Poznati hrvatski znanstvenik Hrvoje Tkalčić predstavio je danas u Zagrebu knjigu “Potresi: divovi koji se ponekad bude”, a kojoj su kao inspiracija poslužili potresi koji su uzdrmali Zagreb i Banovinu.
U svom je gostovanju za Dnevnik HRT-a rekao kako se u svijetu puno radi na tome kako bi se potresi mogli predvidjeti, a njegova knjiga govori upravo o tom problemu.
Kaže kako je teško reći zašto su se potresi u Hrvatskoj aktivirali u tako kratkom roku i na tako uskom području, no naglasio je da svake godine u svijetu se dogodi oko 500.000-1.000.000.
“Kada shvatite da to znači više od 1000 potresa svakog dana, vjerojatnost da se to dogodi i nije tako mala”, rekao je Tkalčić.
Pojasnio je kako se njegova knjiga bavi time u jednom ili dva poglavlja te opisuje koliko je teško predvidjeti potres i koliko je to težak problem.
“Ja sam optimist i mislim da po tom pitanju grabimo krupnim koracima naprijed i svakog dana dobivamo sve više novih saznanja što se događa sa stijenskom masom koja puca zbog toga što napetost dostigne određenu vrijednost”, pojasnio je i dodao:
“U eksperimentima se model Zemlje smanji i istražuje što se događa sa stijenskom masom, rade se numerički eksperimenti, numeričke simulacije. U ovom dijelu znanosti je popularno i strojno učenje. Uvjeren sam da ćemo jednog dana doći i do trenutka kada ćemo moći potres predvidjeti, rekao je Tkalčić.
Teže je istraživati potrese u moru i na moru
Pojasnio je kako je potrese u priobalju teže istraživati jer s jedne strane možemo postaviti mjerne instrumente, seizmografe, a s druge strane ne jer se radi o morskoj površini. No današnjom je tehnologiji moguće i to – postavljati instrumente na dno oceana ili mora.
“To nam je važno jer tako dobijemo pokrivenost u svim smjerovima svijeta. Ako to usporedite, recimo, s medicinskom tomografijom ili oslikavanjem unutrašnjosti tijela, jasno je zbog čega je to važno”, kaže Tkalčić.
Zemlje poput Kine i Indonezije, naglasio je, uglavnom imaju jako dobru infrastrukturu, a naročito se dosta ulagalo nakon katastrofalnih potresa zadnjih godina.
“Što više instrumenata imamo, imamo više podataka. Kod grebena Macquarie o kojem sam pisao u knjizi, koji je na pola puta između Australije i i Antarktike, događaju se najveći podvodni potresi na planetu koji nisu povezani s tektonski aktivnom subdukcijom. Morali smo otići tamo i postaviti 27 instrumenata na dno oceana i još pet instrumenata na taj otočić”, rekao je Tkalčić.
