U Zagrebu rapidno raste broj žena koje završavaju na ulici, što potvrđuje zabrinjavajuća statistika zagrebačke udruge Dom nade. Prema njihovim podacima, broj žena koje su beskućnice ili su na rubu beskućništva porastao je čak 17 puta u posljednjih nekoliko godina, donosi priču HRT.
Priče poput ove koju donosi njihova sugovornica, koja je zbog loših financijskih uvjeta izgubila skrbništvo nad djecom i od ožujka ove godine ostala bez doma, otkrivaju tužnu stvarnost s kojom se mnoge žene suočavaju. Ova žena, poput mnogih drugih, našla se na ulici uslijed nesretnih životnih okolnosti, a dodatno zabrinjava činjenica da žene na ulici često postaju žrtve nasilja, posebice fizičkog i seksualnog.
Marijana Ivanić Vuga, voditeljica programa u udruzi Dom nade, ističe da su žene kao beskućnice u posebno ranjivoj situaciji. “Žene rijetko kada traže pomoć jer misle da mogu same riješiti svoje probleme. Na kraju se, nažalost, nađu usred kovitlaca dodatnih poteškoća koje ih potpuno obuzmu,” objašnjava Ivanić Vuga, naglašavajući kako su najčešći razlozi za beskućništvo žena obiteljske i zdravstvene poteškoće te gubitak posla.
Nedostaje podrška
Većinu beskućnica čine žene starije dobi, između 51 i 64 godine, koje dolaze iz različitih društvenih slojeva. Ivanić Vuga ističe da im nedostaje sustav podrške te se, jednom kad završe na ulici, često nemaju kome obratiti osim udruzi poput Doma nade. “Boje se stigmatizacije i nemaju podršku obitelji ili prijatelja koji bi im mogli pomoći,” kaže ona.
Udruga Dom nade pruža podršku kroz poludnevni boravak gdje korisnici, među kojima su brojne žene, mogu obaviti osobnu higijenu i ostvariti svoja prava. Svakodnevno boravak posjeti više od 20 korisnika, a za mnoge je to jedini siguran prostor. Jedna od korisnica udruge naglašava kako joj pomoć koju prima daje snagu za traženje posla i povratak normalnom životu. “Dom nade mi pomaže sa svim osnovnim potrebama, od tuširanja do pranja veša. Oni daju sve od sebe, a i ja radim na tome da se maknem s ulice,” kaže ova žena, napominjući kako ne gubi nadu.
Iz Doma nade pozivaju na sustavniji pristup problemu beskućništva žena, sugerirajući da se institucije povežu na više razina i aktivnije izlaze na teren kako bi ženama u potrebi osigurale odgovarajuću zaštitu i podršku. Jer, kako podsjećaju, svaka od tih žena je nečija majka, sestra ili kći, i zaslužuje priliku za novi početak.
