Nedavni nestanak Zagrepčanina (43) iz Utrina koji se na kraju sretno vratio kuću pozornost javnosti privukao je nakon što se njegova tada neutješna i uplakana obitelj obratila medijima. Ono što se istaknulo u vijestima o ovom slučaju nestanka, bio je vapaj obitelji, koja je tvrdila kako “imaju dojam da ga nitko ne traži”, ali i kako “nitko nije došao po Ivanov mobitel koji je na dan nestanka ostavio u stanu, niti po laptop”, a rekli su i kako “nitko nije razgovarao s njegovom djevojkom ni s kolegama s posla”.
Budući da ovo nije jedini slučaj nestanka u kojem je obitelj nezadovoljna intenzitetom potrage – slično tvrdi i obitelj nestale Marijane Seifert, za kojom potraga traje dulje od godinu dana portal Dnevno.hr razgovarao je iskusnim kriminalistom Brankom Lazarevićem, nekadašnjim šefom ekipe za očevid.
“Nikakva 24 sata”
“Policija bi trebala svakoj potrazi pristupati jednako, prema pravilima struke. E sad, vidim da su ljudi nezadovoljni, i sam sam istupao više puta vezano za to. Ne znam što reći, a da bude pametno, pa ću ponoviti ono što sam više puta govorio: ‘Teško je komentirati neki nestanak ako nemaš informacija o njemu, a ja ih nemam’. Međutim, ja živim u Utrinama i znam za ovog nestalog čovjeka koji se srećom na kraju pojavio, no samo ću ponoviti: Nestanci su vrlo ozbiljna stvar kojoj policija mora pristupati krajnje ozbiljno”, rekao je Lazarević te dodao:
“Ja i danas čujem ili pročitam u medijima da trebaju proći nekakva 24 sata da se osobu ide tražiti ozbiljno. Nikakva 24 sata, u potragu se kreće iste sekunde”, jasan je Lazarević.
Kako ne bi dolazilo do ovakvih situacija, Lazarević ima i prijedlog, koji bi, kako kaže, onemogućio da policiji treba šest dana da dođu po mobitel ili laptop nestale osobe.
“Ponekad sam znao spomenuti, i u istupima, i u razgovorima kako smatram da je potrebno donijeti zakon i sve ove stvari u njega uglazbiti. Pa onda ne bi bilo toga da oni šest dana ne dođu negdje. Što se tiče ovog konkretnog slučaja, vjerojatno su se pojavili nakon šestog dana, nakon što se već stvorio određeni pritisak, pa je tek onda netko od šefova poslao nekoga da odradi sve što je trebalo, kako ih se ne bi prozivalo”, kaže umirovljeni inspektor.
‘Malo više rade kad ih se medijski stisne’
Ipak, Lazarević smatra kako, iako pretpostavlja da jednako postupaju prema svim nestancima, “malo više rade kad ih se medijski stisne”.
“Ako šuti obitelj, šute mediji i šute svi, onda se to ubaci u sustav, pa ako ga negdje legitimiraju, slučaj je riješen, no ako nitko ne kriči, ne događa se puno toga. Tako mi se barem čini. Prvo se obavlja jako temeljit razgovor, a prvo na što treba sumnjati je da taj čovjek više nije živ. Polazi se od najgoreg scenarija, nakon čega treba zasukati rukave i početi raditi. A meni se čini sada da naši dečki idu od najblaže varijante. Oni jako lijepo izgledaju ovako kad treniraju na televiziji, kad pokazuju osnovnoškolcima judo i slično. Ali treba nešto i delati”, zaključio je Branko Lazarević.
*Ako ste ozbiljno zabrinuti za sigurnost i dobrobit neke osobe, a neko logički prihvatljivo vrijeme ne znate gdje se ona nalazi i prethodno ste se uvjerili da je ona nestala, potrebno je što prije prijaviti njezin nestanak u najbližoj policijskoj postaji ili u policijskoj postaji na čijem području je osoba nestala.
U slučaju potrebe, nestanak je moguće dojaviti telefonom pozivom na broj 192 ili 112, no ovu mogućnost potrebno je koristiti isključivo kod nemogućnosti dolaska u policijsku postaju ili kad je potrebno poduzeti žurne mjere traganja i spašavanja (primjerice havarije na moru, elementarne nepogode ili slično).
Naknadno morate doći u policijsku postaju i potpisati Zapisnik o prijavi nestanka osobe.
Nestanak osobe može prijaviti svatko tko ima saznanja ili opravdanu sumnju da je određena osoba nestala, a prijavu može osobno podnijeti u policiji. Kad su u pitanju djeca i maloljetnici prijavu o nestanku podnosi roditelj, zakonski zastupnik ili skrbnik.
Nestanak djeteta i maloljetnika treba prijaviti odmah, bez odgađanja, bez obzira koji su razlozi nestanka (samovoljni odlazak, kazneno djelo i sl.).
Da bi prijavili nečiji nestanak ne morate čekati protek određenog vremena (npr. 24 sata i slično). Upravo to vrijeme odlaganja može biti presudno za uspješnost traganja. Procjenu hoće li se i koje radnje odmah poduzimati treba prepustiti profesionalcima, policiji.
