Dostavljači hrane s plavom i žutim torbama koje nose na leđima postali su dio zagrebačke panorame. Život bez njihovog ‘jurcanja’ u gradu je gotovo pa nezamisliv, pogotovo nakon što je izbila korona kriza. Ipak, nakon početnog entuzijazma koji su građani prihvatili, polako se počinju postavljati pitanja o svemu što stoji iza takve ‘gig’ ekonomije.
O takvim i sličnim problemima progovaraju administratori grupe ‘Halo, Inspektore’. Pitaju se, zašto nitko ne progovara o dostavi hrane i kako kažu, potpunom manjku regulative kada je u pitanju ta, po novom iznimno popularna djelatnost za strane radnike. Prenosimo dio njihova priopćenja.
“U javnom prostoru Hrvatske ovo je gotovo zabranjena tema. Zato na svim mjestima javnog i obiteljskog okupljanja ljudi ispod glasa govore i opisuju svoje doživljaje, posebice u dostavi hrane. Koja je u Hrvatskoj tijekom pandemije i nakon nje, jednostavno ‘eksplodirala’ kao u niti jednoj drugoj članici EU”, naglasili su na početku.
Svakodnevno im šalju priče i reakcije
Ono što je, osim hrvatskog jezika koji ne govore ti strani nam dostavljači hrane, zabrinjavajuća spoznaja je činjenica u kakvim se sve uvjetima prevozi i dostavlja hrana, tko nam tu hranu priprema, koje su to osobe koje nam kucaju na vrata donoseći objed za kojim žudimo.
Uostalom, kako se uopće hrana na putu do nas štiti od kontaminacije, kada su i (k)ako odrađeni poslovi dezinfekcije dostavnih boksova, gdje se smješta hrana koja se priprema i/li vozi. Tisuće vaših reakcija, prigovora, insajderskih informacija koje tjedno primamo najbolje oslikavaju stvarno stanje koje je, blago rečeno, zabrinjavajuće.
I sami vidimo s koliko nepoštovanja se postupa s hranom u dostavi, koliko su ti jadni ljudi u RH postali dio naše svakodnevice bez kojih je mnogima nezamislivo živjeti i raditi. Ti ljudi u potrazi za boljim životom kao da su zaglavili u Hrvatskoj. Jednostavno su ‘bačeni’ na cestu bez ikakvih provjera, bez certificiranih dokumenata, lažnih vozačkih dozvola, bez knjižica o cijepljenju, bez ikakvih podataka o preboljenim bolestima, bez potvrda o nekažnjavanju, bez znanja latiničnog pisma, a o hrvatskom jeziku da i ne pričamo.
‘Svi smo mi krivi’
Naglasili su kako nisu oni za to krivi. “Jeftinije je platiti nekog jadnog Nepalca ili Uzbekistanca na minimalcu, smjestiti ga u neku straćaru ili čak garažu bez osnovnih uvjeta za život, nego platiti našeg hrvatskog radnika. Krivi su oni koji su se umrežili s raznih inozemnim i domaćim „uvoznicima“ radne snage pod patronatom moćnih političara u sjeni.
Svi smo mi krivi jer smo zbog svojeg ‘boljeg’ i lagodnijeg života prihvatili i poticali takvo ponašanje. I to činimo još i sada. Svakog trenutka. Svuda. Čak i na selu. I onda se čudimo sve češćim bolestima koje se u raznim oblicima i na nevjerojatan način pojavljuju oko nas. Čudimo se što imamo sve više trbušnih zaraza i bolesti jer niti znamo gdje se i kako često priprema hrana u raznim „virtualnim“ restoranima i kuhinjama.
Ne znamo tko i kako prihvaća i pakira tu hranu, kako i u kakvim se uvjetima dostavlja, niti TKO ih dostavlja. Zato je vrijeme da čujemo vaša iskustva. Vaše priče. Ovdje. Jer dok šutite ili samo nama pišete, prigovarate nam… to ostaje nevidljivo i nedovoljno glasno. Zato pitamo: znate li kakvu hranu jedemo, kako i u kojim uvjetima se pakira, dostavlja i prodaje? Mi znamo. A vi?”, pitali su se.
‘Kako je moguće rukovati hranom bez toga?’
Sve što su napisali administratori grupe su komentatori i pratitelji stranice potvrdili. “Te torbe (ruksake) sam više puta vidjela kad bi sa skuterom stali ispred mene na semaforu ili po gradu. Nema sile da bi naručila hranu i da mi je donesu u tako prljavoj torbi ne zato jer hranu razvoze strani radnici (vjerujte da nemam ništa protiv njih jer sam i ja bila stranac u Italiji kad sam radila tamo) nego zbog higijene”, komentira jedan.
Drugi se žale na dvostruke standarde. Evo i kakve. “Mi koji rukujemo s hranom dajemo stolicu na pregled za sanitarnu iskaznicu i imamo položen higijenski minimum. Obzirom da strani radnici ne govore hrv. jezikom higijenski minimum ne posjeduju. Kako je uopće moguće rukovati hranom bez toga?”
“Svaki od dostavljača hrane bi trebao imati položen higijenski minimum, kao i određene preglede stolice. Jasno i upoznat sa preuzimanjem, dostavom hrane te neposrednim higijenskim uvjetima. Ali ako nema kontrole toga”, također je popularo mišljenje mešu komentarima pratitelja.
Zgroženi slikali što su našli u kruhu, lanac: ‘Važno je reći da se ne radi o dlakama’
