U ponedjeljak u kasnim večernjim satima je u zagrebačkoj bolnici Sveti duh preminula književnica Irena Vrkljan u 91. godini, prenosi Jutarnji list.
Na hrvatskoj književnoj sceni bila je prisutna dulje od 50 godina.
Objavljivala je kao pjesnikinja, prozaistica, esejistica, radiodramatičarka i prevoditeljica, a proslavio ju je roman “Svila, škare” iz 1984. godine.
Obrazovanje i privatni život
Rodila se 21. kolovoza 1930. godine u Beogradu. Studirala je arheologiju i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te režiju na Akademiji za film i televiziju u Berlinu.
Sa suprugom Bennom Meyerom-Wehlackom godinama je živjela između Berlina i Zagreba. U Berlinu je živjela i radila kao profesionalna književnica i prevoditeljica, a 2014. vratila se u Zagreb.
Književni opus
Velikim opusom ugradila je trajan doprinos u hrvatsku književnost i kulturu. Bila je dopisna članica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i dobitnica brojnih nagradi: nagrade Tin Ujević za najbolju knjigu poezije “U koži moje sestre” (1983.), Nagrade Ksaver Šandor Đalski za knjigu “Svila, škare” (1985.), Nagrade Ivan Goran Kovačić za roman “Marina ili o biografiji”, 2009. dobila je Nazora za životno djelo, a 2014. Kiklopa za pjesničku zbirku “Koračam kroz sobu”.
Književno stvaralaštvo započela je u doba krugovaša poezijom nadrealističke tematike, a u tom je razdoblju sa Zvonimirom Golobom prevodila djela njemačkih autora.
Nakon odlaska u inozemstvo i dalje je objavljivala poeziju u kojoj se iščitavaju nostalgija za domovinom i osamljenost.
Početkom osamdesetih Irena je započela objavljivati autobiografsku prozu, a romanom “Marina ili o biografiji” usredotočila se se na ispitivanje kaotičnih učinaka na zbilju i sve aspekte humaniteta devedesetih.
Njezina su djela prevedena na nekoliko jezika, a pjesme uvrštene u nekoliko hrvatskih i svjetskih antologija.
