Prilikom posjete Beču teško da biste mogli na prvu otkriti najveću i najstariju gradsku spalionicu otpada, ako vam baš netko ne bi uperio prstom i rekao to je to. Smještena gotovo u samom centru grada bečki Spittelau izvana izgleda više kao zgrada u kojoj se nalazi nekakav muzej moderne umjetnosti nego kao spalionica smeća i energana koja tisuće Bečana opskrbljuje grijanjem i električnom energijom.
Ne biste ju mogli niti namirisati jer se u četvrti u kojoj se nalazi ne osjete nikakvi neugodni mirisi poput onih koji se šire Novim Zagrebom s odlagališta u Jakuševcu.
Spalionicu otpada ne biste mogli pronaći ni pretražujući nebo očima u potrazi za nekakvim gustim tamnim dimom koji izlazi iz visokih dimnjaka jer šareni dimnjak Spittelaua također više slični nekoj umjetničkoj instalaciji nego dimnjaku kakve tvornice.
Rješenje za Zagreb?
U potrazi za rješenjem pitanja zagrebačkog otpada predsjednik gradske skupštine Grada Zagreba Joško Klisović poveo je gradske zastupnike, koji su željeli ići, u posjet Beču i njihovoj spalionici otpada i energani. Domaćin je bio predsjednik Skupštine Grada Beča Thomas Reindl koji je na sastanku u bečkoj gradskoj skupštini zagrebačkim zastupnicima ispričao dosadašnja iskustva Beča sa spalionicom i njezinom ulogom u bečkom sustavu gospodarenja otpadom.
“Grad Beč ima tri energane, plus četvrtu na otpadni mulj od pročiščivača voda. Grad Beč je osigurao kvalitetu života svojim građanima koja je po UN-ovim standardima na vrhu svjetske ljestvice. To je ono što želimo i u Zagrebu.
Želimo prije nego što donesemo odluke u skupštini grada Zagreba o gradonačelnikovom prijedlogu o Centru za gospodarenje otpadom, kao i o SDP-ovom prijedlogu energane da se dobro informiramo o iskustvima gradova koji već više desetljeća koriste ovakve sustave za gospodarenje otpadom.
Ideja je poboljšati kvalitetu života u Zagrebu, kvalitetu zraka i smanjiti račune građanima za energiju. Želimo pretvoriti beskoristan i štetan otpad u korisnu energiju”, poručio je sa sastanka predsjednik gradske skupštine Grada Zagreba Joško Klisović.
Dio cjelovitog sustava gospodarenja otpadom
Predsjednik Skupštine Grada Beča Thomas Reindl objasnio je kako se rasprava o gradnji spalionice u Beču vodila prije pedesetak godina i odlučili su se da će graditi četiri postrojenja. Tri su klasične spalionice otpada među kojima i najstarija i najpoznatija Spittelau, a jedno je bilo postrojenje u kojem se spaljuje filtracijski mulj od pročišćavanja vode. Danas imaju 1,2 milijuna tona otpada godišnje od koji se 650 tisuća tona spaljuje, a druga polovica se reciklira. Ono što se ne može reciklirati ide u spalionicu.
“Prvo smo morali prilagoditi sustav razdvajanja otpada da bi se količina otpada koja ide na spaljivanje prvo značajno smanjila. U Beču se još od tih godina odvojeno skuplja staklo, papir, plastika, metal. To je otpad koji može ići u oporabu i možemo ga ponovno staviti na raspolaganje industriji. Ostatak otpada ide u spalionicu u kojoj se od otpada proizvodi struja i toplinska energija.
450 tisuća kućanstava može se i grijati preko naše toplane, a jedan dio energije se može iskoristiti tijekom ljetnih mjeseci i za hlađenje stanova. S takvim jednim multifunkcionalnim sustavom smo uspjeli s jedne strane iskoristiti otpad, a i građani imaju koristi od toga. To je važan projekt i za zaštitu okoliša i buduće generacije”, poručio je Predsjednik Skupštine Grada Beča Thomas Reindl.
Nalazimo se pred kolapsom i ne znamo što nas čeka: ‘Ljudi diljem svijeta plaćaju strašnu cijenu’
Spale 270 tisuća otpada na godinu
Kako točno funkcionira bečki Spittelau uvjerili smo se i mi i gradski zastupnici iz prve ruke tijekom višesatne posjete spalionici. Kamioni bečke čistoće svaki dan u spalionicu dovezu između 800 i tisuću tona miješanog komunalnog otpada, onog koji Zagrepčani odvajaju u plave zgvrećice. Ukupno oko 270 tisuća tona otpada na godinu spali se samo u toj spalionici.
Prvo sav otpad ide u jednu ogromnu halu u kojoj dvije velike automatizirane hvataljke grabe otpad i stavljaju ga u rupe gdje se neko vrijeme suši i polako propada sve do peći. Dovezeni otpad prvo se važe na mosnoj vagi i privremeno skladišti u toj hali zapremine oko 7.000 kubičnih metara. Velika hvataljka prenosi otpad u dvije peći za spaljivanje gdje se otpad spaljuje na temperaturama oko 850 stupnjeva.
“U spalionici radi oko 70 zaposlenika. Otpad koji se dovozi ovdje spaljivanjem se pretvara u toplinsku energiju koja se dalje pretvara u električnu energiju. 60 tisuća kućanstava u Beču opskrbljuje grijanjem, a 30 tisuća građana opskrbljuje električnom energijom”, objasnio je Florian Madl, zaposlenik tvrtke Wien Energie koja upravlja spalionicama.
Računica izgleda ovako: Tijekom postupka spaljivanja jedne tone (1000 kg) miješanog komunalnog otpada ostane 220 kilograma troske (drozga, šljaka), silikatna talina koja nastaje pri taljenju ruda te 16 kilograma pepela. Ta dva ostatka miješaju se s vodom i nastaje vrsta betona koji se onda deponira na deponij u Beču. Osim toga tijekom postupka filtriranja ispušnih plinova, preciznije pranja ispušnih plinova kako to zovu u spalionici, nastane još i jedan kilogram štetnih tvari koji zovu otpad od filtriranja ili filterski kolač.
Tijekom postupka spaljivanja stvara se vrući zrak koji pokreće turbinu, ona pokreće generator koji proizvodi električnu energiju. Vrući dimni plinovi koji nastaju prolaze kroz izmjenjivač topline koji proizvodi paru. Iz pare se u sljedećem koraku proizvodi toplinska energija za grijanje te struja. Ljeti se može koristiti i za hlađenje gradskih zgrada.
Osim proizvedene energije, godišnje nastaje oko 6.000 tona troske, pepela i filtarskog kolača (otpada) tijekom postupka spaljivanja otpada.
“Što se tiče ostatka od spaljivanja. Od onog dijela otpada koji ne može izgorjeti ostane troska koju kasnije deponiramo na odlagalište. Iz nje još izdvojimo preostale korisne stvari poput metala koji nisu mogli izgorjeti. Otprilike je 22 posto otpada koji ne izgori. U svakom slučaju spaljivanjem značajno smanjimo udio otpada koji bi završio u okolišu i njegov volumen. Ti ostatci koji ostanu nakon spaljivanja su toliko pročišćeni i obrađeni da ne predstavljaju opasnost za okoliš”, pojasnio je Florian Madl iz Wien Energie.
Na dimnjaku spalionice se gnijezde sokolovi
Dolazimo do onog svim najvažnijeg pitanje proizvodi li spalionice neugodne mirise koji se šire po gradu te zagađuje li zrak svojim ispušnim plinovima. Možemo reći da se prilikom parkiranja ispred spalionice ni u samoj neposrednoj blizini nisu osjetili neugodni mirisi. Unutar samog postrojenja treba biti iskren i reći da se osjeti klasičan neugodan miris otpada u onim vanjskim i unutarnjim dijelovima spalionice do kojih uspije doprijeti miris iz velike hale u koju se dovozi otpad i skladišti prije spaljivanja.
Dim iz dimnjaka se uopće ne vidi niti se osjeti bilo kakav miris. Kako bi se dimni plinovi koji nastaju spaljivanjem pročistili, energana Spittelau koristi suvremena tehnologije, a pročišćeni dimni plin izlazi iz dimnjaka na visini od 126 metara. Pri vrhu samog dimnjaka gnijezde se sokolovi što u spalionici ističu kao dokaz čistog zraka oko postrojenja. Na jednoj od terasa imaju mali botanički vrt s drvećem i biljkama, a s jedne strane energane imaju i pčelinjake.
Odmah pokraj spalionice je stanica Bečkog metroa i kućica u kojoj se prodaju Bečanima omiljene kobasice i hrenovke, a ljudi sjede na terasi ispred kućice i piju i jedu kao da pored njih i nije ogromna spalionica otpada i energana.
“Postoje zakonske granice što se tiče emisije CO2 i štetnih plinova. Mi smo 80 posto ispod tih granica tako da to uopće nije tema. Vrlo smo transparentni, mogu se u bilo kojem trenutku javno vidjeti svi podaci o emisiji štetnih plinova u zrak. U postrojenju imamo jedan dio koji se sastoji od više stupnjeva filtriranja ispušnih plinova tako da pročistimo sve ispušne plinove i tako štitimo okoliš i zrak. Sami filteri koje koristimo služe godinama, ne treba ih održavati i nisu otpad koji bi predstavljao opasnost za okoliš”, rekao je Florian Madl iz Wien Energie te dodao:
“Postrojene se kao što znate nalazi unutar grada. Imamo jako dobar odnos s građanima Beča. Oni su jako ponosni na naše postrojenje tako da se u načelu nitko ne buni.”
Ovo je gorući problem ne samo za Hrvatsku: ‘Najveću odgovornost ima upravo sama industrija’
“Rado bih volio čuti te kritičare koji su tako pametni”
Predsjednik skupštine grada Beča odgovorio je i na kritike koje se znaju čuti u zagrebačkoj javnosti kako je kad su spalionice u pitanu riječ o zastarjeloj tehnologiji i zastarjelom rješenju za probleme otpada
“Rado bih volio čuti te kritičare koji su tako pametni zato što nemate puno mogućnosti da izbjegnete spaljivanje otpada. Možete ići na kompletno izbjegavanje stvaranja otpada, možete ga zakopati, ako to loše napravite onda ćete onečistiti podzemne vode.
Možete otpad istresti u more, jedan dio će se razgraditi na način da će ga pojesti ribe, ali će to ekološki biti grozno., čisti promašaj. Možete taj otpad izvoziti pa reći to sad više nije naš problem. To su ta rješenja. Ne znam koje onda rješenje nude ti kritičari koji smatraju da su spalionice zastarjelo rješenje. Ako netko ponudi bolje rješenje mi ćemo ga rado prigrliti.”
Gradska skupština Grada Zagreba u veljači ove godine donijela je Zaključak o poduzimanju aktivnosti u svrhu realizacije projekta energane kao dijela cjelovitog sustava gospodarenja otpadom u Gradu Zagrebu.
Postupajući po navedenom Zaključku, Grad Zagreb objavio je dokumentaciju o nabavi za izradu studije izvodljivosti i analizu troškova i koristi za mogućnost plasmana goriva iz otpada na tržište kao i mogućnost uspostave energane/ kogeneracijskog postrojenja.
Studija izvodljivosti pokazat će treba li i pod kojim uvjetima Grad Zagreb graditi energanu.
