“Nije točno da planiram organizirati konferenciju za novinare na kojoj ću optužiti glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića za primanje mita”, ekskluzivno je bivši gazda Dinama Zdravko Mamić ta Tjednik 7dnevno prokomentirao glasinu koja posljednjih tjedana kruži Zagrebom. Prema toj teoriji, Mamić se s bivšim predsjednikom Županijskog suda i svojim prijateljem Turudićem trebao obračunati zbog toga što se ovaj založio za njegovo izručenje Hrvatskoj. No, kako Mamić otkriva za ovaj tjednik, on o tome nema nikakvih saznanja.
“Ne znam otkud dolaze te informacije i tko ih podmeće. Ja protiv Turudića nemam ništa. Ponosan sam zbog njegova imenovanja i iz ovoga što vidim kako se obračunava sa svima njima. To sam i očekivao kada je imenovan glavnim državnim odvjetnikom. Turudića nitko ne može zaustaviti“, kaže Mamić, nazivajući glavnog državnog odvjetnika nepotkupljivim tipom s kojim ga i danas veže prijateljski odnos pun poštovanja. Takav odnos ima, tvrdi, i sa svima koje susreće u svojoj drugoj domovini Bosni i Hercegovini, u kojoj je odlično i srdačno prihvaćen, bez obzira na teze da se ondje zamjerio političkoj vrhuški.
U susjedstvu je dobar sa svima, pa i s novinarima, otkriva nam Mamić dalje pa napominje kako i ne prati događanja u hrvatskoj politici, Zagrebu, pa ni u Dinamu. “Ja sam fokusiran na svoju obitelj“, ističe naš sugovornik koji je po svemu sudeći svoje ratove okončao kada je bivšeg predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu nazvao korumpiranim i kada se obračunao sa sucima osječkog Županijskog suda koje je ozbiljno kompromitirao te tako čak u dijelu javnosti ponovno stekao simpatije pa ga i danas mnogi nazivaju najvećim reformatorom hrvatskog pravosuđa.
Drama u Hercegovini: Mamiću prijetili da će ga strpati u gepek, i to nije sve
Zeleno svjetlo
Jedna od najvažnijih karika tog pravosudnog sustava zasigurno je Turudić, koji je na čelo Državnog odvjetništva došao uz blagoslov premijera Andreja Plenkovića, ali i pod utegom prijateljstva s Mamićem, što su mu spočitavali predsjednik Zoran Milanović i dio oporbenih saborskih zastupnika koji su se posebno uskomešali nakon što se doznalo da je SOA zabilježila jednu noćnu vožnju automobilom 2015. godine, nakon što je Mamić već bio pritvoren u Remetincu.
Iako ga se prozivalo zbog Mamića, Turudić je bio ustrajan u tome da se ne odriče svojih prijatelja. Bez obzira na taj čvrsti stav, upućeni će reći da je Turudić u sudstvu ostao upamćen kao profesionalac pa će takav ostati i sada kao glavni državni odvjetnik koji je svjestan Mamićeve pozicije i činjenice da su Zdravko i njegov brat Zoran Mamić pravomoćno osuđeni za gospodarski kriminal i da godinama izbjegavaju kaznu živeći u Bosni i Hercegovini.
Iz kruga bliskog glavnom državnom odvjetniku i sada se može čuti da je tijekom nedavnog posjeta Sarajevu inzistirao na rješavanju tog slučaja, što je rezultiralo neformalnim, načelnim dogovorom o njihovu mogućem izručenju, o čemu Mamić, kako naglašava, nema nikakvih saznanja. Ne misli Mamić izgleda ni da njegov utjecaj u BiH slabi, iako se odnedavno može čuti kako je i šef HDZ-a u BiH Dragan Čović dao zeleno svjetlo za njegovo izručenje, o kojem je Turudić tijekom posjeta Sarajevu razgovarao i s glavnim tužiteljem Tužiteljstva BiH Milankom Kajganićem, s kojim se sastao krajem studenoga.
Nepovoljan položaj
Zanimljivo je da ovaj sastanak dvojice tužitelja nije bio najavljen, a naknadno je priopćeno kako su Turudić i Kajganić razgovarali o jačanju suradnje u procesuiranju ratnih zločina, organiziranog kriminala i korupcije. Ono zbog čega se može zaključiti da su razgovarali i o potencijalnom Mamićevu izručenju jest to što je nakon sastanka rečeno kako je posebna pozornost posvećena temi koja se odnosi na slučajeve okrivljenika i osuđenika koji korištenjem dvojnog državljanstva izbjegavaju kazneni progon ili izdržavanje kazne.
U prilog tezi o sve nepovoljnijem Mamićevu položaju ide i suradnja njegova sina Marija Mamića s USKOK-om te priznanje krivnje, čime je zasigurno otežao očevu poziciju, potvrđujući tijekom svjedočenja da je ocu Zdravku predao gotovo 20 milijuna eura nezakonito izvučenih iz GNK Dinamo, što dodatno potkrepljuje navode optužnice.
Da priča o ovom Turudićevu susretu s Kajganićem bude još zanimljivija, treba reći kako su se izgleda, osim Mamića, na tajnom sastanku dotaknuli i mogućeg izručenja Joze Ćurkovića i Miroslava Kutle, koji također borave u Bosni i Hercegovini unatoč međunarodnim tjeralicama.
Zdravko Mamić o braku s ‘tajnovitom’ Nadom: ‘Švrljao sam, takva su bila vremena’
Međunarodna tjeralica
Inače se Ćurković već dugo ne spominje u hrvatskom medijskom prostoru, a petnaestak godina živi u BiH, u koju je otišao još 2004. godine, prije nego što će protiv njega biti podignuta optužnica zbog malverzacija teških sto milijuna kuna u tvornici azbesta Salonit, koje je bio vlasnik. U međuvremenu je u BiH podigao eokselo Grabovicu na Buškom jezeru te se uspješno bavi ugostiteljstvom i turizmom.
Kada je 2008. godine protiv njega raspisana međunarodna tjeralica, nakratko je uhićen, ali kako je utvrđeno da ima dvojno državljanstvo, pušten je pa mu je suđeno u odsutnosti, a on je poručio kako živ neće u hrvatski zatvor. I danas je Ćurković nedostupan hrvatskom pravosuđu, a početkom ljeta, gotovo 11 godina nakon podizanja optužnice, Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu zaključilo je da nemaju dokaza za kazneni progon Ćurkovića kojeg su teretili za zloporabu položaja i ovlasti dok je bio predsjednik Uprave tvrtke Katran i direktor tvrtki Zagrebačka industrija abraziva te Katran novi abrazivi – Kazis grupa.
Kad je pak o Kutli riječ, njega se u Hrvatskoj teretilo za niz slučajeva gospodarskog kriminala, a Interpolova tjeralica za njim je raspisana krajem 2010. godine jer se tijekom suđenja u slučaju Gradski podrum, koji je u međuvremenu razdvojen na dva predmeta, nije pojavljivao na raspravama.
Kompromis i dogovor
Posljednja optužnica datira iz 2016. godine – tada je Kutle optužen da je iz svoje tvrtke Dione fiktivnim ugovorima na ime pozajmice izvukao najmanje 120 milijuna kuna. Pravno gledano, Kutlin položaj danas ni izbliza nije nezgodan kao Mamićev, on se naime još 2019. godine riješio triju velikih pravosudnih postupaka vezanih uz privatizacijski kriminal. Tako je nepravomoćno oslobođen u aferi Dubrovačka banka, u kojoj ga se teretilo da je nezakonito prisvojio pet milijuna dolara kredita namijenjenog njegovu Globus holdingu.
Nakon toga su u vodu pale optužnice u slučajevima rovinjske Mirne i zagrebačke Dione. U oba slučaja istraga je pokrenuta s ogromnim zakašnjenjem, a iako su podignute optužnice, u sudnici je zaključeno da su u zastari.
U zastaru je pao i slučaj za izvlačenje novca iz Tiska te jedan od krakova afere Gradski podrumi, premda je u jednom od slučajeva vezanih za Gradske podrume pravomoćno osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora koje nikada nije odslužio. Kutle se u Bosni i Hercegovini okrenuo biznisu sa zdravom hranom pa poslovne partnere ima u sva tri entiteta, zbog čega ga se često može vidjeti na relaciji između Banje Luke, Sarajeva i Mostara.
Zdravko Mamić snimljen sa 27 godina mlađom djevojkom: Svi su gledali u jedan detalj na Jeleni
Kazneno gonjenje
Unatoč tomu, ostaje činjenica da ovi slučajevi dodatno opterećuju bilateralne odnose Hrvatske i Bosne i Hercegovine te ukazuju na slabosti pravosudnog sporazuma dviju država, što bi se s Turudićem na čelu Državnog odvjetništva moglo ispraviti, posebice kada se zna da i bosanskohercegovački tužitelj Kajganić u ovoj priči ima svoje interese.
On je navodno u razgovoru s Turudićem, kao ustupak za Mamićevo izručenje, zatražio izručenja Ante Jelavića, Zlatana Mije Jelića i Zorana Galića. Jelavić je, kao što je poznato, bivši hrvatski član Predsjedništva BiH i HDZ-a kojega je Sud BiH 2005. godine prvostupanjski osudio na deset godina zatvora zbog kriminala u bivšoj Hercegovačkoj banci, ali on u trenutku izricanja presude više nije bio u BiH. Žalbeno vijeće Suda BiH iduće je godine poništilo tu presudu i naredilo novo suđenje.
Hrvatska je pak 2017. godine odbila molbu za pružanje međunarodne pravne pomoći u slučaju Jelavić koju je poslala BiH, navodeći da nije moguće udovoljiti toj zamolnici te da nisu spremni preuzeti kazneno gonjenje uz objašnjenje da je to i vojno-političko pitanje.
“Crna teka“
Kad je riječ o Jeliću, koji je u BiH osuđen za ratne zločine, on je zanimljiv i utoliko što ga je u kolovozu 2020. godine uoči Oluje odlikovao predsjednik Zoran Milanović, zbog čega su javno protestirale bošnjačke političke stranke poručujući Milanoviću da je izdao antifašizam. Jelić je naime u BiH optužen početkom 2016. godine za ubojstvo i ranjavanje minimalno 40 zarobljenika tijekom sukoba u Mostaru 1993. godine.
Prema optužnici, Jelić je kao general vojne policije HVO-a bio izravno nadležan za upravljanje logorom Heliodrom kod Mostara, a bosanskohercegovački mediji pisali su da je umirovljeni general na dan podizanja optužnice, krajem 2015. godine, s cijelom obitelji napustio Mostar i otišao u Hrvatsku, zbog čega se sumnjalo da mu je netko dojavio da će biti uhićen. “To je igra muslimanskih obavještajnih službi koje žele degradirati sve hrvatske ratne zapovjednike i branitelje, a ne samo mene“, tvrdio je Jelić svojedobno.
Iako bi ova dva potencijalna izručenja mogla izazvati veliku pozornost, u BiH je već sada posebno u fokusu slučaj Galić. Riječ je o bivšem ravnatelju Granične policije i nekadašnjem zamjeniku ravnatelja SIPA-e kojeg BiH traži zbog sumnje na korupciju. Otprije je poznat stav DORH-a i Vlade RH da Galića ne treba izručiti BiH, baš kao što je otprije poznat Plenkovićev stav da Mamića treba predati u ruke hrvatskog pravosuđa.
Iako zasad o tome nema nikakvih saznanja ni planova, što nam je osobno potvrdio, Mamić sasvim sigurno na eventualne takve pokušaje neće šutjeti, već će ponovno otvoriti svoju “crnu teku“, i tko zna što bi onda iz nje mogao iščupati i koga bi mogao dovesti u neugodnu situaciju, kao što je doveo osječke suce s kojima se družio i putovao.
