Život u Zagrebu, osobito u velikim neboderima i zgradama, ponekad znači i borbu s neugodnim susjedima. Takvih je priča i različitih slučajeva puno diljem grada, a jedna stiže od žene koja živi u kvartu Utrina. Muku muči s, ni manje ni više, nego 80-godišnjom susjedom, a problem je glasna glazba.
‘Neregistrirana klinika za psihijatriju, gerijatriju i demenciju’
Počela je kako se kvart posljednjih godina prilično promijenio i to na lošije.
“Dio radne populacije je u inozemstvu, ono što je ostalo izloženo je sustavnom maltretiranju i teroriziranju susjeda. Mladih je sve manje, a sve je puno starih, nemoćnih, izgubljenih ljudi koji bauljaju po stanovima i pločnicima polugluhi, polu ili više dementni, nesposobni da žive sami, a njihova djeca i unuci jedva da ih i rijetko na koju minutu obiđu na svoju sramotu. Tako je i u mom neboderu. Neregistrirana klinika za psihijatriju, gerijatriju i demenciju”, ispričala je na početku.
‘Očito se dobro osjeća uz muziku’
U takvoj situaciji, požalila se, najveće joj probleme stvara jedna susjeda.
“U objektu stanuje žena oko 80 godina sa nizom zdravstvenih problema, živi sama, očito se dobro osjeća uz muziku ili manje usamljeno, a posljednjih godinu dana ju vrlo jako pušta od oko 23 sata kada završi zadnja turska serija, pa do 8-8,30 ujutro i popodne između 14 i 15 sati, kao psihoterapiju.
Sinoć sam legla u krevet, a on je vibrirao od muzike iz stana ispod mene. Po staričinim riječima ona ne gasi radio u kuhinji kada u dnevnom boravku gleda teĺevizor, a onda ode spavati i zaboravi sve ugasiti.
Nakon nekoliko razgovora i pritužbi socijalnoj službi počela je sve negirati. Na moj prijedlog da koristi slušalice, odgovorila mi je: “A zašto bih!”, požalila se.
(Foto : Bruno Konjevic/CROPIX)
‘Kćer ju pokriva’
Kaže kako ne vidi izlaz iz te situacije.
“Što učiniti? Bubnjanje se betonskim pločama prenosi na ostale stanove, ljudi se bune, a prva susjeda joj je nedavno preminula, a da nije dočekala da djeca riješe problem s nesnosnom muzikom.
Kćer baku pokriva, što ju briga, ionako ju rijetko i kratko posjećuje samo danju, policiju je grehota zvati staroj bolesnoj babi kojoj je očito potrebniji liječnik i koja iz dana u dan neće sigurno biti bolje”, ispričala je te zaključila kako ona i ostali susjedi proživljavaju pravu horor božićnu priču.
Zagrepčanka u šoku: ‘Zakoračila sam na nogostup, a onda sam pogledala iza sebe i zgrozila se’
“Prava božićna priča zar ne? Ali horor za nas ostale stanare jer ne možemo od buke spavati niti ujutro raditi. Svima je vjerujte dosta. Vremena su teška, treba zaraditi za kruh, a bezobrazna starica uz potporu svoje kćeri vam digne i tlak i šećer na vrijednosti za hitnu pomoć. Umjesto da Hitnu mi kao žrtve nasilja i terora zovemo sebi, možda bi trebali njoj.”
