One su junakinje iz rodilišta koje često igraju ključnu ulogu u tome da porođaj, kao i sve ono poslije, prođu u najboljem redu. Pored budućih mama, a nerijetko i očeva hrabro stoje i drže situaciju pod kontrolom, a one su i te koje prve uzimaju novorođene bebu u ruke i brinu o njihovim prvim satima života.
Na Međunarodni dan primalja koji se slavi 05. svibnja, mi smo razgovarali s Renatom Huzanić, glavnom primaljom u rađaonici iz zagrebačke Petrove bolnice koja ondje radi već 32 godine.
“To su prekrasni trenuci sreće, trenutci dolaska novog života na ovaj svijet. Svaki taj put kada primite to malo stvorenje, osjećaj je uvijek poseban. Biti primalja je definitivno poziv, ne samo zanimanje. To morati imati u sebi”, priča nam Renata.
Kaže da joj je teško izdvojiti neki poseban trenutak, jer su svi lijepi, no jedan događaj joj se ipak urezao u pamćenje.
“U mojoj 12-satnoj smjeni 1993. godine je bilo 22 poroda. To je moj rekord i to ne mogu zaboraviti. Danas je taj broj puno manji, broj poroda se smanjio. Pogotovo što je i naša Klinika trenutno premještena zbog obnove nakon potresa, pa se puno žena odlučuje ići u druge bolnice”, objašnjava primalja.
U svih ovih 30 godina, kaže, puno se toga na promijenilo, i to na bolje.
“Primjerice prije je žena od ulaska u rađaonicu morala biti u krevetu, danas se to ne mora, može se dići i šetati. Dozvoljavamo i hranu i vodu što je bilo strogo zabranjeno. Danas svaka rodilja može odabrati koji postupak želi, koji ne želi. Može dobiti sve detaljne informacije o svim postupcima, to je sve jako dobra stvar, jer se trudnice osjećaju puno sigurnije”, ispričala je.
No, nažalost primaljska skrb u Hrvatskoj još uvijek nije na razini na kojoj je u većini zemalja Europske unije. U Zagrebu uopće ne postoji studij primaljstva, nego jedino u Splitu i Rijeci.
“U naprednim društvima primalje imaju puno veću autonomiju i puno ih se više doživljava i sluša. Vani je standard jedna žena, jedna primalja, a svakoj ženi je omogućeno da upozna primalju i puno prije nego će roditi. Upravo je to i dugoročan cilj u Hrvatskoj, ostvarivanjem kojeg će primaljstvo biti podignuto na razinu koju i zaslužuje”, zaključila je Renata.
