Život vozača vozila hitne pomoći sa sobom nosi brojne izazove. U njihovim rukama su često ljudski životi, jer treba prevesti pacijenta kojem možda život visi o koncu s točke A do točke B, često jureći kroz crveno svijetlo pod glasnim sirenama. Neki od vozača imaju dvostruke odgovornosti jer rade i kao tehničari.
Sve to bez beneficiranog radnog staža. Naime, ‘hitnjaci’ su jedina žurna služba koja nema to pravo, pa ne čudi da su djelatnici iz cijele Hrvatske stigli pred zgradu NSK prosvjedovati kako bi privukli pažnju na sebe i svoje potrebe tijekom vladine sjednice.
Kako su najavili, njihovi zahtjevi su jasni: Povratak beneficiranog radnog staža djelatnicima Zavoda za hitnu medicinu, po uzoru na druge žurne službe u Republici Hrvatskoj te donošenje Zakona o hitnoj medicinskoj službi, kojim će se jasno definirati prava, obveze i status djelatnika hitne pomoći.
(Foto: Marko Todorov / CROPIX)
Za razliku od vatrogasaca, oni svoj rad ne smiju fotografirati
Mi smo pak odlučili doznati što se događa na poslu i ispred NSK otprilike sat vremena prije početka okupljanja ‘hitnjaka’. S nama je razgovarao Silvio Šarec medicinski tehničar i vozač koji itekako dobro zna što ovaj posao sa sobom nosi. U kratkom razgovoru nam je otkrio što im treba, i što ih sve koči da svoj rad češće prezentiraju građanima kako bi porasla svijest o važnosti njihova rada.
Za početak smo spomenuli vatrogasce čiji rad je eksponiran na društvenim mrežama, što privlači i djecu i odrasle, te tako stvara simpatije koje vozači i tehničari hitne jednostavno nemaju. “Za razliku od vatrogasaca mi ne smijemo iznositi nikakve fotografije, nama zakon to ne dopušta. Zato i ne možemo biti pristupačni široj populaciji.
Pojasnio nam je i zašto nemaju uvjete za beneficirani radni staž. Tvrdi da će dio djelatnika završiti u privremenoj mirovini ili pak u nekoj drugoj poslovnoj branši. “Vladin elaborat tvrdi kako nemamo dovoljno otvorenih bolovanja niti bolesti koje su posljedice našeg rada. To jest istina, ali ljudi iz Zavoda su se zaposlili mladi, nisu stigli steći takva stanja”.
‘Fali liječnika, fali i sestara’
“Vozači su dio tima, i oni često pružaju medicinsku pomoć. Svi imaju svoju ulogu. A tu je i ta vožnja. Pa prije ću ja odgovarati za nešto u prometu nego za neki propust iz sfere medicinske pomoći. Oni imaju dvije odgovornosti, to je puno”, kaže nam i naglašava kako novac nije problem, niti im je u interesu otvarati takvu temu.
“Mi pričamo da osoba od šezdeset i kusur godina starosti ne može više raditi ovaj posao, to je problem. Fali nam liječnika za T1 timove. Fali nam i tehničara i sestara. Želimo da cijela Hrvatska ima jednake uvjete rada, a ne da županije koje financiraju Zavode to rade proizvoljno, nemaju obveze što stvara probleme”, otkrio nam je.
Za kraj, postavili smo sugovorniku pitanje koje nam je dalo možda i najbolju sliku koliko je problema u sustavu. Umjesto da nam prebroji silne kolege koje su napustile posao, on nam je dao dva primjera prekvalifikacije djelatnika. “Prije mjesec dana jedan kolega tehničar je otišao doma raditi drveni ugljen, bilo mu je dosta. Ljudi odlaze. Traže si bolje uvjete. Ima toga puno, kolegice odlaze raditi i u kafiće”, zaključio je.
Sestre i vozači žive scene iz horor filma
A kako to sve izgleda na terenu? Djelatnici hitne pomoći na Facebook grupi “HITNA 194 uživo” svakodnevno dijele priče koje su možda i najbolji pokazatelj da je pripadnicima hitne pomoći beneficirani radni staž apsolutna nužnost. “Momak je je bio napadnut nožem. prerezane i arterija i vena brachialis, što znači ubrzani gubitak krvi. Dok smo ga pokušavali stabilizirati ekipa koja ga je napala se vraća sa željom da dovrši posao.
Srećom u isto vrijeme se pojavljuju policija i hotelski zaštitari, potezali su se i pištolji.
On i dalje krvari, mi smo bez vozača jer je išao u prijevoz trajektom, zovemo helikopter, odlazimo pokupiti 12 komada teških svjetala, svaka teži preko 40 kilograma jer Heliodrom nema osvjetljenje.
Odlazimo na heliodrom i čekamo helikopter 40 minuta, pacijent krvari. Ruku smo podvezali a količine kristaloida koje je primio su već bile na granici maksimuma. Pacijent u hemoragijskom šoku. I neka mi netko kaže da ta razina stresa ne zaslužuje benificirani radni staž” napisao je. To je samo jedan u nizu primjera. Krvi ima posvuda i često je na rukama baš djelatnika hitne pomoći.
