Javno savjetovanje oko novog prijedloga izmjena Odluke o mjeri novčane pomoći za roditelje odgojitelje isteklo je u ponedjeljak, 29. kolovoza.
Prije točno mjesec dana, zamjenica zagrebačkog gradonačelnika, Danijela Dolenec, predstavila je novi prijedlog izmjena Odluke o mjeri novčane pomoći za roditelje odgojitelje po kojoj će se naknada smanjiti, a proširiti kapaciteti vrtića kako bi to pravo mogla ostvariti sva djeca.
Poručila je tada da je cilj izmijeniti mjeru roditelj-odgojitelj na način da se u proračunu otvori što više sredstava kako bi ulagali u dječje vrtiće.
Dodala je i da će u 2023. godini time uštedjeti 207 milijuna kuna za investicije u nove vrtiće pa 2024. ta odluka više neće opterećivati razvojne prioritete. Istaknula je i kako je Gradu važno omogućiti zapošljavanje majki i upise djece u dječje vrtiće te je spomenula da to ne uvjetuju ni na koji način.
Stoga smo čitatelje portala Zagreb.info pitali “Je li gradska vlast preoštra prema roditeljima odgojiteljima?”
“Zašto su gradilišta budućih vrtića prazna? Zašto se rade biciklističke staze pored loše infrastrukture? Zašto nisu sva djeca u vrtiću kako su Možemo rekli da budu? Zašto se zapošljavaju podobnostranački u odbore vrtića i škola. Jel i dalje RO najveći problem u gradu?”, pita se čitateljica.
“Da, s obzirom da nisu stvorili ni uvijete za djecu zaposlenih roditelja, a kamoli… No dobro, borba i dalje traje”, “Jest. Pustite vise odgojitelje na miru. Gradite vrtiće, dajte ljudima bolje plaće. Toliko toga, a oni samo po RO kao da idu po kućama i uzimaju vaš novac”, pisali su nam čitatelji koji smatraju da je gradska vlast bila preoštra.
Javila nam se i majka koja koristi mjeru:
“Korisnik sam statusa. Koliko sam protiv njega, nadam se (za svoje dobro) da će potrajati što duže. Sad molim lijepo da čitate do kraja. Majka sam troje djece. Srednje dijete je rođeno slijepo. Uz dodatne dijagnoze, nisam imala pravo na status roditelja njegovatelja do njegove 4. godine, a spomenuti status je do nedugo iznosio 2500 kn.
Nažalost, nisam iznimka, ima nas dosta s istim problemom. Škrti su izdvojiti za roditelje djece s posebnim potrebama. Tako da je nama osobno ovaj status dobro došao. Sad vas molim da, kolikom žestinom ste glasni da se RO ukine, istom žestinom se borite uz nas ,da nam kao roditeljima omoguće pristojan život”, poručila je.
“Gradska vlast je preoštra prema RO jer nije ponudila nikakve kompenzacijske mjere, nije napravila nikakvu reviziju i pokrenula je lavinu mržnje prema toj skupini, a mnogi imaju djecu s posebnim potrebama i dovoljno im je taj križ. Iskreno se nadam da će snosit posljedice za duševne boli koje su nanijeli toj skupini”, glasio je jedan od komentara.
‘Ako imaju vremena za prosvjede, imaju i za raditi’
Veliki broj komentara smatra da gradska vlast nije bila preoštra prema roditeljima odgojiteljima.
“Nije, svatko za svoju djecu mora raditi i brinut o njima, samo roditelje njegovatelje ostaviti”, “Ne. Neka rade k’o i mi što smo radili i odgajali svoju djecu”, “Ne. Ali to bi se trebalo analizirati od slučaja do slučaja jer tu ima roditelja koji su uzeli ovu opciju zbog većih primanja jer kao njegovatelji su dobivali puno manji iznos. Ne podržavam to jer svoj djeci bi trebalo biti omogućeno da idu u vrtiće te bi oni trebali biti obavezni za djecu stariju od 3 godine (na žalost ih nema koliko bi ih trebalo biti da se to ostvari). Vrtić nije nužno zlo jer nemaš gdje ostaviti dijete zbog toga jer radiš nego zbog njegove dobrobiti i socijalizacije”, nizali su se komentari.
“Ne podržavam tu mjeru i ukinula bih ju iste sekunde. Njihova su djeca, koliko su htjele-toliko imaju, nitko ih nije tjerao da imaju troje i više djece, da bi ih se sada uzdržavalo. Sve to mi plaćamo i nije pošteno da se ljudi narade od jutra do mraka, padaju s nogu, a one s djecom doma i plaća ih se.
Ako imaju vremena za prosvjede imaju i za raditi. Gdje su djeca dok one prosvjeduju?! Da li je normalno da majka troje (ili više) zdrave djece koja sjedi doma, prima više novaca nego majka djeteta s poteškoćama u razvoju kojem su potrebne skupe terapije kojih u sustavu zdravstvene skrbi ili nema ili se na njih čeka godinama.
Da li je normalno da ja radim i punim i državnu i gradsku blagajnu?! Naravno da nije normalno i nije moralno! Kada se riješi problem vrtića za roditelje koji rade, kada se osiguraju sredstva za terapije djece s poteškoćama u razvoju…onda i samo onda možemo financirati kućanice”, komentirala je čitateljica.
