Bojkot trgovačkih lanaca zbog visokih cijena debelo je zagazio u treći val i ne nazire mu se kraj već se kuju planovi za nastavak. Najnovija je odluka da će se u petak 14.2. bojkotirati pekarnice. Visokim cijenama i poskupljenjima najviše su pogođeni umirovljenici i brojni radnici s malim primanjima.
Jedna od tema koja se pojavila u javnosti uslijed ovakve situacije je i državna potrošnja. U tom kontekstu u fokusu se nađu i plaće u javnom sektor. Posljednjih dana u Jutarnjem listu se mogu vidjeti podaci iz Centralnog obračuna plaća, koji predstavljaju najtočnije moguće iznose prosječnih bruto i neto plaća za oko 250.000 zaposlenika.
Na početku treba odmah istaknuti kako su posljednjim povećanjem 2024. godine plaće državnih dužnosnika (premijer, predsjednik, ministri, zastupnici u saboru…) porasle do 83 posto.
Takvog rasta ima i u javnom sektor u razdoblju od 2020. do 2025. Plaće su se ovisno o pojedinom radnom mjestu u visokom školstvu, školstvu i zdravstvu povećale u proteklih pet godina od 49% pa do čak 148% za neka radna mjesta.
Potvrđen novi bojkot u petak, evo tko je na meti: ‘Gledali su kako se potrošači čerupaju’
Plaće rasle do 500 do 2000 eura
Učiteljima i nastavnicima plaće su u pet godina porasle od oko 600 pa do preko 850 eura. Djelatnicima u visokom školstvu do 62 posto. U zdravstvu je najviše raznih radnih mjesta pa je tako i raspon i razlika u povećanju velika.
U pet godina nekima se plaća povisila oko 30 posto, a nekima čak skoro 150 posto. Ravnateljima KBC-a, KB-a i HZJZ-a plaća se povećala za 2510 eura od 2020 godine. Doktoru specijalistu povećala se za više od 2000 eura. Čistačicama i pomoćnim radnicima plaća se u pet godina povećala za 103 posto ili oko 550 eura te iznosi 1099 eura.
S druge strane oni koji financiraju državu, radnici u privatnom sektoru, imaju daleko manji rast plaća od zaposlenih u javnom sektoru i državnih dužnosnika (vlada, sabor…). Udar rasta cijena je tako najteži na njih i na umirovljenike.
“Ne treba nasjedati na tu hajku, ta hajka je potpuno bespredmetna, neprimjerena jer je javni sektor imao toliko problema sa zapošljavanjem novih ljudi da im je hrpa natječaja stajala otvorena negdje i godinama. Profesori matematike, kemije, biologije, stranih jezika nisu imali potrebe doći u javni sektor kad ih je privatni plaćao puno više. Tako i za dio ljudi na šalterima”, prva je poruka Krešimira Severa iz Nezavisnih hrvatskih sindikata oko porasta plaća u javnom sektoru.
“Za kvalifikacijsku strukturu kakva je u školstvu, zdravstvu, plaće su u privatnom sektoru daleko veće nego što su u javnom. Danas bilo koja privatna klinika plaća i doktore i sestre više nego bilo koja bolnica, a jednako tako kad je riječ o visokoobrazovanim ljudima koji imaju veće plaće u privatnom sektoru.
Kod rasta plaća u javnom sektor gleda se samo stopa rasta, a ne s koje pozicije su rasle. S obzirom na niske plaće mi i sad imamo ljude u širokom javnom sektoru koji rade za minimalac ili nešto malo više od toga. To je jedina prava istina oko toga, javne vlasti nisu imale drugog izbora nego dići plaće tim ljudima zato da bi sustav funkcionirao. Zato da bi imali ljude u policiji, bolnicama, vatrogascima i tako dalje. Ne treba nasjedati na postotak rasta zato što su oni rasli s izuzetno niskih primanja”, istaknuo je sindikalni čelnik.
(Foto: Zeljko Hajdinjak / Cropix)
Ni u najprofitabilnijim industrijama nema tolikog rasta
Među onima koje rast cijena jako pogađa su primjerice radnici u tekstilnoj industriji koji mahom preživljavaju poskupljenja s minimalcem koji je 2025. povećan na neto oko 750 eura.
Da nema političke odluke o minimalcu radnici bi u tom sektoru i takav porast mogli samo sanjati kaže Nenad Leček, predsjednik Sindikata tekstila, obuće, kože, gume.
“Rasla je plaća samo u obliku te minimalne plaće. Jednim dijelom se slažem s onim stručnjacima koji kažu da rast plaća u javnom sektoru i generira jednim dijelom tu inflaciju koju imamo u Hrvatskoj. Mislim da nije korektno i nije pošteno u smislu toga da se sad opet radnici koji rade u realnom sektoru odlaze u javni sektor tak da opet gubimo jedan dio radnika koji nedostaje u našim sektorima.
Situacija s plaćama nije bajna ni u naprofitabilnijim sektorima. Bankarstvo, telekomunikacije, energetika bilježe dobre poslovne rezultate ali plaće…
“U telekom industriji koja broji 9500 radnika, a samo tri najveća zapošljavaju 6900 radnika plaća je rasla tek 14,1 posto u odnosu na 2022. godinu“, istaknuo je Viktor Vanek, zamjenik predsjednice Hrvatskog sindikata telekomunikacija ustvrdivši kako će sadašnja prosječna plaća od 1300 eura, radnicima u telekom industriji osigurati mirovinsko siromaštvo i mirovinu manju od 550 eura za kompleksne poslove koje su obavljali u najbogatijim kompanijama u RH.
U 2024. godini dobit banaka za prvih 9 mjeseci iznosi 1,2 milijarde eura, a procjena je da bi za cijelu godinu mogla iznositi čak 1,6 milijardi eura. Davor Tomić, predsjednik Sindikata bankarskih i financijskih djelatnika Hrvatske istaknuo je kako prema njihovim procjenama tijekom 2024. godine barem 20 posto radnika radilo za osnovnu plaću do 1.000 eura mjesečno, dok je najmanje 55% radnika radilo za plaću ispod prosjeka RH.
„Zbog toga bankarski radnici danas više ne mogu podići stambeni kredit, a istodobno sva radna mjesta u bankarskoj industriji svake godine postaju sve kompleksnija. Prema našim izračunima, povećanje plaće svim radnicima u bankarskoj industriji od 500 EUR bruto, što bi i najniže plaće dovelo do prosjeka RH, koštalo bi banke samo 6,5% od njihove godišnje dobiti“, kazao je DavorTomić.
Zagrepčanin otišao u trgovinu u centru grada pa požalio: ‘Više nikada neću tamo ući’
“Što je pošteno, a što nije pošteno”
Kako je privatni sektor riskantniji, plaće bi morale biti veće u privatnom sektoru da je društvo pravedno, smatra predsjednik Udruge Glas poduzetnika Boris Podobnik.
“Ali plaće u privatnom sektoru su veće u jednoj Švedskoj i najbogatijim EU zemljama, ali ne i u Hrvatskoj i drugim relativno korumpiranim zemljama. Ja sam znanstveno s Vukom Vukovićem pokazao da u prosjeku što je zemlja korumpiranija, to su plaće u javnom sektoru veće nego u privatnom sektoru, kad se gledaju ista zanimanja. Recimo brokerska zanimanja se ne uzimaju u obzir jer ih nema u javnom sektoru.
Posebno je opasno kad se iznenada rapidno dignu plaće u državnom sektoru jer to je otvoren poziv inflaciji da buja. Naime kad konobari u kafićima ili frizerke vide da su im se klijenti obogatili prirodno traže od svojih šefova veće plaće. Samo u privatnom sektoru veću plaću možeš dobiti ili većim prometom što nije lako postići ili da digneš cijene. Dakle ovo drugo stvori inflaciju. Jasno s dizanjem plaća i cijena u privatnom sektoru moraš biti oprezan jer ako su preveliki izgubit ćeš klijente”, ističe Podobnik.
Ekonomski stručnjaci povećanje plaća u javnom sektoru vide kao još jedan politički potez u kontekstu brojnih izbora koji se nižu od protekle do ove godine.
“Što je pošteno, a što nije pošteno. Pošteno je da ljudi imaju velike plaće, ali ovo je pitanje da li je društveno odgovorno ili nije društveno odgovorno. ako jednom dijelu društva dignete plaće pa uništite razvoj drugom dijelu društve onda to nije društveno odgovorno. To nije etički, nije moralno”, poručio je ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić.
