Zagrebački političar kakvog još nikad niste upoznali: Teško da ćete ga prepoznati na ovim fotografijama

U svibnju nas očekuju lokalni izbori na kojima ćemo birati gradonačelnika i vijećnike Gradske skupštine. Jedan od kandidata je Ivica Lovrić, čelnik stranke Plavi grad. Stranku je osnovao s ciljem poboljšanja funkcioniranja Zagreba. Razgovarali smo s Ivicom Lovrićem o njegovom djetinjstvu, studentskim danima, ali i zašto se kandidirao za gradonačelnika.

Osnovnu školu ste završili u Miljevcima, a srednju školu i fakultet?
Osnovnu sam školu završio u rodnim Miljevcima, srednju u Drnišu, a Prometni fakultet na Sveučilištu u Zagrebu. Krenuo sam u školu sa šest godina pa sam diplomirao i prije 22. rođendana. Bio sam marljiv učenik, u početku pravi štreber, no kasnije se to promijenilo. Kao prvašić često sam na zahtjev učiteljice pomagao rješavati matematičke zadatke i onima u trećem i četvrtom razredu. Tada nije bio običaj tako rano ići u školu, no moj stariji brat je već bio u trećem pa sam htio i ja u školu, a majka i učiteljica su me pustile.

Kada ste se preselili iz Drniša u Zagreb i kako je taj prijelaz utjecao na Vaš život?
U Zagreb sam stigao početkom jeseni 1983. na studij, no zavolio sam ga na prvi pogled još kao dijete pri prvoj posjeti. Bio sam fasciniran zelenilom zagrebačkih travnjaka i parkova, Maksimira, Zrinjevca, Tomislavca… Zagreb ljeti doimao mi se potpuno drugačije od onoga u mom kraju gdje je u to doba godine sve suho i sprženo.

Izlasci u Kulušić i Lapidarij

Kada ste započeli svoju profesionalnu karijeru i koje su bile Vaše prve funkcije?
Na fakultetu sam vrlo brzo upoznao ekipu. Rado smo se družili, izlazili, najviše u Kulušić i Lapidarij, a u Studentskom smo centru bili kao dio inventara. Da bih uspio završiti studij, morao sam puno raditi. Moj prvi posao preko studentskog servisa u prosincu ’83. bio je u Tvornici parnih kotlova. Čistio sam krug i skupljao lišće, nije bilo lako, ali sam još kao mladić na svojoj koži iskusio kako je to u cik zore po hladnoći putovati dvojkom do Žitnjaka. Sa mnom su tada tramvajem na posao u industrijsku zonu putovale tisuće Zagrepčana, bilo mi je to veliko iskustvo. Iduće dvije zime imao sam više sreće pa sam radio kao garderobijer u “Šumskom dvoru”. To je bilo komfornije, ali monotonije.

Bili ste ravnatelj srednje škole te predsjednik Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, koliko je to bilo izazovno i teško?
Nakon fakulteta zaposlio sam se u marketingu direkcije Hrvatskih željeznica. Posao je bio monoton i dosadan stoga sam se javio na natječaj za mjesto profesora u Tehničkoj školi. Primili su me i tu sam ostao. Volio sam rad s djecom jer vidite rezultat, promjenu od rujna do lipnja i to me ispunjavalo radošću, davalo mi smisao.

U mandatu ravnatelja, uspjeli smo od škole koja se nekad zvala Željeznička, a sada Tehnička, napraviti modernu i izvrsno opremljenu obrazovnu ustanovu internatskog tipa. Učlanili smo se u međunarodnu asocijaciju sličnih škola, postali stabilni, prepoznatljivi… Razvili smo i vlastiti posao, izdavaštvo udžbenika, omladinski servis kao i svoje prihode pa nismo ovisili o milosti Grada ili Ministarstva. To je rezultiralo nadstandardom kada je u pitanju škola pa smo time mogli privući kvalitetnije nastavnike, koji su rado dolazili u našu, dobro opremljenu školu. Kao predsjednik Udruge, imao sam dosta izazova, no u mom smo mandatu smo se uspjeli nametnuti kao neizostavan čimbenik kada je u pitanju kreiranje obrazovnih politika. Slušalo nas se, prepoznala nas je javnost, ali i prosvjetna vlast.

Zagreb čeka nemilosrdna borba: ‘Imamo igrače koji su krenuli šest mjeseci ranije’

Troje djece i devetoro unučadi

Kako bi opisali svoju obiteljsku ulogu s obzirom na to da ste suprug i otac troje djece?
Najviše volim kuhati, a počeo sam odavno. Zbog obiteljskih prilika, znao sam kuhati već s 12, 13. Danas zbog obaveza ne stignem koliko bih to volio, no vikendom ili na godišnjem kuhanje ne propuštam. Pomažem supruzi koliko stignem i u ostalim kućanskim poslovima, nije mi problem ni usisati, oprati, pobrisati… Imam troje djece i devetoro unučadi, brojna smo ekipa. Okupljamo se gotovo svake nedjelje, radujem se tim trenucima, uvijek bude veselo i dinamično. A ono što me najviše raduje su moji unuci i igranje s njima.

Imate li hobije ili aktivnosti kojima se bavite u slobodno vrijeme?
Nemam klasične hobije. Cijeli život igram košarku, a donedavno sam redovito igrao tenis i nogomet. Volim šetati, voziti bicikl, dok je moje supruga strastvena biciklistica. I ja vozim koliko stignem, no samo rekreativno jer stanujem u Sesvetama pa ne mogu baš biciklirati na posao. Svaki slobodni trenutak iskoristim za čitanje. Trenutačno uživam u knjizi “Otelo Arap iz Vlore”, albanskog autora Bena Blushija. Izvrsna je, preporučujem.

Kako se nosite s ravnotežom između profesionalnog i privatnog života?
Teško, ali trudim se. U pokretu sam najčešće od sedam ujutro pa do 22, 23… Zadnjih godina, otkako nisam u izvršnoj vlasti, tempo je malo lakši. Trudim se da održim tu tradiciju obiteljskog ručka nedjeljom. Evo, prošli sam vikend radio puricu s mlincima, odnosno tuku, kako ju mi zovemo u Dalmaciji.

Moja je vizija učiniti Zagreb istinskom metropolom 21. stoljeća

Postoje li zanimljive priče ili anegdote iz vašeg privatnog života koje su javnosti poznate?
Volim rock’n’roll. Kada sam bio mlađi, htio sam biti u bendu, no nažalost sam potpuni antitalent za pjevanje, a više od svega bih volio da znam pjevati. Bio sam veliki fan Azre, Rolling Stonesa i grupe Dire Straits. Danas rado poslušam Beatlese, iako ih u mladosti nisam baš preferirao, a i neke pjesme splitskog TBF-a su mi izuzetno drage, na primjer “Fantastična”.

Zašto ste se kandidirali za gradonačelnika Zagreba?
Zato što volim ovaj grad i zato što sam, radeći kao savjetnik aktualnom gradonačelniku, vrlo brzo shvatio da se radi o nesposobnoj i neodgovornoj ekipi bez radnog iskustva i vizije.

Koja je Vaša vizija Zagreba?
Moja je vizija učiniti Zagreb istinskom metropolom 21. stoljeća, modernim europskim gradom u kojem prije svega funkcioniraju javne gradske službe. Moja je vizija Zagreb bez plavih vrećica na pločnicima i prepunih kontejnera, bez prometnih gužvi i zastoja… Zagreb s podzemnom željeznicom, još većim parkovima, bez ideoloških podjela. Moja je vizija Zagreb koji funkcionira, Zagreb u kojem sve štima!