocima. Zahvaljujući dimenzijama i tehničkim karakteristikama helikoptera, značajno je povećan broj sletnih mjesta za vrijeme dnevne vidljivosti te su timovi HHMS-a, uz uobičajena mjesta slijetanja, hitnu medicinsku skrb pružali i na netipičnim mjestima, uključujući plaže, molove, autoceste i lokalne ceste, ali i na dosad HMS-u nepristupačnim terenima, poput Velebita. Brze brodice nalaze se na vezu u Dubrovniku, Šibeniku i Zadru te na Braču, Malom Lošinju i Rabu, a dosad su korištene za ukupno 521 intervenciju na otocima i nedostupnim obalnim područjima.
Uz civilni HHMS, na području Dubrovačko-neretvanske županije potpora HMS-u je helikopter Ministarstva unutarnjih poslova (MUP) u skladu sa Sporazumom sklopljenim između Ministarstva zdravstva, MUP-a i Dubrovačko-neretvanske županije. Također, u slučaju masovnih nesreća i/ili potrebe za specifičnim hitnim zračnim medicinskim prijevozom, HMS može zatražiti aktivaciju helikoptera Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Za zbrinjavanje pacijenata pomorskim putem, ovisno o potrebi i indikacijama za prijevoz pacijenta, HMS može koristiti i plovila lučkih kapetanija, redovnih trajektnih linija, kao i ostala raspoloživa plovila.
Edukacija je temelj uspješnosti hitne medicine
Koliko je važna kontinuirana edukacija djelatnika hitne službe?
Oduvijek smo inzistirali na edukaciji jer je ona temelj uspješnosti hitne medicine i jamac kvalitetnog pružanja hitne medicinske skrbi, kao i brzog i efikasnog medicinskog odgovora na složene krizne situacije. Zahvaljujući sustavnom i sveobuhvatnom radu HZHM-a, danas imamo specijalizaciju iz hitne medicine za liječnike, ali i specijalističko usavršavanje za prvostupnike i/ili magistre sestrinstva, dok je cjelokupna edukacija djelatnika HMS-a standardizirana.
U skladu s edukacijskim programima koje je HZHM donio, svi djelatnici u sustavu hitne medicine prolaze odgovarajuću edukaciju kako bi se oni koji ulaze u sustav što prije educirali za potrebe zbrinjavanja hitnih pacijenata te kako bi oni koji već rade u sustavu obnovili svoje znanje. Time sustavno i kontinuirano unapređujemo zdravstvenu zaštitu u RH, kao i pristup visokokvalitetnim uslugama u djelatnosti hitne medicine. Kvalitetna i standardizirana edukacija djelatnika u sustavu hitne medicine, usklađena s postojećim europskim smjernicama, smanjuje njihove nedoumice i sumnje te im povećava sigurnost prilikom pružanja hitne zdravstvene skrbi.
Surađujete li sa školama i fakultetima u obrazovanju budućih djelatnika hitne pomoći?
Naravno, recentna suradnja odnosi se na specijalističko usavršavanje prvostupnika i/ili magistara sestrinstva u djelatnosti hitne medicine koje se provodi na nizu sveučilišta i veleučilišta u RH, dok smo već niz godina nastavna baza akademskim ustanovama koje obrazuju zdravstvene profesionalce. Također, HZHM kontinuirano surađuje s akademskim ustanovama s ciljem poticanja suradnje u znanstveno-istraživačkoj, nastavnoj i stručno-zdravstvenoj djelatnosti.
U Hrvatsku stiže novi lijek za raširenu kroničnu bolest: Evo na što sve utječe
Medicinske sestre i liječnike treba dodatno motivirati
Postoji li interes mladih za rad u hitnoj medicini? Kako ih motivirati?
Svakako bismo bili zadovoljniji da je taj interes veći, no svjesni smo da je rad u HMS-u težak jer uključuje rad na terenu, u ambulanti i bolnici te dostupnost službe 24 sata na dan, sedam dana u tjednu, 365 dana u godini, u svim mogućim vremenskim prilikama i neprilikama… Veći interes pokazuju medicinske sestre i tehničari, dok se mladi liječnici ne odlučuju lako za specijalizaciju iz hitne medicine i rad u HMS-u.
Razloge tomu možemo pronaći u multidisciplinarnosti i izuzetnoj složenosti djelatnosti hitne medicine, kao i odgovornosti u svakodnevnim situacijama zbrinjavanja životno ugroženih pacijenata. Držim da mlade liječnike te medicinske sestre i tehničare treba dodatno motivirati za rad u HMS-u, a nužno je da se u taj proces aktivnije uključe jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te ih privuku mjerama poput dodataka na plaću, subvencioniranja stambenih kredita i/ili osiguranja smještaja, sufinanciranja specijalizacije te stručnih usavršavanja S druge pak strane, mi smo jedna od rijetkih zemalja u kojoj je liječnik dio tima izvanbolničkog HMS-a. Specijalističkim usavršavanjem prvostupnika i/ili magistara sestrinstva u djelatnosti hitne medicine omogućili smo medicinskim sestrama i tehničarima da prilikom zbrinjavanja hitnih pacijenata primjenjuju određenu terapiju i/ili provode neke dodatne hitne postupke, što dosad nisu smjeli raditi. To je značajan kadrovski iskorak.
Dodala bih još da u sustavu postoji niz ljudi koji su se hitnom medicinom „zarazili“ i koji ne mogu zamisliti svoj život bez nesebičnog pomaganja životno ugroženim i/ili ozlijeđenim pacijentima. Svima njima hvala na svakodnevnom predanom i profesionalnom radu.
