U nedjelju 12. travnja u 18 sati, na sam Uskrs, prikazan je jedinstveni uskrsni koncert iz prazne zagrebačke katedrale, na kojem su vrhunske vokalistice Ivana Husar Mlinac i Marija Husar Rimac, uz pratnju prestižnog pijanista i skladatelja Matije Dedića izveli neke od najpoznatijih duhovnih pjesama i tako poželjeli sretan Uskrs svekolikoj javnosti, u organizaciji Storyja i na portalu Story.hr.
Izveli su skladbe Ave Maria, Klanjam ti se smjerno, Prva ljubav te zove, Gospodine hvala, Dubine, Krist na žalu te Zdravo Djevo (Rajska Djevo, kraljice Hrvata).
Osim glazbe, Story je pružio publici priliku da putem ovog koncerta na sam Uskrs virtualno uđe u ranjenu zagrebačku katedralu koja nakon potresa, ali i zbog pandemije COVID-19 virusa nije dostupna javnosti, te da bude dio duhovnog događanja kojem u doba pandemije ne mogu nazočiti u crkvama diljem zemlje i svijeta.
“Ovaj koncert ćemo pamtiti, za nas je ovo koncert života, najljepši koncert koji smo ikad mogli izvesti. Pjevati duhovnu glazbu meni je osobno nešto najljepše jer je to i osobna molitva i predivna poruka nade i ljubavi. Ovime smo dali svoj doprinos kako najbolje znamo, a to je kroz glazbu. U situaciji s koronavirusom i nakon potresa, potrudili smo se približiti i pokazati katedralu prije no što će biti obnovljena i dati ljudima priliku da virtualno uđu u katedralu i vide je, te da na sam Uskrs, a ovo je poseban Uskrs kada su sve crkve zatvorene i prazne, budemo svi povezani u ljubavi, molitvi i zajedništvu”, kazala je Marija Husar Rimac netom nakon izvedbe uskrsnog koncerta na kojem su, u organizaciji Storyja u zagrebačkoj katedrali nastupile sestre Husar uz klavirsku pratnju Matije Dedića.
“Nikada u životu ne bih pomislio da ću jednoga dana ući u tako ranjenu zagrebačku katedralu. Preplavili su me vrlo tužni osjećaji koji se isprepliću sa svim nedaćama koje su nas zadesile u posljednje vrijeme. S druge strane osjetio sam i ponos što imam takvu privilegiju biti u simbolu Zagreba za vrijeme njegove obnove i s velikom nadom u brz oporavak takvog svetog mjesta” poručio je Matija Dedić, a njegove dojmove i osjećaje dijele sestre Marija Husar Rimac i Ivana Husar Mlinac.
Ivana je istaknula:“Koračajući prema katedrali, okružena ogromnom količinom velikih skela i ulaskom u samu crkvu doživjela sam šok jer sam iz prve ruke mogla svjedočiti štetama koje su nastale nakon potresa. Nakon toga je prevladala kombinacija tuge, nostalgije, možda čak i straha. Ali ono što se na kraju, pomalo čak i nenadano pojavilo, je bio osjećaj divljenja. Kao da sam do kraja postala svjesna koliko je to uistinu veličanstvena crkva, koliko je prekrasna i unatoč ranama i dalje je zadržala tu svoju veličanstvenost. Stvarno možemo biti ponosni na našu zagrebačku katedralu.”
Marija dodaje:“Sam ulazak u zagrebačku katedralu nakon potresa je bio jako dojmljiv, emocije su mi bile izmiješane, od velike ljubavi prema Prijestolnici, simbolu naše Hrvatske, a s druge strane tuga jer je katedrala stradala i pogled na ruševine i dijelove koji još uvijek padaju s nje, pored kojih smo prolazili ulazeći u katedralu, sve je to izgledalo pomalo nestvarno, kao da smo u nekom filmu i kao da se to zapravo ne događa.”
Ovaj jedinstveni koncert časopis Story organizirao je zahvaljujući svesrdnoj pomoći Monsinjora Ivana Hrena, predsjednika Odbora za obnovu katedrale koji je odobrio održavanje koncerta. Tijekom izvedbe bio je prisutan i arhitekt Damir Foretić, ujedno glavni nadzorni projektant, a prisutnih svega šestero ljudi – izvođači i tehničko osoblje – poštivali su sigurnosna pravila i držali socijalnu distance.
Opisujući kakav im je bio osjećaj pjevati i svirati u ranjenoj i praznoj katedrali, Ivana je kazala: “Ovo ne mogu usporediti ni s čim što mi se do sada dogodilo, ovo je zaista bio poseban događaj u mom životu. Od same akustike koja je u katedrali savršena, a crkva je sama po sebi prekrasna i u umjetničkom smislu daje posebnu dimenziju. Uvijek mi je poseban osjećaj nastupati uz Mariju i Matiju. Pogotovo u ovom trenutku kada smo bili okruženi žbukom koja je još uvijek bila po klupama, prašinom, polomljenim dijelovima katedrale i raspucanim zidovima. Meni je osjećaj bio poseban i milostan.“
Matija Dedić opisuje iskustvo ovog koncerta kao jedinstveno, te kaže: „S Ivanom i Marijom surađujem od 1998. godine i prošli smo zbilja puno toga zajedno, ali ovaj nastup je apsolutno kruna našeg dugogodišnjeg prijateljstva i muziciranja. Osobno vrlo puno puta imao sam priliku svirati po raznim crkvama i ti koncerti uvijek su bili nešto posebno i iz mene su pretežno izvlačili moj maksimum, s obzirom na to da je energija u takvim prostorima specifična i upravo je ono što maksimalno odgovara senzibilitetu glazbe koju najčešće izvodim.“
Svo troje je umjetnika bez imalo premišljanja prihvatilo poziv od strane Storyja da održe ovaj koncert. Kako su u tijeku pripreme za kontrolirano i izuzetno kompleksno rušenje dijela sjevernog tornja koji je napukao u visini istoj kao i južni, te prijeti urušavanjem na stranu katedrale, sve do petka 10. travnja, nije bilo sigurno hoće li izvedba u katedrali uopće biti moguća. No nakon najnovije procjene stručnjaka, predvođenih arhitektom Damirom Foretićem i uz blagoslov i odobrenje Monsinjora Ivana Hrena, te odluke da se rušenje sjevernog tornja odgađa za dane nakon Uskrsa, krenule su brze pripreme za snimanje ovog jedinstvenog koncerta. Svo troje umjetnika je i nekoliko sati nakon koncerta bilo pod snažnim dojmovima.
«Ovaj koncert me ispunio na zaista jako puno razina. Mislim da me ovo promijenilo, da mi je dalo jednu dimenziju koju mi je jako teško u ovom trenutku opisati, ali osjećaj je bio dubok, milostan i toliko poseban da ga još ne znam imenovati» kazala je Ivana Husar Mlinac.
