Srpanjsko nevrijeme zateklo ga je na vjerojatno najgorem mogućem mjestu. Sajeesh Joy, radnik iz 40-metarskog krana nalazio se u kabini kada je snažan vjetar srušio kran na zagrebačkom Črnomercu.
“To je bilo čudo”, riječi su kojima Joy, 36-godišnji Indijac, radnik tvrtke AVM Gradnja, ali i njegovi kolege, objašnjavaju što se točno dogodilo toga dana i kako je zapravo preživio. Iako je od nesreće prošlo vrijeme, a on u međuvremenu izašao iz bolnice, Joy je tek nedavno prvi put nakon nesreće ponovno posjetio gradilište na kojemu je umalo izgubio život.
Stravična snimka rušenja ogromne dizalice u Zagrebu: ‘Odnijelo ju je kao da je čačkalica’
Joy se još uvijek nalazi na bolovanju no na poziv šefice i vlasnika tvrtke, došao je na gradilište kako bi se pridružio kolegama na malom druženju.
Presudan način na koji je kran pao
“Sjećam se, došli smo do krana nakon nesreće. Mislili smo da nije živ”, govori jedan kolega, stojeći pokraj zida zgrade iznad koje se srušila “ruka” krana. No, kako ističe Voditeljica armirano betonskih radova inženjerka Ivana Pogačić, sretna okolnost je način na koji se kran srušio.
Rušenje krana, što se vidi i na snimci, trajalo je nekoliko sekundi, no Ivana ističe da je ruka krana prvo pala na strop prizemlja zgrade u izgradnji i tako ublažila pad.
Stiže afrička neman: Dolazi omražena vremenska pojava, a temperature drastično padaju
“Joyeva kabina nije u slobodnom padu s visine od 40 metara udarila o tlo, već je prvo ruka krana pala na stropnu ploču u izgradnji, široku oko 20 metara i tamo nekoliko sekundi skakala, dok se i sama nije prelomila. Tek tada, na cestu pada betonski protuuteg od 16 tona, a potom i Joyeva kabina, koja se nalazi između ruke i protuutega”, istaknula je.
Dugogodišnje iskustvo
Joy se ovim poslom bavi već 13 godina, prvo u Indiji, a onda u Kataru, upravlja dizalicama, čak i onima visine od 90 metara koje se niti ne mogu vidjeti u Hrvatskoj, ali nije odmah shvaćao što se događa. Tog je dana, kaže, sve bilo uobičajeno, za sat vremena trebao je završiti smjenu, a da će pasti s kranom – shvatio je sekundu prije nego što se to uistinu dogodilo.
“Shvatio sam da će kran pasti. To je bila jedna sekunda, a već sljedeće sam se onesvijestio. Iz nesvijesti me probudila vibracija kada se kran srušio o tlo”, govori s nekom lakoćom. Na pitanja osjeća li strah zbog tog iskustva, je li mu neugodno prisjećati se svega i gleda li, naposlijetku, na svoj život sada drugačije, samo se skromno osmjehuje.
Uz pomoć kolega izašao iz krana
“Nakon što sam se osvijestio osjetio sam bol u ruci, shvatio da sam je slomio, a nakon nekog vremena, uz pomoć kolega, izašao iz krana. Tada sam mogao i hodati”, kaže Joy.
Od tog pada s visine od 40 metara, zaštićen tek metalnim oklopom kabine dizalice, Joy danas ima uspomenu u obliku tri titanijske pločice – ugrađene su mu na tri mjesta na kojima je slomio ruku – na podlaktici i nadlaktici. Osim toga, u potpunosti se dobro osjeća, s rukom već može raditi pokrete, iako je još drži u imobiliziranom položaju.
Nesvjestan je i da je, na neki način, postao poznat u Hrvatskoj. Na tu tvrdnju tek se nasmijao. Govoreći o tome kako je prošao oporavak od pada, Joy je kazao da su se za njega, kada je trebalo, brinuli šefovi iz tvrtke i kolege s posla. Od inženjerke Ivane je doznao da ga je, na dan nesreće, posjetio i hrvatski ministar zdravstva, no Joy tada nije bio pri svijesti.
Obitelji rekao idući dan
Vijest o njegovom stradanju proširila se Hrvatskom prije nego li je za to saznala njegova obitelj. Supruzi je tek sljedeći dan rekao što se zaista dogodilo.
“Sa suprugom pričam svake večeri, ali se te večeri, na njezin poziv, javio moj kolega. Da se ne brine, prvo joj je rečeno da sam pao i slomio ruku, ali ne s krana. Tek sam joj sljedećeg dana ispričao što se točno dogodilo”, prisjeća se Joy.
Objašnjen fenomen koji je uplašio Hrvate: ‘To neće doći nama, za nas je puno važnija ova stvar’
Njegova supruga, kojoj redovito šalje novac od zarade u Hrvatskoj, zajedno sa kćerkom živi na jugu Indije, u gradu u Thrissuru, u državi Kerali, gdje se i Joy rodio. Upravo je činjenica da ne želi živjeti odvojen od obitelji bila jedan od razloga zašto se iz Katara, u kojemu je ranije radio, zaposlio u Hrvatskoj.
‘Prodao sam zlato’
“U Kataru, strani radnici mogu dovesti svoje obitelji samo ako su inženjeri ili slično. U Hrvatskoj nema takvih restrikcija pa planiram da kroz neko vrijeme da moja supruga i kćer dođu tu”, istaknuo je.
No, za dolazak u Hrvatsku, poput mnogih radnika iz udaljenih zemalja, Joy je prvo morao platiti. Indijskoj agenciji za posredovanje pri zapošljavanju, prije godinu dana, 5000 eura kako bi mu pronašla prvi posao i sredila radnu dozvolu u Hrvatskoj. “Nisam imao tu svotu novca, ali sam prodao zlato koje sam imao i tako platio agenciji”, rekao je.
Na prvom poslu u Zagrebu nije bio zadovoljan, pa je ovaj pronašao sam. Jednog dana samo je došao na gradilište u Prilazu Baruna Filipovića, predstavio se i nakon promjene radne dozvole počeo raditi u novoj tvrtki.
‘To je bio tornado’
Inženjerka Pogačić uvjerena je da je tog dana samo Bojžjim čudom izbjegnuta veća nesreća. Da dizalica nije pala prvo na strop zgrade, da ruka dizalice nije nekoliko trenutaka poskakivala i tako spriječila slobodan pad protuutega, što su vidjeli i vozači automobila koji su u tom trenutku prolazili ulicom od tri trake pa su se zaustavili…
“Ono za što odgovorno tvrdim da je to bio tornado, prošao je dijagonalom gradilišta, a na njegovom putu našao se i Joyev kran, kojega je srušio u manje od minutu”, govori i dodaje da je silina vjetra bila toliko jaka, da je na 7. katu zgrade koja je tada bila u izgradnji, podigla i u zraku kovitlala velike plošne spojne oplate, koje teže preko 200 kilograma, i bacala ih na pod.
Joy je uvjeren da će ponovo i bez ikakvog straha ubrzo vratiti na posao.
