“Kaj ima Njofra?” Često bi klinci ponavljali legendarnu uzrečicu Zekoslava Mrkve. U originalu, ovaj visoki zec je pozdravljao svoje crtane suputnike uz “Whats’ up Doc?” Zanimljivo, pitate li generaciju milenijalaca iz Hrvatske, pogotovo onih mlađih, gotovo svima će originalni pozdrav biti poznatiji od našeg prijevoda.
Ako se pitate zašto, odgovor je više no jednostavan. Hrvatska je, uz ostale zemlje Europe s malim brojem stanovnika, slabo emitivno tržište, odnosno u njega se ne isplati toliko ulagati kao u neka veća i lukrativnija, poput onog u Njemačkoj koja broji oko 80 milijuna stanovnika. Usporedbe radi, Hrvati su prema posljednjem popisu otprilike u brojčanom “egalu” ili malo ispred demografski depresivaca poput Bugarske.
Zbog svega toga, u Hrvatskoj se filmovi i dio crtanih filmova ne sinkroniziraju, već je prijevod ispisan tekstualni, što znači da zainteresirana djeca od malena slušaju engleski i vježbom čitanja “hvataju” prijevod na svom materinjem jeziku. Mnogi se ne slažu s takvom praksom, ispravno naglašavajući da treba čuvati hrvatski jezik, a to se jedino može njegovom uporabom. Bez obzira na taj jezični gubitak koji se dodatno potencira korištenjem društvenih mreža, od silnog engleskog smo ipak dobili neku opipljivu korist.
Kuća uz prugu na zapadu grada: Poruke sa zidova izazivaju jezu, uz nju se veže i poznato ime
Tečno i točno poput Skandinavaca
Hrvatska i Zagreb se imaju čime pohvaliti. Prema posljednjem istraživanju zaklade “english first”, Lijepa Naša kotira kao nevjerojatna šesta preko cijelog svijeta kojem engleski nije materinji jezik. Istraživanje je provedeno na preko dva milijuna ispitanika u preko stotinu država, uz medijalnu starost ispitanih u visini od 26 godina. U posljednjih 13 godina, sprovedeni su i grafikoni trendova. Znanje engleskog je u porastu preko svih kontinenata, najjačim rastom na Bliskom istoku.
Ispitanici su testirani standardnim primjerkom ispita engleskog jezika, a zemlje i gradovi su potom preko prosjeka dobili prosječnu ocjenu koja se mjeri u stotinama. I upravo tu leži nevjerojatan podatak. S prosječnom ocjenom 606 u Hrvatskoj, Lijepa Naša je peta po redu najuspješnija država svijeta kada je u pitanju svladavanje engleskog jezika. Od nas bolje stoji jedino vodeća Nizozemska, standardno dobro obrazovani Skandinavci te Singapur u kojem je engleski osnovni alat za silni broj stranaca, prvenstveno Kineza.
Zagreb pri svjetskom vrhu, “bježi” nam grad grijeha
Zagreb je još impresivniji. Iako je nominalno šesti po redu preko cijelog svijeta, između nas i trećeg mjesta koje zauzima Beč razlika je minorna – samo jedan bod. Tek se Amsterdam odvojio od ostalih, čini se da Nizozemcima posebno dobro leži engleski jezik. Što se tiče najgorih, kada govorimo o gradovima, velika većina onih koji nemaju svladane osnove dolaze iz Azije, a najlošiji koji gravitiraju europskom tlu su glavni gradovi Kazahstana i Azerbajdžana.
Ni naši susjedi nas ne mogu pratiti. Srbija i Beograd stoje sasvim dobro po ovoj metrici ali ne mogu se približiti top listi najboljih. Je li ovo pozitivna ili zabrinjavajuća vijest, ostaje za vidjeti. Jezik se stalno mijenja, pa tako i onaj koji mi koristimo, a dok se dotični ne prilagodi svoj sili novih pojmova, korisnici će koristiti ono što imaju. Pitanje je samo hoće li prihvatiti naoko čudne i pomalo smiješne hrvatske “izmišljenice” za strane pojmove. To je pravi izazov, korisnici će se već nekako snaći.
