U osiguranju privatne imovine, osiguranja od potresa znatno su manje zastupljena jer banke zahtijevaju samo osiguranje rizika požara, dok se privatni kupci polica osiguranja sami ne odlučuju često za rizik potresa jer su tu premije relativno visoke, a ljudi očito kalkuliraju i s računom vjerojatnosti, prenosi N1.
“Nakon potresa dosta je klijenata zvalo i raspitivalo se o uvjetima tih polica, bojeći se vjerojatno novog jačeg udara. Ali te su police sada skuplje nego prije, ne pokrivaju potrese ispod određene jačine (npr. pet stupnjeva), a tu je i “karenca”, odnosno poček od ugovaranja do aktiviranja police od 45 dana”, govori jedan zastupnik u osiguranju koji je, kaže, imao 20-ak klijenata s policama koje pokrivaju potres, piše Poslovni dnevnik.
Osiguranja zgrada pak, ovise o dogovoru suvlasnika i upravitelja zgrade, a temeljem toga, police osiguranja koje zaključuju vlasnici stanova za svoje stanove, ne odnose se na zajedničke dijelove zgrada, poput stubišta, krovova ili podruma.
Takva osiguranja za zgrade kod nas poprilično su rijetka pojava, zaključuju.
