Cijeli ožujak je odlukom Sabora od 2022. godine proglašen Mjesecom svjesnosti o raku debelog crijeva u Republici Hrvatskoj. Riječ je o bolesti koja je jedan od vodećih uzroka obolijevanja i smrtnosti, što pokazuju statistički podaci koji otkrivaju da je godišnje dijagnosticirano skoro dva milijuna novih slučajeva, od čega skoro milijun godišnje završi smrtnim ishodom.
Situacija nije dobra ni u Hrvatskoj u kojoj je, prema podacima iz 2020. godine, ova vrsta raka bila najčešći novodijagnosticirani onkološki problem, kao i drugi najčešći uzrok smrti, iza raka pluća.
Jedna od osoba koja je oboljela, ali +i preživjela rak debelog crijeva je i Sandra Pavić Drašković koja je, osim što je prošla sve izazove i užase ovog raka, također i magistrica farmacije.
U razgovoru za Zagreb.info prisjetila se kako joj se 17. srpnja 2017. godine, kada je dobila dijagnozu, život preokrenuo naglavačke.
Onkolog nije imao empatije
Tog joj je dana liječnik rekao da ima rak debelog crijeva s metastazama na jetri. Obuzeli su ju šok i nevjerica i, kako nam je rekla, puno njenih saznanja i uvjerenja su se pomutili, a riječi njenog onkologa i pristup davanju dijagnoze baš i nije bio ohrabrujuć.
“Bez puno empatije, rekao mi je da je moje stanje neizlječivo. Tada sam još dobila odgovor da nastavim živjeti kao i do sada i da na žalost ništa ne mogu napraviti kako bih promijenila svoje trenutno stanje. Promijenila sam onkologa i danas se kontroliram kod vrlo stručnog i empatičnog onkologa”, prisjetila se Sandra prvog poteza u borbi za povratak svojeg zdravlja, a to je pronalaženje pouzdanog i savjesnog liječnika.
Tim više što je Sandra, inače magistra farmacije, kroz svoj posao usko povezana s liječnicima i lijekovima, pa je znala što napraviti kako ne bi pogoršala svoje teško emotivno stanje.
“Svjesna sam bila tada kao i danas, ukoliko krenem istraživati podatke o kemoterapiji, učinkovitosti terapije i postotcima izlječenja pronaći ću kliničke studije i statistiku: ‘koliko dugo ću živjeti’, ‘nuspojave kemoterapije i zračenja’, ‘preživljenja unutar dvije, tri, pet ili više godina’, to bi me još više guralo u strah”, objasnila je, navodeći kako ju je dijagnoza sama po sebi bacila u “svijet straha, samoće, bezizlazne situacije i bila je sinonim za neizlječivo”.
Gašenje malih požara
No, kako je ta borba krenula? Je li bilo nekih simptoma ili je sve slučajno uhvaćeno na sistematskom pregledu? Kako nam je rekla, otišla je na privatni pregled, kolonoskopiju, radi probavnih tegoba.
Iako je često imala nagon za veliku nuždu, pričala nam je, nije obavila puno.
“Izgled stolice se promijenio, bio je štapićaste forme i u samoj konzistenciji stolice primijetila sam krv i sluz. Svake godine sam radila sistematske preglede koji su uvijek bili uredni pa nikada nisam pomislila da bih mogla imati rak. U užoj i široj obitelji nemam nikoga tko je bolovao od bilo kakvog oblika raka. 10-ak godina ili više prije same dijagnoze imala sam analnu fisuru te sam obavila pregled kod proktologa koji mi je savjetovao da koristim mast, malo promijenim prehranu, no bez detaljnih uputa i ukoliko krvarenje ne stane da se javim na kontrolu”, opisala je razdoblje prije dijagnoze.
Kako je krvarenje stalo, nije se vraćala na tu temu, a nije ranije dobila uputu niti da je potrebno obavljati kontrole.
“Nastavila sam živjeti jednako kao i do tada uz nekakve manje i blage izmjene u prehrani. Jedini pregled koji sam preskakala, rekla bih iz nemara, bilo je testiranje stolice na okultno krvarenje, što je zapravo jedna vrlo jednostavna, neinvazivna i vrlo važna pretraga u prevenciji raka debelog crijeva. Iz današnje perspektive i znanja uviđam da je moje tijelo meni stalno slalo signale da se u tijelu nešto događa”, rekla nam je Sandra nabrajajući te signale.
“Nakon oba poroda dobila sam hemoroide koji su znali dolaziti i prolaziti. Kako su godine odmicale imala sam sve češće i snažnije glavobolje, urinarne infekcije, E. Coli, česte gastritise, H. Pylori, česte respiratorne viroze, polipe u štitnjači, tahikardiju, sve više i više sam imala tzv. pigmentacijskih mrlja na licu. Danas znam da to nisu mrlje koje su povezane s izlaganjem suncu. Na laktovima mi se počela javljati psorijaza. Sve više sam osjećala veliki umor i česte bolove u križima. Ali tome nisam pridavala preveliku pažnju jer imala sam objektivnih razloga za neke od simptoma – malu kćerkicu, sina u pubertetu, renoviranje stana i preseljenje, povratak na posao”, otkrivala nam je Sandra navodeći da je simptome rješavala kratkotrajnim terapijama i tabletama.
Upozorila je da tako postupa i većina ljudi te ona osobno nije znala ni učila kako tražiti i rješavati uzroke te je umjesto “holističkog pristupa”, samo gasila manje ili veće požare.
Dodala je i kako je tijekom svog života imala poprilično izražen stres.
“Rano sam postala samohrani roditelj. Sve obaveze su bile na meni i radila sam k tome vrlo stresan i zahtjevan posao u farmaceutskoj industriji. Danas se zna da se samo pet do 10 % svih vrsta raka može pripisati nasljednoj sklonosti raku. Ostalih 90 do 95 % posljedica su stila života, u prvom redu prehrane i stresa”, objašnjava.
Kemoterapija ali i holistički pristup
Zbog toga je, nastavila je Sandra, u sebi osjećala kako kemoterapija i operacija neće biti dovoljni za izlječenje, ali je vjerovala kako postoje načini za pomoć, što ju je potaknulo na proučavanje, kako nam je objasnila “holističkih metoda i svega onoga što je drugima u takvim teškim situacijama i raznim bolestima pomoglo i to dugoročno”.
“Također sam puno i detaljno pretraživala nova medicinska saznanja i razne kliničke studije. Sav strah pretočila sam na proučavanje i implementiranje raznih prirodnih, holističkih metoda, jačanja svog imunološkog sustava, čišćenja tijela i osmišljavanja i provođenja svog antikancerogenog protokola i vraćanja tijela u ravnotežu. Moj put bio je integrativni put liječenja jer je uključivao medicinske protokole, poput kemoterapije i zračenje i brojne holističke protokole”, prisjetila se.
Također, u liječenju je posebno istaknula i ogromnu pomoć te podršku obitelji, konkretno, supruga, sina, kćeri i sestre.
Otkako je dobila dijagnozu, Sandrina obitelj je bila upoznata sa svim detaljima njenog stanja.
“Moja kćerkica je tada imala samo 2 godine, a sin 16 godina. Stalno sam maštala kako ću uživati i biti dio njihovih odrastanja, biti dio naše male lijepe zajednice i to mi je davalo snažan motiv i snagu da izdržim sve napore i idem dalje. Danas znam da je upravo velika podrška moje obitelji i cjeloviti, holistički pristup liječenja doveo do jako brzih rezultata” objašnjava nam Sandra.
Brzi rezultati, danas pomaže drugima
Naime, Sandra je već 3,5 mjeseca nakon dijagnoze bila izliječena od raka. No, iako je bila sretna tom viješću, bio je to i početak novih velikih izazova.
“Kemoterapija i operacija su ostavile veliki trag na meni i moja kvaliteta života je bilo jako niska. Pila sam jako puno lijekova zbog raznih tegoba. Osjećala sam strašan umor, veliki nedostatak energije, snažnu nadutost, 20-25 dnevnih stolica i brojne druge tegobe”, prisjetila se Sandra posljedice liječenja koje je je potaknulo da svoje tijelo vrati u balans.
Promijenila je prehranu, radila na emocijama, a to je uključivalo i otpuštanje svega što joj nije služilo.
Magistrica farmacije je poželjela i naučiti više o biljkama te se stoga dodatno educirala za fitoaromaterapeuta, završivši specijalizaciju regenerativne detoksikacije na “International School of the Healing Arts and Sciences” s ciljem da svoje tijelo regenerira i očisti od toksina.
“Upornost, velika želja i volja za životom, veliki motiv – moja obitelj, vjera, spremnost na promjene, dosljedan rad na sebi i disciplina, učenje i otvorenost za nove spoznaje i primjena istih na sebi vratili su me na put zdravlja”, rekla je Sandra koja rak nema već pet godina niti pije ikakve lijekove.
Želeći pomoći i drugima, Sandra je prije više od godine dana pokrenula vlastiti obrt za nutricionističko i fitoaromaterapijsko savjetovanje pod nazivom Natura Sanat.
“Natura Sanat je moj put ozdravljenja, moje znanje, moje iskustvo i moja želja pomoći čovjeku vratiti se na put prirode i zdravlja. Kroz moj put ozdravljenja osjetila sam želju pomoći i prenijeti svim zdravima i onima koji se tako ne osjećaju svoje iskustvo i znanje kako bi poboljšali svoje prehrambene navike, ojačali svoj imunološki sustav, očistili svoje tijelo i time prevenirali bolesti ili postigli brže i bolje ishode liječenja”, opisala je Sandra koja danas radi individualna savjetovanja, ali i razne radionice i edukacije, kao i knjižice te brošure na temu prehrane i fitoaromaterapije.
A njen trud su prepoznale i druge institucije koje pomažu onkološkim pacijentima.
“U sklopu projekta ‘Tjelesni i duhovni oporavak onkoloških bolesnika na otoku zdravlja i vitalnosti – Lošinj’, koji provodi udruga ”Budi dobro” za prevenciju raka i pomoć oboljelima, za svoje članove radim radionice zdrave prehrane. Svaku zadnju srijedu u mjesecu u organizaciji udruge ”Iget – Institut za gastroenterološke tumore”, u prostorima zagrebačke lige protiv raka na Klinici za tumore radim besplatne radionice ‘Zdrav doručak’ za sve onkološke bolesnike”, opisala je Sandra svoje aktivnosti.
Doktorski savjet: zloćudne polipe uklanjamo tijekom kolonoskopije
Rak debelog i završnog crijeva relativno sporo raste, ali dugo osoba nema nikakvih znakova da je bolesna. Nažalost, kad se znakovi pojave, obično je bolest već proširena na okolne ili udaljene organe, objasnila je u razgovoru za Zagreb.info doktorica Nataša Antoljak iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.
“Prema Europskim smjernicama za probir raka, preporuka je da se radi organizirani program probira svake dvije godine pregledom stolice na skrivenu krv, a za pozitivne onda dijagnostičko-terapijskom kolonoskopijom”, objasnila je dr. Antoljak preventivnu mjeru.
Kod organiziranog probira kao glavnu značajku naglasila je aktivno pozivanje osoba.
“Definirani su svi postupci do dijagnoze te da se sve faze prate zbog nadzora nad kvalitetom kako provedbe, tako i pokazatelja kratkoročne i dugoročne učinkovitosti. Snaga programa je u otkrivanju brojnih građana koji imaju polipe, od kojih su neki zloćudne tvorbe, a kako je pravilo da ih uklanjamo za vrijeme kolonoskopije, to ujedno predstavlja liječenje te sprječavanje raka debelog crijeva”, nabrojala je sve blagodati organiziranog probira.
Koliko je on bitan pokazuju doista zabrinjavajući podaci.
“Prema posljednjim podacima Registra za rak Republike Hrvatske u 2020. godini rak debelog crijeva je otkriven u 3396 osoba, od čega 2007 muškaraca i 1389 žena. Prema podacima baze umrlih, u 2021. umrlo je 2116 osoba od raka debelog crijeva, što je neznačajno više nego za trogodišnjeg pada (2018. – 2240 osoba i 2019. – 2095 osoba i 2020. godini od te bolesti umrlo je 2079 osoba). Ovo smanjenje smrtnosti bi bilo značajnije kad bi se svi građani pridržavali preporuka za sprječavanje raka debelog crijeva, te naučili da je ovo rak koji je moguće spriječiti i bolje liječiti ako se otkrije u početnoj fazi unutar programa”, komentirala je Antoljak navodeći kako bi sve osobe u dobi između 50 i 74 godine trebale obaviti pregled stolice golim okom za nevidljivu krv.
Opcija je to koja im se nudi u okviru Nacionalnog programa ranog otkrivanja raka debelog crijeva.
“Također je bitno da nam svi oni koji se ne žele pregledati, pošalju odgovor zašto, jer među tim osobama ima onih koji su već pod kontrolom jer se liječe od neke bolesti crijeva ili su preventivni pregled obavili u okviru drugih pregleda, odnosno u privatnom sektoru, a o tome nemamo podataka pa ih pozivamo svake dvije godine. Odgovor se šalje u kuverti s plaćenom poštarinom tako da je to minimalni angažman građana”, napomenula je doktorica angažman koji građani trebaju napraviti sa svoje strane prije pregleda.
Sam rak debelog crijeva, ističe, nema genetske uzroke, iako i tu ima nekih naznaka kako biste mogli pripadati riskantnoj skupini.
“Važno je upozoriti da oni građani koji imaju krvnog srodnika u prvom koljenu oboljelog od raka debelog crijeva ili su sami već liječeni od raka debelog crijeva, raka jajnika, raka endometrija ili raka dojke, te neke druge skupine, poput onih čiji članovi obitelji imaju nasljedni polipozni sindrom, onih s Lynchovim sindromom, osoba s upalnom bolesti crijeva ili oboljele od akromegalije, imaju veći rizik da obole. Za njih nije ovaj program probira, nego moraju napraviti kolonoskopiju deset godina ranije nego što je krvni srodnik imao rak, odnosno prema ostalim indikacijama trebaju napraviti kolonoskopiju. Rizik se povećava i s dobi, pa je to razlog zašto je postavljena ovakva dobna granica. Često nas pitaju oni stariji za probir, no oni se prema potrebi mogu slati na oportunistički probir, ukoliko nisu već pod kontrolom gastroenterologa”, rekla je dr. Antoljak.
Upozorila je da ne treba čekati prve znakove bolesti koju može uzrokovati nezdravi stil života. “Nedostatak redovite tjelesne aktivnosti, dijeta s malo voća i povrća, kao i dijeta s malo vlakana i puno masti ili prehrana s visokim udjelom prerađenog, dimljenog crvenog
mesa, prekomjerna težina i pretilost, prekomjerna konzumacija alkohola, pušenje duhana”, pobrojala je Antoljak što sve može pridonijeti razvoju ove opake bolesti.
Na pitanje o detaljnijem tijeku bolesti, opisala je kako od polipa do raka može proći i desetak godina. Od tamo se širi cijelom debljinom stijenke crijeva, a zatim u okolno tkivo sve do udaljene jetre.
Kao i u slučaju Sandre, najčešće ovaj tumor završi u jetri. “Ako se liječi u poodmakloj fazi, rezultati preživljenja su lošiji, a često je potrebno napraviti otvor na trbušnu stijenku gdje se onda u pričvršćenu vrećicu prazni feces i to se zove stoma. Ovo u svakom slučaju manje ili više utječe na kvalitetu života. Sve to prati i stigma, odnosno bolesnici nerado govore o tome te treba raditi na destigmatizaciji i razumijevanju teškoća oboljelih. Liječenje uključuje, osim kirurškog zahvata, kemoterapiju i zračenje, no to ovisi o stupnju proširenosti bolesti”, objasnila je dr. Antoljak.
Istaknula je i važnost daljnjih pregleda nakon liječenja. “Nužne su redovite kontrole po smjernicama jer osoba koja je imala rak debelog crijeva može dobiti rak na drugom dijelu crijeva”, upozorila je.
Za zdrave i one koji se tako ne osjećaju
Svoje savjete oboljelima ali i zdravima, dala je i Sandra koja ističe kako je “poražavajuća činjenica da je Hrvatska u Europskoj uniji prva po pretilosti, druga po smrtnosti od raka te peta po pušenju”.
“Ono što bih savjetovala svima, zdravima i onima koji se tako ne osjećaju, mijenjati stil života i nezdrave navike jer je samo mali postotak svih vrsta raka vezan uz genetiku, a veliki dio uz stil života. U prvom redu mijenjati nezdrave prehrambene navike, raditi na redukciji stresa, svom emocionalnom stanju, redovito se baviti tjelovježbom poput planinarenja, šetnji u prirodi, biciklizma, pilatesa i drugo, jačati svoj imunološki sustav, čistiti svoje tijelo i vratiti se prirodi, druženju i svemu lijepom”, predložila je.
Istaknula je i važnost redovnih liječničkih kontrola i nezanemarivanje simptoma kojima tijelo komunicira svoje probleme.
“Također, napraviti jednostavan, neinvazivan test stolice na okultno krvarenje. Tražiti prave uzroke simptoma i holističkim pristupom i radom na sebi prevenirati bolesti. Vjerujem da uvijek postoji put, samo ga treba tražiti”, zaključila je Sandra.
