Zoran Vakula, najpoznatiji hrvatski meteorolog, progovorio je za portal Sveučilišta u Zagrebu o izazovima s kojima se suočava u svom poslu te je otkrio i brojne druge zanimljivosti iz profesionalnog i privatnog života.
“Roditelji su me još odavno učili da svaki posao radim savjesno, odgovorno i što je moguće kvalitetnije. Dobar dio tih radnih navika iz djetinjstva uspio sam održati. Godi mi kad ljudi primijete da volim svoj posao i ‘dajem’ mu se. I kao na početku karijere – i sada, u 31. godini gotovo svakotjednog prognoziranja, prilično redovito analiziram i verificiram prognoze, pokušavam otkriti uzroke grešaka te spoznati jesam li ih mogao izbjeći ili barem ublažiti. Naravno, volim kad se moje prognoze ostvare te mi i dalje teško ‘pada’ kad pogriješim, premda sam svjestan nesavršenosti prognostičkih izračuna i teorije kaosa na djelu”, rekao je.
Podijelio je i kako je otkrio svoju ljubav prema meteorologiji: “Kad sam išao na prijamni ispit na PMF, bio mi je cilj samo postati dipl. ing. fizike i što prije se zaposliti, osamostaliti, maknuti s ‘troška’ roditeljima. Nisam razmišljao na koji ću se smjer kasnije upisati i što ću diplomirati. Odluka za geofiziku s meteorologijom došla je spontano, slučajno, ako slučajnosti uopće postoje, tek potkraj druge godine studija. Sjećam se da su se neke kolegice i kolege čudili mojem izboru jer sam imao uvjete za upis bilo kojeg smjera – ostao mi je nepoložen samo ispit iz kemije. Neke posebne ljubavi prema meteorologiji nisam bio svjestan. Jednostavno se nisam vidio u nuklearnoj, atomskoj, kvantnoj, astro i drugim sličnim fizikama, nego sam izabrao ‘bližu’ mi geofiziku”, ispričao je.
‘Pogreška je u opisu vremenske prognoze’
“Za poticaj za dodatnu popularizaciju meteorologije ‘krive’ su moje kolegice i kolege s HRT-a, koji su me ubrzo nakon početka pojavljivanja u informativnom programu radija i televizije počeli zvati i u dječji, edukativni, školski i obrazovni program, kasnije i u znanstveni i zabavni, čak i dokumentarni, športski, dramski i filmski te u talk-showove, emisije gospodarstvenog i religijskog programa te umjetnosti i kulture. I rad na Hrvatskom radiju te svakodnevno pisanje za mrežne stranice HRT-a barem malo djeluju na popularizaciju moje struke”, rekao je.
Otkrio je i kako se ne sjeća svoje najveće pogreške u prognozi: “Ne sjećam se baš tako velike pogreške, ali dosta manjih je bilo. Uostalom, pogreška je u opisu vremenske prognoze.” Na pitanje približavamo li se uistinu “točki s koje nema povratka“, odnosno boji li se klimatskih nepogoda u skorijoj budućnosti, odgovorio je:
“Bojao se ili ne – bit će kako bude. Ne mislim da je ova civilizacija sposobna ponašati se za zajedničko dobro. Klimatske promjene na Zemlji postoje i bez nas ljudi – samo zbog međudjelovanja Sunca i Zemlje, zbog kojega je Zemlja prolazila kroz toplija i hladnija razdoblja, čak i ledena doba. Sad smo neprijeporno u toplom dijelu Zemljina života, koje će se možda nekad kasnije nazvati i ledenim dobom u usporedbi s onim kakvo bi moglo biti. Pritom mi djeluje neprijepornim da smo mi ljudi ovom znanom nam zatopljenju posljednjih desetljeća pridonijeli barem malo, vjerojatno i više, svojim djelima, bolje rečeno nedjelima – betonizacijom, asfaltizacijom, uništavanjem zelenila, prirode”, poručio je.
Slavlje u obitelji Martine Tomčić: Operna pjevačica se pohvalila lijepim vijestima
