Pater Stjepan Ivan Horvat, misionar Krvi Kristove, sve je samo ne uobičajeni tip hrvatskog svećenika. U mladosti je bio gorljivi navijač Cibalije, tzv. Ultras i išao po gostovanjima, za sebe kaže da je i danas navijač Cibalije, ali na drugačiji način, a poznat je po tome što je bio na svjetski poznatom festivalu elektronske glazbe u Splitu Ultra Europe music festivalu.
Omiljeni je svećenik na društvenim mrežama. Na Facebooku ga prati 176 tisuća ljudi. Uoči najvećeg kršćanskog blagdana otkrio nam je kako je biti svećenik influencer, je li ga popularnost pokvarila, ali hoće li i ove godine među partijanere na Ultru.
Pater Stjepan voli reći da je, kako kaže, prokužio kako Facebook funkcionira.
“Moraš mu svaki dan nešto dati da bi gurao stranicu. Najveći plod toga je ovaj primjer. Na Veliku subotu, kako stvarno nemam puno posla, slobodan mi je gotovo cijeli dan, ja stavim od 9 do 12 ispovijed za one koji nisu stigli. Objavim to u petak navečer na Facebooku tako da ljudi stignu. Za Badnjak je došlo recimo 60-70 ljudi od kojih sigurno 20 ljudi nije bilo godinama na ispovijedi. Prate te preko Facebooka pa imaju osjećaj da te poznaju i onda se nekako odvaže na ispovijed. Velik broj ljudi se boji doći na ispovijed ako nije bilo puno godina. I za ovu subotu ću stavit tu obavijest za ispovijed”, otkrio nam je kako će Facebook
koristiti za ovaj Uskrs.
Skupio je gotovo 35 tisuća eura za džip časnim sestrama u Africi
Najpopularniji svećenik na Facebooku ispričao nam je kako je svoje djelovanje na društvenoj mreži počeo tako što su mu kolege s fakulteta otvorili profil da bi im mogao slati fotografije kada je kao đakon otišao u Poljsku.
“Kad sam se vratio iz Poljske počeo sam volontirati u pučkoj kuhinji i onda sam to počeo oglašavati na profilu oko tog volontiranja. Idemo u srijedu volontirati i tu je to buknulo. Puno ljudi bi htjelo volontirati, ali ne znaju gdje i kada. To kada se počelo dijeliti začas je zapratilo 10-20 tisuća ljudi. I onda sam ja skužio kad idemo na izlet, kad idemo na Sljeme stavio bih to na profil. I onda su se ljudi počeli javljati spontano za ispovijed, za razgovor, s nekim pitanjima i tako je krenulo”, rekao je.
Najnovija akcija mu je bilo prikupljanje 35 tisuća eura za kupovinu džipa za časne sestre koje su u misiji u afričkoj državi Benin.
“Mi smo u dva tjedna skupili 31 i pol tisuću eura, a skupit će se svih 35. To smo uspjeli s tri slike i malo teksta. Da tog nema, da ti sad ideš od župe do župe, od čovjeka do čovjeka. Trebali bi vjerojatno mjeseci i pitanje je bi li skupili. Za takvu stvar je to super. Ili pak ljudi koji mi se javljaju, netko tko jako dugo nije bio na ispovjedi ili kod svećenika teško da će doći ovdje k meni i pozvoniti. Lakše će to biti ako te prvo malo prati pa jednom porukom, drugom, trećom i onda ja kažem dođite k meni na kavu pa ćemo porazgovarati. Za takve stvari je Facebook super”, smatra pater Horvat.
“Tako se možemo vratiti do kamenog doba”
Mnogi vjernici smatraju kako su društvene mreže zlo no pater Stjepan se ne bi s njima složio.
“Netko kaže najbolje bi bilo da tog virtualnog svijeta nema. Ja ne znam bi li bilo bolje. Možemo onda ići do kraja, najbolje bi bilo da nikad auto nije proizveden, jer auto ima i dobru i lošu stranu. Tako se možemo vratiti do kamenog doba. Važno je tu biti odgovoran. Paziti da nas ne zarobi. Kao i sve drugo. To postoji, danas gotovo da nema čovjeka koji nije prisutan u tom virtualnom svijetu na nekom obliku društvenih mreža”, smatra pa dodaje kako tamo gdje su ljudi tu treba biti i Crkva, te ljudima navijestiti evanđelje u tom svijetu.
“Srednjoškolci su recimo danas više u tom svijetu nego realnom. Ne kažem da je to dobro, ali ja kao svećenik se osjećam pozvanim naći način da dođem tamo među njih. Prolazi vrijeme kada će većina naših župljana dolazit u župu. To je stvarno. Znam da je to teško za prihvatiti. Ja sam bio u župi od 13 i pol tisuća ljudi, ali na misu ti dođe dvije tisuće. Mi smo sretni s tih dvije tisuće, ali što je s onih deset tisuća koji ne dolaze. Ja se osjećam pozvan doći do njih. Ne mogu ja doći i svakom kucati na vrata, ali možda mogu doći do njih na ovaj način.”
“Ako nekog odmah s vrata pitam ideš li na misu možda ću ga odbiti”
Svakodnevno objavljuje nadahnjujuće poruke na koje naiđe surfajući internetom na temu oprosta, djece, roditeljstva i drugih svjetovnih tema. Neke poruke dočekaju i negativni komentari i neslaganje pratitelja.
“To su možda teme koje nisu vjerske, ali ne možeš ih ni isključiti iz vjere. To su teme s kojima se svi borimo. Međuljudski odnosi. Neću reći da ih zloupotrebljavam. Nekad ja objavim neki tekst, pa i ja se s njim ne slažem do kraja, ali želim da potakne raspravu. Onda ljudi u komentarima pišu ‘kako jedan svećenik može tako nešto napisati, to nije istina, ja se s tim ne slažem’. Ma odlično, ja volim kada u komentarima netko napiše pa da vidimo drugo mišljenje, treće, peto. Ali netko se na takve tekstove javi. Netko ima konkretno takav neki problem. Pitanje oprosta koje nas sve muči. Danas gotovo svaki čovjek ima problem s time. Kad te netko povrijedi, oprostiti. Nas Bog uči da smo dužni oprostiti, pozvani oprostiti. Teško je to”, pojasnio je zašto ulazi u neke teme znajući da bi mu neki ljudi mogli i nešto zamjeriti.
Ima raznovrstan pristup pa su često njegove objave tekstovi koji nisu iz Biblije niti se u njima spominje Isus ili vjera.
“Ja kad objavim neki tekst u kojem se spominje riječ vjera ili Isus, isti taj tekst u kojem nema riječi ili vjera ili Isus će podijeliti deset puta više ljudi. I sad, ne želim ja sakriti Njega, nego je ista ta poruka možda jednako vjerska i evanđeoska, ali će pronaći način da dopre do više ljudi.”
Znači Isusu ne bi smetalo ni da mu se ime sakrije, ali da poruka dopre do čovjeka?
“Pa naravno. Ne slažem se da ne trebamo govoriti o Bogu, ali nekad nekim razgovorom pripremiti teren da mogu doći do Boga. Tako recimo i profesor Ivančić, ta njegova hagioterapija, on ne da izbjegava, on govori dobro, iskrenost, pravednost i onda na takav način dovede čovjeka do Boga. Ako meni dođe netko na razgovor tko nije bio godinama u crkvi i ako ja njega odmah s vrata pitam, kad si bio na misi ili na ispovjedi nije to loše ali možda ću tog čovjeka odbit. S druge strane dovesti ga do toga da sam dođe do toga da vidi da je to – to je možda puno teže, ali plodonosnije.”
“Nemam problem da me zovu influencer”
Imate 176 tisuća pratitelja, jeste li vi influencer?
“Ja ne znam ni što to točno znači, ali nemam problem da me i tako zovu. Ja ne znam što bi s tim kad netko kaže svećenik influencer.”
Je li vam netko nudio ikad da nešto reklamirate?
“Je bilo je i takvih situacija. Bio je jedan poduzetnik iz Srbije koji je imao neki portal. Ponudio mi je, kada sam imao stranicu mladi misionari, kada sam došao do 50 tisuća pratitelja, novac za stranicu. I to dobre novce, mislim da je bilo oko 4 tisuće eura. Nisam mu prodao. Ne bi to bilo fer prema ljudima koji su to zapratili. Nikad nisam uzeo novac da nešto reklamiram, ali kad je neka dobra knjiga volim je oglasiti. Nešto što ima smisla. Humanitarne akcije na primjer. Jedan mladić koji prehranjuje obitelj je izrađivao vjerske suvenire i nemam problem to izreklamirati. Da bih reklamirao kozmetiku, parfeme, to ne.”
Može li se svećenik umisliti, vidi prati me 170 tisuća ljudi? Treba li to ispovjediti?
“Naravno da može. Naravno da treba to ispovjediti. To je onda oholost. Treba biti realan. Osjećaš nekad i teret toga. Kad ti nekad dođeš i ljudi se žele slikati s tobom. Ja ne znam što bih s tim. Volio bih da toga nema. Da te ljudi ne prepoznaju po tome. Ja sam se svjesno odlučio izložiti da bih gurao te neke stvari za koje mislim da su dobre. Naravno da to nosi i tu drugu stvar. Ali opet ti godi kad vidiš da je netko podijelio tvoj tekst. Neki portal ili nešto. Drago ti je to.”
Pater Stjepan kaže kako mu je draže kad dobije poziv od nekog svjetovnog medija nego katoličkog.
“Kad te pozove ti si dobio priliku da dođeš na taj teren. Svaki čovjek traži Boga i svaki je čovjek povezan s Bogom. I sad ti ljudi koji ne žele imati nikakve veze s crkvom imat će priliku pročitati tvoja razmišljanja. Mi danas moramo tražiti način da dođemo među te ljude koji su daleko od Crkve, možda i našom krivnjom, ali da vide da postojiš. Osjećam kod sebe poziv ići na taj teren.”
Molit će se među partijanerima na splitskoj Ultri
Pater Stjepan će i ove godine na ljeto ići u Split na mega party elektronske glazbe Ultra Europe festival.
“To je mjesto gdje nitko ne očekuje da će ići crkva, da će ići svećenik. Ne želim ići tamo nikog smetati, ne želim ići ništa nametati, ali želim ići tamo kao ponuda. Ja stojim sa strane, ljudi vide da sam svećenik. Ili netko je pao, pijan je, drogiran je, izgubio se. Pomoći ću mu otići u hitnu, odvest ću ga kući. Ako netko želi porazgovarati. Nekog će razveseliti što vidi svećenika tamo gdje se on osjeća dobro. Ja ne vidim ništa loše u tome”, ističe pa kaže kako ne voli nasilnu evangelizaciju i kad se vjera drugima nameće.
“Znaš ono kad te netko zaustavi na ulici i pita jel ideš ti u crkvu, ja prvi to ne volim. Imao sam baš jedno loše iskustvo evangelizacije u Zagrebu. Sjeo sam na kavu s jednim prijateljem i netko je odjednom došao kraj nas i počeo nam čitati bibliju. Meni je to strašno. Netko ti nametne.”
Hoćete li vi na Ultri kleknuti i moliti: vidi kakvi su, molim te Bože da ne budu takvi?
“Neću baš tako. Mi smo tamo molili. Ja dođem tamo kao ponuda, drugačija ponuda. Netko dođe i vidi da sam svećenik. Nekad misli da je kostim. Ali netko dođe i počnemo pričati o nekoj obiteljskoj situaciji. Kaže mi velečasni jel se možete pomolit za moju mamu, teško je bolesna. Ja mu kažem ajmo se sad zajedno pomoliti. Nekad je to završilo i suzama i zajedničkom molitvom, a nekad kažu ne treba samo se vi pomolite”, kaže pater Stjepan.
Osim Facebooka ima i Instagram profil, ipak kaže kako nema baš toliko vremena za baviti se još jednom društvenom mrežom. Na pitanje hoće li početi objavljivati i video sadržaje kao drugi influenceri rekao je kako zasad još nije za uploviti u te vode, ali ne odbacuje ni tu mogućnost za širenje dobra na društvenim mrežama.
