Anosmija je jedan od simptoma koji pogađa sve veći broj ljudi zaraženih koronavirusom, a za koju još nema lijeka.
“Najviše mi nedostaje miris mog sina kad ga poljubim, miris tijela moje žene”, kaže Jean-Michel Maillard koji pati od anosmije. Anosmija je gubitak njuha, nevidljivi hendikep s kojim je psihički teško živjeti.
“Anosmija ti oduzme sve mirise u životu, to je pravo mučenje”, kaže Maillard, predsjednik francuske skupine koja pruža potporu oboljelima putem Udruge Anosmie.org koji od gubitka njuha pati otkad je doživio nesreću.
“Važnosti njuha postaneš tek pošto ga izgubiš”, ističe Maillard.
Ljudi s anosmijom ne mogu reagirati na opasnosti, ne mogu osjetiti miris dima, curenja plina ili neoprane kante za smeće.
I konzumiranje hrane potpuno je drukčije iskustvo jer ne možemo osjetiti miris onoga što volimo najviše jesti, kaže Alain Corre, otorinolaringolog u pariškoj bolnici Rothschild.
Nosni polipi, kronični rinitis, dijabetes, Alzheimer ili Parkinsonova bolest samo su neki uzroci anosmije, a sada se na istome popisu našao i koronavirus, kaže Corre. “Kada ljudi trajno izgube osjet njuha, zamjećuju stvarne promjene u kvaliteti života te se kod njih razvija razina depresije koju ne bi smjeli zanemariti.”
“Biti lišen osjeta njuha na mjesec dana, ne predstavlja veći problem”, kaže Maillard. “No nakon dva mjeseca to postaje problem, a nakon šest mjeseci pojedinac se zatekne potpuno sam u zamci”, kaže Maillard.
Nema specifične terapije za liječenje anosmije. Treba pronaći uzrok, kaže Corre, dodajući da je “problem kod anosmije povezane s koronavirusom taj da liječenje virusne infekcije najčešće nema utjecaja na povratak osjeta mirisa”.
“Prvi podaci pokazuju da se oko 80 posto pacijenta s covidom-19 oporavi u manje od mjesec dana, a često i brže – u osam do 10 dana.”
Ostalima ta bolest može uništiti njušne neurone koji detektiraju mirise, no dobra je vijest da se oni mogu regenerirati.
