Tužne vijesti stižu iz Vukovara, preminula je prim. dr. Sadika Biluš. Kako pišu, hrvatska javnost pamtiti će je kao iznimnu ženu čija je životna priča obilježena hrabrošću, žrtvom i predanošću. Kao internistica i gastroenterologinja, dr. Biluš ostavila je neizbrisiv trag – ne samo kao liječnica, nego i kao simbol otpora i dostojanstva u najmračnijim danima rata.
Biluš je rođena u Bosni i Hercegovini, većinu svog života provela je u Vukovaru, a nakon rata osnovala je polikliniku u Velikoj Gorici. U Vukovar ju je dovela ljubav – upoznala je budućeg supruga tijekom studija medicine u Beogradu. Kako je jednom izjavila: “Bio je moja najveća ljubav, ali nažalost preminuo je u 29-toj godini od aneurizme mozga.
A ja sam ostala živjeti sa njegovom majkom Katicom s kojom sam bila vrlo bliska”. Inače, nakon rata u kojem je kao liječnica u Vukovaru vidjela sve strahote, dobila je ponudu da se preseli u Tuzlu ali je od toga odustala i ostala raditi u Vukovaru do svoje smrti.
Liječila je i neprijateljske jedinice
Kao i pokojna dr. Vesna Bosanac, i Biluš je liječila ranjene vojnike s neprijateljske strane. Vjerovala je u Ženevsku konvenciju, ali to povjerenje je slomljeno kad ju je osobno Veselin Šljivančanin, 18. studenog 1991., izveo iz bolnice: “Ti ideš sa mnom. Ti si sad zarobljenik legalne JNA protiv koje ste digli oružanu pobunu. Nećete vi meni zabraniti da se ja kupam u mom Jadranskom moru”, rekao je tada ovaj ratni zločinac.
Prevezena je potom u Sremsku Mitrovicu gdje je mučena u logoru, gdje su ju mučili zbog vjeroispovijesti. “Završila sam na najgorem mogućem mjestu – u samici. Svakodnevno su me tukle dvije policajke.” Unatoč zlostavljanjima, zadržala je ponos: “Kada me pitala što sam po vjeroispovijesti, rekla sam joj da sam muslimanka… Odgovorila sam joj ‘mislim da si i ti muslimanka’. Uslijedili su udarci po cijelom tijelu.”, pričala je.
JNA pukovnik pokazao milost
Sve je to na nju ostavilo goleme fizičke posljedice, a njeno stanje je bilo toliko loše da je uvidjevši modrice po cijelom tijelu, jedan JNA pukovnik reagirao. Nakon toga je prebačena na rad s dr. Njavrom, a zatim i razmijenjena za pilota. Dr. Biluš priznaje da od tada više nikada nije spavala mirno: “Spavam dva sata pa se probudim. Trauma je prevelika i rat me je vrlo promijenio.”
Unatoč svemu, nastavila je pomagati ljudima, učiti, raditi i širiti vjeru u ljude, bez obzira na sve što je prošla. Na pitanje kako bi danas reagirala da sretne jednu od svojih mučiteljica, rekla je samo: “Odvela bih je na ručak.”
Umro je za vjeru, a posebno je važan za Zagreb: U spomen na njega slavimo ove ljude
