Samoborci su godinama, desetljećima čekali željeznicu u svom gradu. Tražili su ju u još od sredine 19. stoljeća, a tek 14. siječnja 1901. godine car Franjo Josip konačno ju je odobrio i vlak je stigao u Samobor.
Samobor dobiva atrakciju: ‘Radovi kreću danas, a rok za izgradnju je 120 dana’
Popularni Samoborček, koji je povezivao Zagreb i Samobor, brzo je postao omiljeno prijevozno sredstvo na ovom području, čak i unatoč svojoj ”nevjerojatnoj” brzini od najviše 20-ak kilometara na sat. Uz tu brzinu mnogi su dio puta od Zagreba do Samobora čak i šetali uz vlak koji je uvijek bio pun k’o šipak. U njemu se jelo, pilo, guštalo, a purgeri su ga obožavali.
Samoborček, poznat i pod nadimkom Peglica, dao je Samoboru vjetar u leđa da se razvije kao turistički grad, a ovjekovječio ga je i Golikov film ”Tko pjeva, zlo ne misli”.
S vremenom je postao nešto brži i udobniji, a posljednji put je u Samoboru putnike iskrcao na Staru godine 1979. godine.
Danas je Samoborček trajno ”parkiran” u samoborskom Južnom naselju, no svatko tko pored njega prođe, nakon što najprije primijeti citat iz Golikovog kutnog filma: ‘Ak si hoću popiti gemišt to je moja privatna stvar’, odmah će vidjeti i da je Peglica u očajnom stanju.
Grad Samobor, doznajemo, planira rekonstrukciju Samoborčeka, no zasad nema točnog datuma kada bi se trebalo počeli s itekako opsežnim radovima.
Iz Grada su detaljno opisali i što se sve na njemu treba popraviti, srediti, urediti, restaurirati…
Sve se na njemu raspada
Cijela površina lokomotive je korodirala, boja se ljušti, a korozija je zahvatila i čelične limove, kao i nosače. Samoborčeku nedostaju prozori i drveni dijelovi lokomotive, a nestali su i neki dijelovi u upravljačnici.
”Detaljna obrada lokomotive nužna je u smislu detaljnog rastavljanja radi konzerviranja ili uklanjanja svih postojećih žarišta korozivnih procesa te ista obuhvaća demontažu, čišćenje, konzerviranje te ponovno vraćanje svih dijelova”, kažu nam iz Grada.
Radovi će obuhvatiti čišćenje od slojeva stare boje, pjeskarenje, čišćenje od korozije, pranje, odmašćivanje, odstranjivanje silikona, antikorozivno konzerviranje antioksidansima. Na poduljem popisu poslova je i konzervacija, temeljno lakiranje te lakiranje odgovarajućim mat bojama u dva sloja sve prema zatečenoj kolor shemi.
Vlak je potpuno istrunuo
Samoborčeku će se urediti i vagone čija je drvena vanjština u potpunosti trula.
”Treba ju mijenjati, boja se ljušti. Podvozje vagona je u potpunosti u lošem stanju te su vidljiva oštećenja u crnoj boji. Krov vagona od pocinčanog lima je saniran, no ne prema izvornom krovu. Unutrašnjost vagona ne pokazuje znakove masivnog curenja, ali drvena lamperija stropa išarana je grafitima i ima više naslaga boja. Na klupama nedostaju elementi sjedala i naslona”, nabrajaju nam iz Grada i dodaju da će vagoni za to morati demontirati kako bi se mogli sanirati.
Na demontažu treba i cjelokupna vanjska oplatu vagona koja je također trla. Treba sanirati noseću konstrukciju, ugraditi novu oplatu, staru oplatu očistiti od boje, konzervirati i sve oličiti.
Klupe u vagonima će se također izvaditi, sanirati sanirati oštećenja, konzervirati, ugraditi u nove zidne i podne oplate, sve sklopiti i oličiti, izraditi nove prozore i mehanizme, kao i čeonu oplatu i drvena vrata. Na otvorenom putničkom vagonu nedostaju i metalni elementi nosača krova, pa će se i to nadomjestiti novima.
Među Samoborcima se spominje i da bi se vlakić mogao preseliti na drugu lokaciju, a iz Grada Samobora su nam potvrdili da je ta opcija zaista na stolu.
”Šansa za preseljenje postoji. Konačna lokacija će biti usuglašena od strane Grada i Konzervatorskog odjela. U tijeku je procjena troškova radova sukladno izrađenom troškovniku te će se po primitku iste znati visina troškova restauracije. Hoće li vlak ostati na istoj lokaciji ili će se izmjestiti na neku drugu lokaciju, još se razmatra”, rekli su nam i dodali da će Samoborci biti obaviješteni o konačnoj odluci.
