Lijepa je priroda u južnoj Banovini u Sisačko-moslavačkoj županiji. Obronci Zrinske gore i modrozelena rijeka Una uz granicu s Bosnom i Hercegovinom dominiraju krajolikom kroz koji prolazi zavojita, grbava i na mnogim mjestima ispucana državna cesta do općine Dvor.
Zima sigurno nije godišnje doba kada se može doživjeti sva prirodna ljepota tog kraja, ali kada zubato sunce koje na trenutke proviruje iza oblaka kada obasja kraj vide se naznake da je u proljeće sve puno ljepše. Uz cestu su kuće u raštrkanim selima, sve djeluje, očekivano za ovo godišnje doba, prilično pusto. Tek uz pokoju kuću nalaze se ovce, polja i drugi karaktersitični znakovi da se netko tu bavi nekom vrstom poljoprivrede.
U općinu Dvor zaputili smo se jer je Hrvatski sabor je u ponedjeljak po hitnom postupku donio Zakon o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada kojim se osigurava regulatorna osnova za izgradnju odlagališta otpada iz NE Krško, ali i domaćih bolnica te industrije, a preferentna lokacija je Čerkezovac na Trgovskoj gori.
Zakonom o izgradnji Centra za zbrinjavanje radioaktivnog otpada osigurava se prostorno-plansko utvrđivanje lokacije Centra te uvjeti provedbe zahvata u prostoru, a preferentna je lokacija Čerkezovac na Trgovskoj gori, na kojoj se planira izgraditi nova građevina za skladištenje radioaktivnog otpada iz NE Krško i rekonstruirati postojeće skladišne građevine za skladištenje radioaktivnog otpada nastalog na teritoriju Hrvatske.
Tužna situacija
Kakva je društvena i gospodarska situacija vidi se čim dođete u centar općine Dvor. Samo tri kilometra od tog mjesta odlagat će se spomenuti nuklearni otpad. Tamo vas dočeka prizor oronulog zapuštenog autobusnog kolodvora koji izlgeda kao da je tamo nekad davno davno posljednji put stao neki autobus. Otvorena je jedino kućica Hrvatske lutrije. U neposrednoj blizini kolodvora je nekoliko kafića, par trgovina, mjesto na kojem možete pojesti ćevape ili nešto slično. Sve izgleda vrlo pusto.
Prvi dojam, naravno može varati, ali da vizura autobusnog kolodvora odgovara općoj situaciji, potvrdio je razgovor s načelnikom općine Nikolom Arbutinom. Odlaganje nuklearnog otpada samo je jedna točka na dugačkom popisu problema s kojima se bore i suočavaju stanovnici općine Dvor, iskreno govori načelnik. Tu je već peti mandat zaredom i od samih je začetaka projekta upućen u pričuo o odlaganju nuklearnog otpada.
U urbanom dijelu živi oko 700 stanovnika, kaže, a zajeno sa svim okolnim selima općine manje od tri tisuće. 60 posto stanovnika je starije od 65 godina. Prosječna razina obrazovanja je osnovna škola ili eventualno neki zanat. Uglavnom su ljudi ovdje živjeli od poljoprivrede.
(Foto: Boris Kovacev / CROPIX)
“Poticaji u poljoprivredi su toliko smanjeni da ljudi više ne znaju što će”, kaže Arbutina.
“Rasprodaju stoku, traže neki drugi način života.Nemaju oni vremena razmišljati o nuklearnom otpadu.Ljudi su od općinskog središta u Dvoru udaljeni i po 30 kilometara, žive sami, par kuća. Cesta kojom ste došli ona je dva puta godišnje odsječena, na šest mjesta izlazi Una. Vi do Dvora ne možete moći.
Zašto bi vi došli ovdje u Dvor. Dva sata putovanja od Zagreba. Loša je cesta. Od Siska smo udaljeni 65 kilometara, sat vremena. Prosječna mirovina čovjeka u Dvoru je 230 eura. Kud će on do Siska s 230 eura. Kad to sve posložimo što nam znači radioaktivni otpad. Mi smo već od nebrige države za nas izgubili. A tek ćemo izgubiti.”
Hoće li općina imati ikakve koristi, pitanje je koje se logično nameće.
“Dvor je među najnerazvijenijim područjima u Hrvatskoj. Šesti odozada. Do 2022. godine smo dobivali milijun i 270 tisuća eura pomoći od države za nerazvijene krajeve. Prošle godine smo na pali na 840 tisuća eura. Imamo pad stanovništva 46 posto. Mi ćemo uskoro pasti kao općina ispod dvije tisuće stanovnika, za trećinu ćemo još pasti možda i više. A s druge strane bit ćemo obilježeni za cijeli život. Osim što ćemo puniti stranice novina narednih dana, ja ne znam kakve mi koristi imamo od tog otpada.”
“Ubi me uvoz meda”
Kao što smo spomenuli živi se od poljoprivrede. U lokalnom kafiću u vrijeme gableca naišli smo na proizvođača meda Mitra Miličevića koji je iskreno rekao koji mu je glavni problem u životu- nije nuklearni otpad.
“Prije nas je birnulo, sad više ne. Mislim da neće imati utjecaj na okoliš. Objašnjavali su nam kako će to utjecati. Veći otrov jedemo nego što je to. Mislim da neće utjecati na pčele. Imama 150 košnica. Prodaja ide loše.
Ubi me uvoz meda. Ne smeta mi to nego uvoz meda. Prodajem na kućnom pragu. Prije smo prodavali naveliko, ali sad nam je uvoz sve pokvario. Imam 14 tona meda na lageru. Jedino me brine kome ću to prodati kad jedan dan budu znali da med dolazi s područja na kojem se odlaže nuklerarni otpad. Nije baš dobra reklama”, kaže nam Mitar.
Prije odlaska do ograde vojarne gdje će biti skladište nuklearnog otpada vratili smo se do autobusnog kolodvora gdje smo parkirali auto i tamo sreli gospođu Brankicu Puljić koja je, kako kaže, u godinama i već su bolesne i ona i kćer. Zato smatra da im ne treba u općini još i nuklearni otpad.
“Oni nas neće ništa ni pitat, uzet će novce, a nama ništa. Živim ovdje u Dvoru i bojim se toga. Bojim se što ionako nezdravo živimo, to će nas još uništit do kraja. To će netko tko je na vlasti zgrnut novce i netko tko je s njim dobar, mi nećemo imati nikakve koristi od toga. Nije njih briga za nas. Neće oni živjeti ovdje. To je nezdravo. Mi nećemo ni osjetiti kako ćemo oboljevat na neke stvari. Već sad oboljevamo. Samo nam još to treba. Što nisu sebi pred kuću stavili.”
Preko puta Brankice, s unutarnje strane pulte kućice Hrvatske Lutrije sjedi 30- godišnja Katarina Knežić.
“Apsolutno se ne bojim, ako kažu da to treba stavit neka stave. Dvor je ionako zadnja rupa na svirali, tako da ako će to stavit neka stave. Moji su ionako svi vani. Ovo ide do kad radim. Ja ionako planiram ići van tako da mi je svejedno. Ići ću u Austriju. Braća su mi gore. Dobili su djecu. Šta i ovdje u Dvoru. Nema posla. Nemate života. Koga ćete sad naći, par mladih ljudi i to je to koji rade. Stari će umrijet i kome ćete ostat. A što se tiče nuklearnog otpada toga se ne bojim. Bila sam u Sloveniji, tamo imam rodbinu. Oni imaju nuklearku. Ako oni tamo žive, živjet ćemo i mi ovdje.”
“Više vas ozrače zvijezde”
Na putu do lokacije skladišta još smo obišli i moderni info centar u kojem ćete saznati sve o skladištenju radioaktivnog otpada u vojarni. Pomoću virtualnih naočala možete u deset minuta saznati sve potrebne informacije. Osim virtualne šetnje jednim takvim skladištem u Nizozemskoj, na tabletu možete pogledati video u kojem vas malo viurtualno stvorenje koje se zove “otpadožder” uvjerava kako je sve zapravo bezopasno.
Da skratimo priču nećemo ulaziti u pojmove poput mikrosiverta mjernih jedinica kojima se izražava doza ionizirajućeg zračenja ili Geigerovog brojača mjernog instrumenta za otkrivanje ili detekciju ionizirajućega zračenja.
Najživospisnije i upečatljivije poruke iz info centra su da ljude više ozrače zvijezde s neba nego što će taj otpad. Ili pak da bi u izgrađenom skladištu bilo super održavati slikarske izložbe jer je temperatura i vlažnost idealna za čuvanje umjetnina dok djetalnici unutra ne moraju nositi zaštitna odijela.
“Mi punimo samo stranice u medijima kad se nešto dogodi oko pitanja nuklearnog otpada. Ljudi su ovdje stariji i umorni su od toga. To oonda traje dva dana i opet padamo u zaborav. Ljudi su naravno protiv toga. Nitko to ne želi, ali s druge strane su svjesni da je država iza toga.
Toliko je sastanaka od 2014. i okrugli održano da ne možete reći da ljudi nisu upućeni. Izrađena je agronomska studija za općinu Dvor. Sudjelovalo je deset doktora znanost. S druge strane to je pisano tekstom koji je teško razumjeti običnom čovjeku. Imali su prilike i vidjeti kako to izgleda u Češkoj, Mađarskoj, zaista su imali prilike sve vidjeti. Žele li to ljudi, ne žele. Ljudi se boje za život”, kaže nam načelnik općine Arbutina.
Par stotina metara od prvih kuća
Do samog objekta u kojem će se čuvati otpad se ne može. Samo do ograde na ulazu u prostor vojarne koji se nalazi petstotinjak metara od najbližih kuća. Uz makadamsku cestu koja vodi do ograde nalazi se izvor pitke vode na kojem stanovnici Matijevića nerijetko natoče vodu.
Jedan gospodin baš je točio u trenutku kad smo prolazili. Naravno da su svi zabrinuti i što će biti s tim izvorom i vodom općenito nakon što se u vojarni počne skladištiti otpad.
Gospođa Vesna je u mirovini i živi u kući u selu Matijevći niti kilometar zračne linije od vojarne Čerkezovac u kojoj će se skladištiti radioaktvni otpad i puna je raznih strahova oko toga.
“Meni je sin rekao da taj nuklearno otpad nije opasan. Mene brine da će oni specijalni otpad tamo odlagati koji je jako opasan. Kamioni već ulaze u vojarnu, hiljade kamiona je već prošlo ovuda. Gore imamo izvor vode i nosimo vodu. Što će biti s tom vodom. Ja sam već stara, ali briga me je za mlade. Sve to što se radi mi je vrlo sumnjivo.”
Strudija utjecaja na okoliš trebala bi biti gotova i predstavljena javnosti početkom sljedeće godine kaže nam načelnik općine Dvor Nikola Arbutina. Sudeći prema informacijama iz info centra ne bi trebalo biti problema za okoliš. Vlada je prihvatila odluku kojom će općina Dvor i Sisačko-moslavačka županija ove godine primiti 1,6 milijuna eura naknade za zbrinjavanje istrošenog nuklearnog otpada na Trgovskoj gori, a taj će se iznos povećavati sljedećih godina kad centar bude izgrađen i u funkciji. Možda će taj novac pokrenuti život u tom kraju jer na kraju ovog teksta zaključak nije da će Centar za zbrinjavanje na neki način upropastiti život stanovnicima općine Dvor je je situacija sasvim dovljno loša i bez toga. Više je to kao točka na i da stanovnici mogu reći evo sad su nam još uvalili i nuklearni otpad-koliko god bezopasan bio.
