Velik dio ljudi barem jednom u životu primiti će poziv na ostavinsku raspravu. Radi se o postupku koji se pokreće nakon smrti osobe kako bi se raspravilo o i podijelila imovina pokojnika. U Hrvatskoj se ostavinska rasprava provodi prema Zakonu o nasljeđivanju i može se voditi pred sudom ili javnim bilježnikom kao povjerenikom suda.
U Hrvatskoj matični ured obavještava sud o smrti osobe. Sud zatim izdaje nalog javnom bilježniku da započne ostavinsku raspravu te se nasljednici, oporučnici i svi drugi zainteresirani pozivaju se na raspravu. Prikuplja se popis imovine preminulog, tj. nekretnine, pokretne stvari, bankovni računi, dionice i sve što čini imovinu. Također se utvrđuju dugovi pokojnika, jer oni moraju biti podmireni prije podjele nasljedstva.
Većini ljudi je u trenutku najveće boli teško razmišljati o oporuci i posljedicama koje ona može imati. Stručnjaci savjetuju da je sve eventualne probleme najbolje riješiti eventualno prije smrti voljene osobe, kako bi na ostavinskoj raspravi sve prošlo što brže i bezbolnije. U praksi to znači srediti svoju imovinu prije smrti. Bilo bi dobro kod kuće imati kutiju u kojoj su svi naši papiri i dokumenti, sa šiframa za sve online račune što će nasljednicima pomoći u budućnosti.
Nakon smrti bolesne majke brat ju izdao na ostavinskoj: ‘Ovakve su situacije česte’
Ugovor se obnavlja svakih pet godina
Problemi se znaju dogoditi i kada nema imovine koja se može naslijediti u što se uvjerio jedan naš čitatelj koji nam je poslao pitanje što će se dogoditi sa stanom u kojem živi njegov otac, a koji nije u njegovom vlasništvu.
“On živi u tom stanu 40 godina i ima ugovor sa Gradom koji se obnavlja svakih pet godina, a koji ističe u svibnju sljedeće godine. Mogu li ja ili moja djeca naslijediti tatino pravo kao najmoprimac, s time da nemam nekretninu na sebi u Gradu Zagrebu. Što bih trebao ili mogao učiniti”, pita se naš čitatelj.
Odvjetnica Ana Uroda objašnjava da se o ovom problemu ne raspravlja na ostavinskoj raspravi, već mu treba pristupiti na drugi način.
Imovinska prava ostavitelja
“Predmet nasljeđivanja su imovinska prava ostavitelja, što nije ovdje slučaj. Tako je bilo i u slučaju kad se imalo pravo na otkup stanova. To se pravo isto nije moglo naslijediti nego je to bilo osobno pravo osobe na koju je glasilo. U ovom konkretnom slučaju sin i njegova djeca ne mogu ovo pravo naslijediti, već moraju zatražiti od Grada Zagreba da sklope ugovor o najmu”, govori odvjetnica Uroda.
Kao drugi veliki problem na ostavinskim raspravama često se spominju dugovi koji se, kako nam objašnjava odvjetnica, nasljeđuju do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela.
“Ako oporukom nasljeđujete vrijednost do 100 eura, a dug je 200 eura, vi s obzirom na nasljeđenu vrijednost odgovarate samo za dugove do 100 eura”, kaže.
Hrvatu očuh oporukom ostavio stan, jednoj stvari ne vjeruje: ‘Da li takva oporuka vrijedi’
Dugovi nakon ostavinske rasprave
Na pitanje što je s dugovima koji se pojave nakon ostavinske rasprave, objašnjava da nije važno kada se pojavi dug, nasljednik koji na ostavinskoj raspravi prihvati nasljedstvo odgovara i za taj dug.
“Znači, jedino je bitna činjenica kada je dugovanje dospjelo, činjenica smrti, imamo li nasljednike i onda ide tužba protiv nasljednika koji su se dakle prihvatili nasljedstva”, kaže. Odreknemo li se nasljedstva na ostavinskoj raspravi, to možemo napraviti u svoje ime i ime svoje eventualne djece, ali to moramo naglasiti.
Uroda svima koji žele sastaviti oporuku savjetuje da se obrate stručnoj osobi koja će ih upozoriti na sve posljedice kao i način čuvanje oporuke.
Dvije vrste privatnih oporuka
“Ljudi često naprave grešku, a da to i ne znaju. Upravo sada proučavam jedan takav predmet gdje je klijent raspolagao nekretninom u korist svoje kćeri i sada je sud pravomoćno utvrdio da nije riječ o oporuci. Naime, on je vlastoručno napisao darovnicu i potpisali su se i jedan i drugi. S obzirom na to da su se potpisali i jedan i drugi, ovaj koji daruje i ovaj koji prima, sud je pravomoćno utvrdio da nije riječ o oporuci”, kaže.
U Hrvatskoj postoje dvije vrste privatnih oporuka. U prvom slučaju osoba oporuku napiše i potpiše vlastitom rukom, a u drugom slučaju osoba može napisati oporuku i na računalu, te osoba koja pravi oporuku mora izjaviti pred dvoje svjedoka da je to njezina oporuka i potpisati je pred njima. Svjedoci također moraju potpisati dokument oporuke. Odvjetnica upozorava na čestu grešku koja se radi u slučaju te oporuke.
“Treba paziti tko su svjedoci. Ako su svjedoci neki bliski srodnici ili osoba koja bi po oporuci trebala nešto primiti, to je nevažeća oporuka. Kako ne bi bilo grešaka i kako bi sve prošlo u redu za nasljednike, uvijek bih savjetovala da se osoba savjetuje sa stručnjakom”, kaže.
Oporuka jedne bakice šokirala javnost: Nećete vjerovati kome je ostavila milijune
