Nakon Velikog tjedna koji završava obilježavanjem Kristova uskrsuća, naredni ponedjeljak je praznik poznat kao Uskrsni ponedjeljak. Slobodan dan građani provode na raznolike načine. Slično je bilo i u prošlosti.
Uskrsni ponedjeljak stari su Zagrepčani voljeli provoditi u dokolici. Osim što se išlo u “čestitare”, ljudi su voljeli prošetati gradom, ili se uputiti prema planini.
“Odvažniji izletnici, osobito neki planinari, podjoše na Sljeme, kome se bielilo tjeme od snijega”, pisale su Novosti na Uskrsni ponedjeljak 1904., 4. travnja.
Uz to, održavala su se i dva proštenja. Jedan od njih bio je na zapadnom rubu grada, točnije kraj crkve svetog Duha u naselju Črnomerec.
Sjeveroistočne Remete imale su svoje proštenje i uskršnje pobožnosti uz hodočasničku crkvu Majke Božje Remetske. Ova opcija bila je za one odvažnijeg duha, jer zahtijevala je nešto više pješačenja uzbrdo.
Vraćali su se potom u svoje domove, s ciljem da se pojede sva blagoslovljena hrana, ali i sve preostalo od uskršnjeg obroka. Omiljene slastice bile su makovnjača i orehnjača, koje se i danas služe kao desert, uz kavu ili digestiv.
Kao i za ostale blagdane, oni u mogućnosti uputili su se na lokalna groblja.
Uskrsnim ponedjeljkom započinje i bijeli tjedan, po boji halja koje su u počecima Crkve nosili novokrštenici. Uskršnje razdoblje traje do blagdana Duhovi, 50 dana nakon Uskrsa.
