Preglasni susjedi, nepoštivanje kućnog reda, a ponekad i problemi s predstavnicima stanar boljke su mnogih stanara stambenih zgrada. Zbog svega toga nerijetko padaju teške riječi, uvrede, poruke na oglasnim pločama, pozivi policiji u pomoć…
A kako se sve može riješiti problem sa susjedima za koje kućni red kao da ne postoji, otkrili su nam čitatelji na društvenim mrežama.
Neki preferiraju uzvratiti
Jedan od naših čitatelja vrlo je izravno odgovorio. “Istom mjerom. Čim čujem bušenje pojačalo ide na najjače, pa da vidimo tko će dulje”, kaže on, a slično razmišlja i jedna čitateljica.
“Najbolje i najbrže nauče kada im vjerno pokažete kako to izgleda iz prve ruke. Svađa, policija, ljubazna zamolba, to ništa ne vrijedi”, uvjerena je.
Neki za rješavanje ovakvih problema ipak odluče civilizirano pozvati policajce u pomoć. “Pozovem policiju kad pretjeraju. Neke nazovem i upozorim ili im pozvonim na portafon. Problem su i ostali susjedi kojima smeta larmanje, građevinski radovi u nedoba, lavež psa ostavljenog samog u stanu, ali previše su komotni da bi se pobunili. Vešmašine nisu problem. Kad smo uselili čule su se, ali moderne vešmašine su gotovo bešumne. Ipak, nastojim prvo uključiti vešmašinu pa tek onda sušilicu”, jedan je od komentara, dok ima i onih koji zazivaju kazne za nepoštivanje kućnog reda.
Mirenje sa sudbinom
Kod dijela građana problem je toliko daleko otišao da mu rješenja, a ni kraja više ne vide. “Nažalost nikako jer im nitko ništa ne može i onda nakon nekog vremena jednostavno odustaneš od raznih pokušaja jer je bolje za zdravlje”, “Ništa ne vrijedi, niti molba, niti razgovor. Tko je što navikao i dalje radi. Najbolje je šutjeti i ignorirati sve – od bacanja kruha kroz prozor do istresanja pepeljare”, ogorčen je dio Zagrepčana.
Jedna čitateljica s takvim stavom živi već neko vrijeme. “Baš iznad sebe imam susjede koji su 24 sata aktivni. Stalno nešto pomiču. Već smo navikli na njih. Čepiće u uši. Iako bi se po zgradama trebao pridržavati kućni red”, opisala je.
“S budalama se ne možemo obračunati. Njih treba ignorirati. A inače postoji kućni red, a to je za one koji misle da su u zgradi sami, literatura kojoj nisu dorasli. Iznad mojeg stana nisu mladi ljudi odrasli na selu, već u stambenoj zgradi, pa ipak centrifuga radi iza pola noći”, ogorčeno nam kaže jedan stanar stambene zgrade.
Jeftine seoske kuće
A da ima rješenja kažu oni koji stanarima koji ne poštuju kućni red poručuju da – napuste grad. “Ima na selu jako jeftinih kuća, susjed na 500 metara. Kome smeta – sretan put. Kada se useljavate u zgradu na to morate biti spremni”, poručuje čitateljica.
Naposljetku, neka pravila se moraju poštovati, a strpljenje i razumijevanje ne može biti beskonačno. “Ako živiš u gradu, u stanu, onda bi trebao i prihvatiti neka pravila ponašanja i načina (su)života u zgradi. Najlakše je reći, odi na selo, ako ti smeta. I tolerancija ima svoje granice”, zaključila je jedna čitateljica.
