U 6 sati i 24 minute snažan potres magnitude 5.5 prema Richteru prije četiri godine pogodio je Zagreb i šire zagrebačko područje. U 7 sati i 1 jednu minutu dogodio se i naknadni potres magnitude 5.0.
Zadobivenim ozljedama podlegla je 15-godišnja djevojčica Anamarija Carević, a ozlijeđeno je 27 ljudi. U potresu je oštećeno više od 21.000 objekata, dok se šteta procjenjivala u milijardama. Kako se tada govorilo zbog lockdowna koji je proglašen zbog širenja koronavirusa i činjenice da je bila nedjelja nije bilo više žrtava.
Potres je ostavio posljedice na mentalno zdravlje Zagrepčana, koji i dan danas imaju problema pri svakom drhtanju tla. Zagrepčanima potres nije ni bio na pameti dok se nije dogodio, iako se znalo na kakvom smo području te da nam je veliki rasjed vrlo blizu.
‘Ja se iskreno nadam da smo shvatili’
Profesor emeritus na Geofizičkom odjelu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Marijan Herak kaže kako su o potresima svakako razmišljali seizmolozi koji su na to što se može dogoditi i kako se ponašati kada se dogodi, upozoravali u svakom svom javnom nastupu:
„Čini se da se trebao dogoditi potres pa da svi shvate o čemu se radi. Ja se iskreno nadam da smo shvatili i na primjeru zagrebačkog potresa i na primjeru petrinjskog potresa i bilo bi jako loše da se to zaboravi“.
Zagrebački rasjed relativno je dobro poznat, to je tzv. sjeverni rubni medvednički rasjed koji na površinu izlazi na zagorskoj strani Medvednice te onda pod oko 45 stupnjeva pada ispod Medvednice prema Zagrebu, prema jugoistoku, kaže profesor Herak.
„Taj je rasjed po svojoj prirodi reversni rasjed što znači da se njegova rasjedna krila gibaju tako da ono koje je gornje klizi prema gore. Dakle, Medvednica se na neki način giba prema gore u odnosu na donje krilo koje sa zagorske strane tone pod nju.
To se događa uglavnom u skokovima, kako tektonske sile stalno stišću zemljinu koru u tom području, rasjed će neko vrijeme ostati „zaključan“, sve dok trenje uspijeva spriječiti pomake rasjednih krila pa se stijene deformiraju. Kada sile deformacije postanu veće od trenja, rasjedna krila će se skokovito se pomaknuti i u tom skoku će se osloboditi do tada nakupljena energija što ćemo osjetiti kao potres“, pojašnjava profesor Herak.
600 vatrogasaca bilo je obučeno za pomaganje nakon potresa
Prije četiri godine na ulice ranjenog grada izašli su vatrogasci, koji su neumorno pomagali uplašenim Zagrepčanima.
„Bilo je teško, zaista smo mislili da nam dolazi težak period i bili smo u pravu. Mislim da smo svi zaboravili koliko nam je malo nedostajalo da bude veća tragedija, da je bio potres bio primjerice 10% jači ili 10% duži, da nije bio drugi dan prvog lockdowna, da nije bila nedjelja ujutro, bili bi deseci i deseci mrtvih u Zagrebu“, prisjeća se zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Siniša Jembrih.
Dodaje kako je njima bilo najvjerojatnije koliko su brzo morali prijeći iz jedne normalne vatrogasne postrojbe koja gasi požare i spašava ljude iz sudara u jednu vatrogasnu postrojbu koja mora skidati dimnjake, krovove i sve ono što su morali raditi nakon potresa.
„Imali smo puno sreće, jer od vatrogasaca nije nitko stradao, jer smo mjesecima nakon potresa radili po dimnjacima. Imali smo sreće što je vrijeme potresa bilo između dvije smjene, tako da smo imali duplo više ljudi. Opet dobro je što je bio lockdown jer dosta ljudi koji su dobrovoljni vatrogasci bili kod svojih kuća pa su mogli odmah izaći na teren“, kaže Jembrih.
‘Maksimalna magnituda je 6,5’
„Zagrebački rasjed je dosta poznat, naime na njemu se dogodilo puno potresa oko Zagreba, danas mislimo da se na njemu dogodio i veliki zagrebački potres 1880. godine i po njegovoj dužini se može procijeniti maksimalna magnituda potresa koji on može proizvesti. Procjenjuje se da je to oko 6,5 prema Richteru“, kaže profesor Herak.
Ta je dosta velika magnituda, no vjerojatnost za tako nešto je vrlo mala, pojašnjava profesor Herak te dodaje da je uvjet za tako veliku magnitudu taj da bi rasjed trebao puknuti po cijeloj svojoj dužini u vrlo kratkom vremenu od desetak sekundi. To se događa vrlo rijetko i to su tzv. maksimalni potresi s kojima se teorijski računa potresna opasnost. Tipično povratno razdoblje za tako jake potrese u Zagrebu je desetak tisuća godina.
„Međutim treba računati s manjim potresima, potres iz 2020. godine spada u umjerene potrese. Magnituda 5,5 je relativno mala i Zagreb ima nesreću da se potresi događaju vrlo blizu njemu, pa je zato učinak bio velik. Petrinjski potres je oslobodio 30 puta više energije“, pojašnjava profesor Herak.
(Foto: Damjan Tadic/CROPIX)
Vatrogasci su se pripremili koliko su mogli, kaže zapovjednik Jembrih, recimo tada je u Hrvatskoj postojalo samo jedno vozilo za spašavanje iz potresa i to je vozilo bilo u Zagrebu, osim toga bilo je malo građevinskih vozila s kranskom dizalicom te su se na kraju oni pokazali jako važnima jer bez njih nema nikakvog rada nakon potresa.
„Počeli smo raditi s dronovima prije potresa, a za vrijeme potresa dronovi su postali uobičajeni alat kao što je motorna pila ili cijev za gašenje požara. Imali smo i terenska vozila, quadove, za lakše kretanje po gradu. A najvažnije od svega je jezgra ljudi, naime 10-12 godina razvijamo našu ekipu za spašavanje iz potresa i na kraju je tih 600-njak ljudi bilo jezgra spašavatelja koji su odrađivali veliki dio posla“, prisjeća se Jembrih.
Kuće ubijaju, a ne potresi
Andrija Mohorovičić je zahvaljujući instrumentima koji su došli u Zagreb 1908. i 1909. godine, imao zapise pokupskog potresa 1909. godine, na osnovu kojih je otkrio diskontinuitet brzine između Zemljine kore i plašta. Seizmološka služba 2021. godine dobila je po 20 kompleta novih seizmografa i akcelerografa s pripadajućim sustavima prikupljanja podataka o potresima.
„Seizmografi nam omogućuju gotovo sve spoznaje o tome što se događa u unutrašnjosti Zemlje, dakle seizmolozi pomoću seizmografa crpe gotovo sve svoje znanje. Ponešto možemo proučavajući učinke pojedinih potresa na površini Zemlje, ali o onome što se događa ispod površine govore samo podaci seizmografa, odnosno njihovi zapisi – seizmogrami.
Što ima više seizmografa to će se detaljnije saznati o seizmičnosti, o građi podzemlja, o svojstvima aktivnih rasjeda i njihovoj prostornoj razdiobi, što je sve potrebno znati da bismo mogli procijeniti potresnu opasnost.
To je dio seizmologije koji je izravno u interesu javnosti, potresna opasnost je osnovni podatak kada planirate razvoj prostora, izgradnju raznih građevina, donosite urbanističke planove, itd.“, kaže profesor Herak.
Seizmolog Kuk o novim zagrebačkim potresima: ‘Tijekom noći ih je bilo više od deset’
Dvije katastrofe
Zagrepčani se i danas sjećaju te nedjelje kada su po hladnoći dok je padao slab snijeg, stajali izvan svojih domova u strahu od novih podrhtavanja tla. Mnogima su u sjećanju trudnice i majke iz bolnice u Petrovoj koje su morale izaći jer je zgrada bilo teško oštećena, a u pomoć u njihovom preseljenju na pomogli Zagrepčani i navijači Dinama. Na drugim lokacijama pomagali su zagrebački vatrogasci.
„Mi smo vatrogasci, plaćeni smo za svoj posao, prvi izlazimo štogod se dogodilo, nama ne treba zahvala, nismo heroji, ne trebaju nam nikakve posebne počasti. Svakako se treba zahvaliti dobrovoljnim vatrogascima, to su ljudi koji umjesto da budu doma bili s nama.
Ne treba zaboraviti da je to vrijeme lockdowna, morali smo imati trostruku zaštitu, zaštitnu opremu koja je teška, morali smo imati opremu za rad na visini i još opremu za zaštitu od korone. Pričao sam na nekoliko svjetskih prezentacija i rekli su – vi ste u tom trenutku bili jedini grad koji je imao dvije katastrofe – lockdown i potres“, kaže zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Siniša Jembrih.
Trebamo li se plašiti potresa?
„Ako je to strah uzrokovan time da znate da živite u lošoj kući u aktivnom potresnom području, onda se svakako plašite i nastojte čim prije učvrstiti kuću. Mogućeg potresa uvijek treba biti svjestan, ali ne u smislu da se trzate na svaki kamion koji prođe ispred vaše kuće, nego da to bude poticaj da sagradite dobru kuću i protiv potresa otpornu kuću.
Samo kuće ubijaju, potresi ne. Plašiti se ne treba ako radite po zakonima struke, ako se zgrade grade po važećim normama i ako znate kako se ponašati u trenutku kada se potres dogodi“, upozorava profesor emeritus Marijan Herak.
