Prije točno sedam godina preminuo je Vladimir Divljan, srpski rock glazbenik i tekstopisac.
Krajem sedamdesetih godina bio je član jazz-rock sastava Merlin i Zvuk Ulice, a od 1980. do 1984. godine bio je predvodnik vokalno-instrumentalnog sastava Idoli. 1985. godine započinje solo karijeru, u okviru koje je nastavio s pop-rock formom paralelno se baveći filmskom glazbom.
Rođenog Beograđanina Zagreb je privukao još u vrijeme dok se Divljanov bend Idoli tek probijao, tako da je Zagreb vidio četvrti nastup Idola uopće. Na zagrebačkim koncertima Divljan je redovito pjesme posvećivao svojim pokojnim zagrebačkim prijateljima Darku Glavanu i Draženu Vrdoljaku. Zagreb je na neki način kumovao zadnjem Divljanovom diskografskom projektu, “4 godišnja doba“, koji je snimio sa svojim prijateljima iz glavnog grada Hrvatske, pa stoga ne čudi šala koju su Divljan i Max Juričić znali ispaliti da je Divljan zapravo ‘Purger koji kaže bre’, piše muzika.hr
Divljan je bio šarmantan beogradski gospodin dječačkog garda te povremeno oporog smisla za humor, i ako bi nekom tko je odrastao nakon raspada Jugoslavije trebalo pojašnjavati kako se ponaša ili kako izgleda dragi prijatelj iz Beograda, samo bi pokazali Divljana.
Naime, nakon što su se Idoli raspali sredinom ’80-ih, Divljan je proširio područje djelovanja: sve više komponira filmsku muziku, a sa Srđanom Gojkovićem Giletom snima dva albuma “Rokenrol za decu” i “Rokenrol bukvar” te je s kolegama iz “Paket aranžmana” Giletom iz Orgazma i Kojom iz Šarla Akrobate komponirao muziku za film “Kako je propao rokenrol”.
Od kolovoza 1991. do rujna 1997. godine živio je u Sydneyu, nakon čega se vratio u Beograd. Od srpnja 1999. godine živio je i radio u Beču, gdje je na koncu 2015.godine i preminuo te ostavio mnoge glazbene hitove i uspomene za sobom.
