Sv. Lucija jedna je od najpopularnijih zaštitnica Katoličkog kalendara. Lucije svoj imendan slave točno 12 dana do Božića, pa ako posadite pšenicu, moći ćete vidjeti hoće li narednih 12 mjeseci u godini biti plodonosno ili ne.
”Na Sv. Luciju djevojkama i ženama bilo je zabranjeno baviti se ručnim radom, da ne pokvare vid. Od Lucinja do Božića muški bi ukućanin svakodnevno pomalo ručno izrađivao drveni stolček za navodno prepoznavanje mjesnih coprnica na polnočki, u istom se razdoblju gatalo o godišnjim vremenskim prilikama”, ispričala je za Zagreb.info Lidija Bajuk s Instituta za etnologiju i folkloristiku.
Običaj sijanja pšenice
”Ovisno o tome jesu li zagrebačke obitelji podrijetlom iz kontinentalnih ili jadranskih hrvatskih područja, danas se u Zagrebu ustalilo obilježavanje Sv. Nikole, odnosno Sv. Lucije roditeljskim noćnim ili ranojutarnjim umetanjem darova (slatkiša, voća, knjiga, igračaka) krišom u zimsku obuću koju djeca uvečer očiste i postave na prozorsku dasku, također i javnim darivanjem djece u organizaciji lokalnih predstavnika vlasti, tvrtka, kulturnih ustanova, dobrotvornih udruga i slično.
Na Sv. Luciju ustalio se i običaj sijanja pšenice, na zagrebačkom području donedavno ponegdje još uobičajen na Barbinje ili na Nikolinje”, dodaje Bajuk.
Stari običaji u Zagrebu: Ovako se nekad slavio blagdan svetog Nikole
Djevojke su nekada u starom Zagrebu paljenjem papirića s muškim imenima od svete Lucije do Božića otkrivale ime budućeg muža. Na dan Svete Lucije ispisuju 11 papirića s imenima muškaraca koje priželjkuju, a jedan ostaje prazan.
Svaki dan se spali po jedan, a ime muškarca na posljednjem je ime budućeg muža. Ako papirić ostane prazan, ništa od udaje u narednoj godini.
Zagorje i Turopolje
U Zagorju za sv. Luciju počinje Lucinje, vrijeme intenzivne pripreme za Božić, kada se sadi pšenica i svakog dana zalijeva, da bi se na Božić u nju stavila svijeća.
Posebno je zanimljivo u Velikoj Gorici na dan Sv. Lucije, naime tada se slavi dan grada jer se u prošlosti tada radilo spravišće (izborna skupština) turopoljskog plemstva.
Tako Glas koncila piše da su se “spravišća održavala u Turopoljskom burgu (gradu) još od 17. stoljeća s misom u kapelici (nazvanoj oratorij) u samom burgu u Lukavcu. Kapelica postoji i danas, očuvane su i zidne slike, a žrtvenika nema.
U sredini je u okviru naslikana sv. Lucija u oblacima, na desnoj strani je slika sv. Barbare, a na lijevoj sv. Katarine. Na pokrajnjim su stijenama slike sv. Stjepana i sv. Ladislava kako sjede na prijestoljima.
Od 1852. g. oratorij nije bio u uporabi, nego je mjesto premješteno u župnu crkvu u Velikoj Gorici. Oratorij i cjelokupna zgrada obnovljeni su 1991. Na pročelju župne crkve postavljen je kip sv. Lucije koja drži pliticu s očima u desnoj ruci.
U Muzeju Turopolja su zastave Plemenite općine Turopolja iz 1782. i 1828. Na novoj zastavi na jednoj strani je grb Turopolja, na dugoj sv. Lucija s palmom mučeništva, s očima na pladnju i trokrakim zrakama svjetlosti, koje izlaze iz okvira za Lucijino poprsje.
