Zastrašujuća smrt 22-godišnje Mahse Amini ne skida se s naslovnica svjetskih medija, a prosvjedi u Iranu i dalje traju.
Podsjetimo, Amini je krivo nosila islamsku maramu u Teheranu te ju je tamošnja vjerska policija pritvorila.
No, još pri privođenju su je počeli udarati u glavu, a u pritvoru je preminula, po službenim navodima u koje malo tko vjeruje, od srčanog udara.
Dok se prosvjedi i dalje održavaju u Iranu, podrška stiže i iz Zagreba, gdje je za petak, 30. rujna u podne, zakazna prosvjedna akcija ispred Veleposlanstva Islamske Republike Iran, u Zamenhofovoj 2. Incijativa se vodi kao dio međunarodne inicijative “One billion rising” (Milijarda ustaje protiv nasilja nad ženama), a zastupnica zagrebačke gradske skupštine i članica ove inicijative, Rada Borić, za Zagreb.info je posebno naglasila kako je riječ o prosvjednoj akciji, a ne o prosvjedu.
“Aktivistkinje za ženska prava organiziraju prosvjednu akciju ispred veleposlanstva Irana kojom žele upozoriti na kršenje ženskih prava u Iranu. Stajati ćemo s nekoliko transparenata, a biti će s nama i nekoliko žena i migrantikinja iz Irana koje su našle svoj dom i domovinu u Hrvatskoj. Stajati ćemo u tišini. Najveća je poruka senzibilizirati javnost, ali i poslati poruku i ženama u Iranu da nisu same”, rekla je Borić.
Dodala je kako je riječ o minimumu koji mogu učiniti kao izrazi podrške ženama, ali i muškarcima koji se u Iranu bore za slobodu.
S pravom je izašao val prosvjeda gdje su žene rezale kosu, a muškarci spaljivali slike ajatolaha, te se čini da sve ono što je potisnuto u Iranu u odnosu na slobode sada izašlo na površinu. Kao žene, doista moramo podržavati druge žene u vremenima gdje su im reproduktivna prava ugrožena, kao što je slučaj u Europi i Americi, a u Iranu im je ugrožen čak i život”, ustvrdila je Borić.
Dodala je i kako su u Iranu od izbijanja prosvjeda ograničene uporabe društvenih mreža te se ustvari ne zna što se događa unutar zemlje. Međutim, pozivajući se na procjene britanskog BBC-a, rekla je kako je više od 50 ljudi izgubilo živote u aktualnim prosvjedima u Iranu.
Kolizija s maratonom
Borić je istaknula kako su joj ženska prava iznimno važna, zbog čega i je koordinatorica “One billion rising” iz Hrvatske.
Međunarodna inicijativa okupiti će više prosvjeda u znak podrške slobodi ženama u Iranu, diljem svijeta, a Borić je tu posebno istaknula prvog listopada prosvjed na londonskom trgu Trafalgar u 14 sati.
“Htjeli smo se u subotu pridružiti globalnoj kampanji i imati prosvjed na Jelačiću. Međutim, održava se Zagrebački maraton, pa mislimo da je dobro poslati poruku dan ranije pred ambasadom”, objasnila je Borić dodajući i kako će njezine stranačke kolegice, saborske zastupnice, imati i slobodan govor na ovu temu.
Borić je podsjetila i na prošlogodišnje iskazivanje podrške ženama u Afganistanu, a zanimalo nas je kako komentira aktualne bilateralne odnose Hrvatske i Irana.
“Problem je što mi ni ne znamo kakav je odnos Hrvatske prema mnogim zemljama, ne samo Iranu. Više znamo, što je razumljivo, o odnosu Hrvatske prema našoj manjini bilo u susjedstvu ili u Americi. Mogla bi se našaliti i da govorimo o nekom svom hrvatskom iranskom podrijetlu, možda bi se trebala pokazati malo veća briga za Iran”, rekla je Borić navodeći kako se treba više govoriti o odnosima Hrvatske s drugim zemljama.
Iranke bježale na Iž
Koliko je problematično biti žena u Iranu, Borić je prije deset godina imala prilike i sama vidjeti iz prve.
Kako nam je otkrila, putovala je u Iran sa grupom žena iz Hrvatske.
“Bile su tu kazališna redateljica, fotografkinja i povjesničarka te smo išle u posjet Teheranu. Tamo smo posjetile i ženske udruge i organizacije civilnog društva, ali sve je bilo pod popriličnom kontrolom”, prisjetila se Borić.
Dodala je kako su, iako to nije bilo dogovoreno u protokolu, naposljetku otišle na Akademiju kazališnih umjetnosti. Kad su tamo došli, djevojke su micale svoje hidžabe.
Po povratku iz teherana u avionu, neke od Iranki su ušle s njima, potpuno nepovezane s grupom žena iz Hrvatske i skinule hidžabe svega minutu nakon što je avion uzletio.
Čak su naposljetku i sletjele u Zagreb, što je Borić vrlo iznenadilo.
“Kad su došle u Zagreb, pitala sam ih kamo idu, a one su rekle da idu na Iž na jogu”, prepričala nam je Borić neobičnog putovanja Iranki u Hrvatsku.
Ipak, na ljupkom otoku u zadarskom arhipelagu, barem su na neko vrijeme, osim u jogi, također mogle uživati i u slobodi, bez nadzora stroge pa kao što vidimo katkad i vrlo okrutne, vjerske policije.
