Zagrebačka gradska uprava ide dalje s planom izgradnje Centra za gospodarenje otpadom u Resniku. Prije nekoliko dana objavili su sažetak studije koju je složila tvrtka Ekonerg, koja je napravila studiju izvodljivosti o izgradnji postrojenja.
Plan gradske vlasti je CGO izgraditi do 2028. godine, a gradonačelnik Tomislav Tomašević rekao je da se neće više nikog čekati te da će, ne bude li moguće preko EU fondova, projekt platiti iz gradskog proračuna. Riječ je o oko 140 milijuna eura.
Tomašević otkrio kad će otvoriti postrojenje u Resniku: ‘Nećemo više čekati ni dana’
Vrlo brzo krenule su kritike na plan o CGO-u i načinu na koji bi se radio. Dio njih dolazi i iz struke, a na svom Facebook profilu oglasio se i Mirko Budiša, zamjenik direktora Fonda za zaštitu okoliša i potpredsjednik nacionalnog HSLS-a.
Nema cjelovitog rješenja
On je sudjelovao i izradi studije za CGO koja je objavljena prije nekoliko godina. Njegovo mišljenje prenosimo u cijelosti.
“Danas je prezentiran novi koncept CGO Zagreb. Doduše radi se o vrlo sažetom dijelu Studije iz kojeg se može zaključiti kako se radi o HOKUS-POKUS postrojenju gdje s jedne strane otpad ulazi a s druge strane ništa ne izlazi.
No šalu na stranu. Suštinski koncept ne nudi cjelovito rješenje budući da nedostaje odlagališni dio (ne spominje se) jer će i u najboljim okolnostima biti najmanje 10% otpada za odlaganje.
Nedostaje i energana, jer razmatrani koncept predviđa nastanak i goriva iz otpada (GIO) a ona se ne spominje niti kao fazno rješenje, niti se spominje rješenje za GIO. Možda se računa na planirane privatne energane u Sisku ili Kutini.
Kako će se obrađivati otpad
Također u projekt nisu uključeni ni svi tokovi otpada kao što je npr. glomazni otpad (cca 20-tak tisuća tona godišnje) i muljevi iz Uređaja za obradu otpadnih voda (UPOV). Posebno je interesantno to što UPOV graniči s budućim CGO-om i što je logičnije nego sagledati obradu muljeva u CGO???
Postrojenje predstavlja kombinaciju mehaničke i biološke obrade (klasično MBO postrojenje čije je sufinanciraju iz EU fondova upitno). Projektni gabariti postrojenja su 50 t/h MKO + ambalažni otpad i 20 t/h papira i kartona. Ova postrojenja (mehanički dio) se obično projektiraju na 270 dana rada godišnje. Dakle nije razvidno koliko u proces ulazi MKO-a a, koliko ambalažnog otpada.
Postrojenje prema Planu gospodarenja otpadom treba projektirati na kapacitet do 180.000 t MKO. Isto tako biološkom obradom se obrađuje 105.000 t/g biootpada odvojenog iz MKO u mehaničkom dijelu postrojenja i odvojeno prikupljenog biootpada (smeđa vreća). Opet nije razlučeno koliko je biootpada iz mehaničke obrade MKO-a a koliko odvojeno prikupljenog biootpada iz smeđe vreće ulazi u biološku obradu.
Tomašević objavio veliku odluku: ‘Pokrećemo raskid koncesijskog ugovora za pročistač otpadnih voda’
A ono najbitnije nije vidljivo kako je (količinski) Zagrebačka županija uključena u koncept.
Izgleda da nije sagledan niti prometni aspekt projekta a on je vrlo bitan za njegovu funkcionalnost. Prema gornjim gabaritima, možemo pretpostaviti da se radi o cca 320.000 t/g otpada koji će gravitirati na jedan ulaz u budući CGO Zagreb.
Što je s prometnim gužvama
To znači da dnevno možemo očekivati oko 1200 t otpada ili 120 kamiona dnevno. Za jedan kamion treba oko 10 min. za vaganje, istovar, manipulaciju što iznosi gotovo 20 sati. Zamislite Čulinečku ulicu na kojoj se protežu kilometarske kolone!
Predloženi kapaciteti mogu biti vrlo upitni. Sam projekt mora biti usklađen s nacionalnim Planom gospodarenja otpadom inače neće dobiti niti jednu potrebnu dozvolu. Također, za realizaciju projekta potrebno je imati riješene imovinsko-pravne odnose oni nisu niti približno riješeni a posebno je sporan najatraktivniji dio zemljišta koje je pod koncesijom koncesionara za UPOV.
Ono najbitnije, iz sažetka nije jasno na koji način je ovaj koncept zadovoljio ciljeve kružnog gospodarstva (CEP ciljevi) i nacionalne ciljeve u pogledu odvojenog prikupljanja (npr. 36% biootpada), reciklaže (65% -2035) i odlaganja (do 10% -2035). Ovo je ključno kod odobravanja Studije izvedivosti od strane Jaspersa.
Podsjećam kako opcija C iz nove Studije izvedivosti predstavlja zapravo tehnološki gledano odabranu varijantu CGO Zagreb prema Staroj Studiji izvedivosti koja je još imala i završni sustav energetske oporabe dijela otpada.
Ako pretpostavimo varijantu C kao odabranu ispada da je investicija oko 430 Eura/t, a znamo da je zadnje izgrađeni CGO bio na razini većoj od 700 Eur/t. isto je i s drugim varijantama. Dakle ili se radi o vrlo primitivnoj tehnologiji mehaničke obrade ili je investicija podcijenjena.
Ne daje se cjelovito rješenje
U Studiji se prezentirane varijante pozivaju na slična postrojenja u Berlinu/Sofiji/Ljubljani što može biti korektno samo uz naznaku da ovi Gradovi otpad i energetski oporabljuje (Ljubljana radi projektnu dokumentaciju za energanu).
Na kraju želim zaključno istaknuti kako je firma Ekonerg na projektu CGO Bikarac bila član konzorcija zadužen za izradu Studije izvedivosti a nije izvela CGO Bikarac. Također, tehničko-tehnološki koncept ne daju cjelovito rješenje te nije moguće zadovoljiti CEP ciljeve.
Župan Kožić odgovorio Tomaševiću da kod njih nema mjesta za zagrebački otpad
Stoga je upitno odobravanje ovakve Studije a kamoli njeno financiranje iz EU fondova iz kojih se niti ne sufinanciraju projekti vezani uz MKO i MBO postrojenja. Također, procedura ishođenja dozvola za ovaj koncept će potrajati jer ga treba uskladiti s nacionalnim Planom gospodarenja otpadom.
Procjenjujem najmanje 24 mjeseca plus 30 mjeseci izgradnje. Visina investicije je najvjerojatnije podcijenjena.Ne znam kako je moguće na temelju HOKUS-POKUS rješenja na sljedećoj gradskoj skupštini uopće kvalitetno raspravljati o rješavanju ovog gorućeg problema koji se već doslovno srušio na leđa Zagrepčana”, piše.
O svim tim spornim pitanjima upitali smo i Grad Zagreb te smo im postavili i nekoliko drugih pitanja koji muče stanovnike o toj temi, te ćemo taj odgovor objaviti kad stigne.
