U trenutku kad se Hrvatska suočava s kroničnim nedostatkom radne snage, posebno u sektorima ključnim za prehrambenu samodostatnost i ruralni razvoj, administrativne barijere prijete rijetkim primjerima inovacije i poduzetništva u poljoprivredi i proizvodnji hrane.
Jedan od njih je i Gruntek – poznati agro-startup iz Čazme koji godinama osvaja srca građana svojim pristupom nešpricanom, lokalno uzgojenom povrću, dostavljenom izravno s polja na kućni prag, priopćenjem se požalio na velike probleme s kojima se suočava.
Kažu da unatoč inovativnom modelu, visokoj potražnji i održivom poslovanju, Gruntek ne može zaposliti radnike iz Nepala, iako su upravo oni ključni za nastavak sezone sadnje, berbe i pakiranja povrća. Prenosimo njihov vapaj i priopćenje.
Otkriće ispod slike Isusa prestravilo hrvatsku obitelj: ‘Otac više nije htio ući u kuću’
Jedina nada: poljoprivredni radnici iz Nepala
“U Hrvatskoj je danas gotovo nemoguće pronaći lokalne radnike za fizički rad na polju. O tome govore i brojke: prema podacima HZZ-a, zanimanje “poljoprivredni radnik” jedno je od najdeficitarnijih, posebno u kontinentalnoj Hrvatskoj.
U Grunteku su tijekom proteklih sezona radnici iz Nepala pokazali izuzetnu disciplinu, pouzdanost i želju za radom – bez njih, proizvodnja bi jednostavno stala.
No, zbog negativnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Gruntek ne može obnoviti dozvole ni zaposliti nove radnike iz inozemstva. I to ne zbog kršenja uvjeta, loših financija ili nepouzdanosti – već zbog birokratskog tumačenja vezanog uz uredsku strukturu zaposlenika u Zagrebu.
Zagrebački ured – administrativna zamka
Gruntek je, poput većine startupova, fleksibilno organiziran: osnivač je na pola radnog vremena, administraciju dijeli s partnerskom firmom, a zaposlena su tri člana tima u prodaji i marketingu. Svih troje rade puno radno vrijeme, ali – nitko od njih nije zaposlen duže od godinu dana. Upravo to je formalan razlog za odbijanje zapošljavanja stranih radnika.
Dakle, startup koji zapošljava ljude, isplaćuje plaće, prodaje proizvod koji hrvatska polja stvarno proizvode – biva kažnjen jer je priroda zapošljavanja u mladim tvrtkama takva da je fluktuacija visoka. U međuvremenu, sve je više upitno tko će sutra saditi salatu.
Ovo nije samo problem jednog startupa. Ovakve barijere šalju snažnu i zabrinjavajuću poruku svim koji razmišljaju o ulaganju u poljoprivredu ili domaću proizvodnju hrane: “Nemojte – nećete moći raditi”.
Masovno ga sad stavljaju u kavu, a ne znaju opasnost: ‘Može biti štetan za jetru’
Posljedice za poljoprivredu
Ako administracija očekuje od svake tvrtke da ima stabilan uredski kadar od preko godinu dana kao preduvjet za zapošljavanje poljskih radnika, to znači da:
Startupi i mala poljoprivredna poduzeća ostaju bez radne snage.
Intenzivna poljoprivredna proizvodnja je otzežana, jer nema tko raditi.
Hrvatski građani ostaju bez domaće hrane, a tržište se opet oslanja na uvozno – često pesticidima tretirano, plastično pakirano povrće iz tisućama kilometara udaljenih destinacija.
Uvoz hrane u Hrvatskoj već prelazi 3 milijarde eura godišnje. Ako se domaća proizvodnja dodatno ograniči administrativno, taj će se broj povećati, a s njim i ovisnost o globalnim lancima opskrbe – osjetljivima, preskupima i sve nepouzdanijima. Bez produktivne poljoprivrede, nestaju radna mjesta, a mladi zauvijek napuštaju sela.
Pozivamo donositelje odluka, HZZ, Ministarstvo rada i Ministarstvo poljoprivrede da razmotre stvarne posljedice svojih administrativnih protokola. Gruntek nije iznimka, on je simptom. Ako se pod hitno ne osigura fleksibilniji i realniji sustav zapošljavanja stranih radnika u deficitarnim zanimanjima, Hrvatska će uskoro postati zemlja bez domaće hrane”, zaključili su.
