Ogorčen su Lastovljani i brojem Zagrepčana koji sjede u Upravnom vijeću Parka prirode.
Na otoku Lastovu zavladalo je nezadovoljstvo koje je izazvao rezultat natječaja za radni odnos na neodređeno vrijeme glavnog čuvara, odnosno čuvarice u Javnoj ustanovi Park prirode Lastovsko otočje. Naime, ovaj posao dobila je Zagrepčanka.
Natječaj na koji se prijavilo 11 kandidata, od kojih je pet ispunjavalo tražene uvjete, objavljen je početkom travnja, a Upravno vijeće Parka prirode donijelo je odluku o tome koga zaposliti na sjednici održanoj krajem svibnja.
Novinari Slobodne Dalmacije o nezadovoljstvu na otoku doznali su od Lastovljanina koji skandaloznim smatra činjenicu da je posao na ovome otoku dobila osoba koja s Lastovom nema nikakve veze.
“Posao je danas teško dobiti bilo gdje, pogotovo u maloj otočnoj sredini. I onda kad se pokaže prilika da se stalno zaposli netko od visokoobrazovanih otočana, pogotovo mladih, koji ne žele otići, nego ostati i živjeti na otoku – posao dobije netko iz Zagreba!” kazao je nezadovoljni otočanin.
Ogorčen je ovaj Lastovljanin i brojem Zagrepčana koji sjede u Upravnom vijeću. Naime, od 5 članova, samo je dvoje s otoka, a ostali su uglavnom i Zagreba, naveo je.
“Uza sve, u Upravnom vijeću pet je članova, a samo ih je dvoje s otoka. Ostali su uglavnom iz Zagreba i, eto, baš zgodno da se tri ruke dignu i prevagnu u odluci da se ne zaposli domaćega čovjeka.” kazao je za Slobodnu Dalmaciju.
Petar Grgurević, nastavnik tehničke kulture u lastovskoj OŠ “Braća Glumac”, jedan je od četvero domaćih kandidata koji su se javili na natječaj, no posao nisu dobili. Žalbu na takvo rješenje Grgurević je uputio “zbog povrede prava prednosti pri zapošljavanju”, s obzirom na to da je sudionik Domovinskog rata, te “zbog diskriminacije kandidata po lokalnoj pripadnosti“, budući da nije izabran ni jedan od kandidata koji su rođeni i žive na otoku Lastovu, nego kandidat iz Zagreba.
Žalopojke bez pokrića
Čitajući žalopojke Lastovljanina u već spomenutim novinama, običan Zagrepčanin ne može se ne upitati – a što bi se dogodilo kada bi se Zagrepčani pobunili svaki put kad posao dobije netko “od doli”? Bi li se Zagrepčanin trebao pobuniti kad mjesta na fakultetima popune Dalmatinci?
I dok Zagrepčani odlaze raditi van Hrvatske, a Dalmatinci dolaze na fakultete u Zagreb te ostaju živjeti u Zagrebu, radeći na nekom radnom mjestu na kojem je isto tako mogao raditi kvalificirani Zagrepčanin, s Lastova nam stiže pobuna jer se davanjem posla osobi iz Zagreba, uskraćuje jednom Lastovljaninu prilika da dobije stalno zaposlenje na otoku.
“Posao je danas teško dobiti bilo gdje.” navodi ogorčeni otočanin. Istina, posao je danas teško dobiti, kako na otoku tako i u Zagrebu, u gradu u kojem je više došljaka nego domaćeg stanovništva. I ne bunimo se. Na radno mjesto apliciramo ističući svoje obrazovne i poslovne prednosti.
A dok se Lastovljani pitaju što Zagrepčanka zna o Lastovu, ističući prednost pri zapošljavanju s obzirom na sudjelovanje u Domovinskom ratu te pripadnost domicilnom stanovništvu, teško je ne primjetiti da pobunjeni otočani ne spominju konkurentnost u obrazovanju ili iskustvu koja bi valjda trebala biti ključan faktor za dobivanje posla.
Kako bilo, vjerujemo da isprozivana Zagrepčanka ne bi napustila svoj grad da je dobila priliku za stalno zaposlenje u njemu, za razliku od mnogobrojnih ljudi “od doli” koji su došli na fakultet i ostali u Zagrebu zahvaljujući poslovnim prilikama.
A da Zagrepčani dignu prašinu?
