Izgleda da smo europski izvana, ali ne i iznutra.
Već ranije se ZET-u prigovaralo zbog skupoće karata, nakon čega je uvedena polusatna karta za 4 kune koja je bila tek mali pomak dalje u štednji, no cijene pokaza ostale su iste. Tako opća karta za zaposlene, bez povlastica, iznosi 350 kuna.
Jedan je građanin u grupi I TO JE ZAGREB usporedio cijene u Zagrebu i u Beču. Naime, objasnio je da prema računicama godišnja ZET-ova karta bez HŽ-a iznosi 3.480 kuna, a u Beču gdje komplentnim javnim prijevozom upravlja Wiener Linien iznosi 2.750 kuna, odnosno 1 euro po danu, a kako ističe, uključuje sve – metro, gradsku željeznicu i tramvaje. Tim više što se u metro bez posebne karte može nositi bicikl, psi se voze s vlasnicima, a imaju i WiFi, a sve po manjoj cijeni nego u Zagrebu.
Isti je građanin kao primjer dao i Estoniju, točnije grad Talinn gdje je gradski prijevoz besplatan za sve, uključujući i željeznicu.
“To je pitanje društvene kratkovidnosti. Nije slučajno da je u socijalnijim i pametnijim gradovima i državama razvijen i povoljan javni prijevoz i da se svi njime voze. Za razliku od američkih gradova, ili Meksika i Latinske Amerike, Afrike, balkanskih zemalja. Jer se time smanjuje potreba za novim cestama, novim parkiralištima, smanjuje se gužve, zagađenje zraka, broj nesreća, znači – poboljšava javno zdravstvo”, ustvrdio je.
Cijene javnog prijevoza u Zagrebu jednostavno su preskupe, uz njih nema toliko povlastica kao primjerice u Beču, a s obzirom na to da težimo tome da Zagreb postane europski grad, izgleda da smo europski izvana, ali ne i iznutra.
