Na Forumu zagrebačkih ugostitelja održanog u srijedu u hotelu Esplanade, okupilo se dvjestotinjak ugostitelja, ali i stručnjaka te predstavnika državnih institucija koji su govorili o problemima ugostiteljskog sektora.
Jedan od govornika na događaju bio je i Petar Lovrić, vlasnik agencije za zapošljavanje Kadus d.o.o., koji je za Zagreb.info otkrio više detalja o dovođenju stranih radnika u Zagreb, ali i Hrvatsku općenito.
Manjak samostalnih radnika
Tako nam je Lovrić otkrio kako je njegova tvrtka najviše aktivna u pronalaženju radnika za pomoćne poslove te za manje složene poslove u sektoru ugostiteljstva.
“Jednostavno nismo bili sigurni u sezoni ponuditi ljudima kuhare ili neka druga mjesta. Kad se izmijenio Zakon o radu, bilo je dosta upita sa švercerskih agencija migranata iz cijelog svijeta i onda je bilo situacija da čovjeku napravite papire, a on zbriše u Portugal ili Italiju. No, kako je država u policiju uvela inspektore za strance i područje se stabiliziralo, puno je lakše raditi”, objasnio je Lovrić.
Dodao je da niži tip poslova u ugostiteljstvu znači pozicije sobarica, pomoćnog osoblja, spremačica te pomoćnih radnika u građevini.
“Poslodavci imaju prevelika očekivanja da će dobiti radnike složenijih poslova, poput zidara i tesara što smo mi na Balkanu učili, ali toga više nema. Znači, svi ti radnici su napravili najljepše zgrade na svijetu (primjerice, u Katru), ali je procedura gradnje takva da svaki radnik ima tek 10 posto samostalnih operacija i od njega ne smijete očekivati složenije kompetencije”, istaknuo je Lovrić probleme kod zahtjeva poslodavaca.
Sjajni radnici s problematičnim viznim režimom
Upitan iz kojih zemalja najčešće dolaze strani radnici u Hrvatsku, nabrojao je Nepal, Bangladeš i Indiju.
“To su treće države viznog režima i problem je procedura koja može trajati preko 100 dana. Ali, to je radna snaga koja se može uklopiti u razinu hrvatske plaće i dohotka”, naveo je Lovrić prednosti i mane dovođenja radnika iz spomenutih zemalja.
Dodao je i kako strani radnici u građevini primaju plaće od 800 eura, a ako imaju kompetencije majstora, onda se plaća diže na 1200 do 1400 eura.
“U ugostiteljstvu ovisi je li riječ o kopnu ili moru. U Zagrebu je prosječna plaća 5000 kuna, ali na to ide i trošak smještaja i prehrane što poslodavca dođe oko 6000 kuna”, rekao je.
Filipinci najcjenjeniji
Upravo se u području ugostiteljstva najviše cijene radnici s Filipina.
Lovrić ističe kako su Filipinci kao ugostiteljski radnici “izrazito cijenjeni, vrlo poznati u svijetu, vedre su naravi i brzo se integriraju u društvo u koje dođu”.
“Filipinci su skuplji zato jer država sudjeluje u procesu regrutacije izdavanje dozvola, a imate i pitanje kulture nacije. Neke nacije očekuju da im platite kartu, troškove prijevoza i smještaja do Hrvatske, ali zato malo bježe”, ocijenio je Lovrić dodajući kako to može biti problem s radnicima ako izvan države nemate pouzdane partnere.
“Često se preko mailova nude razne agencije i kad poslodavci uđu s njima u neki odnos, nažalost oni tim radnicima uzmu 5 do 10 tisuća dolara, obećaju da je plaća u Europi 3 tisuće Eura, pa onda kada radnici shvate da ne mogu vratiti dug, bježe u druge zemlje”, zaključio je Lovrić u razgovoru na temu o stranim radnicima.
Podsjetimo, tijekom panela, Lovrić je poručio i kako su kontintentalni ugostitelji totalno diskriminirani u odnosu na Jadran.
“Recimo zagrebački ugostitelji odgajaju konobare i to za turističku sezonu, a poslije za Austriju. Domaći radnici često očekuju plaću kao da je to lista želja, a ugostitelj ima hrpu raznih troškova i nije samo tako isplatiti plaću kakvu danas mnogi domaći radnici očekuju. Ja sam bio ugostitelj godinu dana i propao sam samo tako. Nije lako platiti puno domaćeg radnika i platiti sve režije. Morat će se ljudi privikavati na multikulturalnost djelatnika u ugostiteljskim objektima”, poručio je Lovrić.
