Dugogodišnja saga oko kredita u švicarcima bliži se kraju, brojni građani među kojima i oni okupljeni u Udruzi Franak i dalje žive u neizvjesnosti čekajući da dođe rok za zastaru potraživanja prema bankama u lipnju. Do tada svi koji žele do svojih, kako tvrde u udruzi, preplaćenih iznosa trebaju pokrenuti tužbe.
Dok Frankovci prosvjeduju i prozivaju za nečinjenje i sporost institucija poput Vrhovnog suda ili Vlade u javnosti je, a pogotovo među bankama u Hrvatskoj, nedavno odjeknula akcija kompanije Druga fundacija SPV d.o.o., iza koje stoje Marko Rakar i Vuk Vuković (uz brojne druge stručnjake). Oni su poslali poziv na stotine adresa u kojem se nude otkup potencijalne tražbine na temelju preplaćene kamate po kreditima u švicarskim francima dok će oni tužiti banke i preuzeti cijeli taj pravni posao i odraditi ga umjesto građana.
O tome kako napreduje njihov pothvat u utrci s vremenom do zastare koja nastupa u lipnju razgovarali smo s jedim od pokretača akcije Markom Rakarom.
Kako napreduje vaša ideja o tužbama protiv banaka oko švicarca?
Ideja napreduje sjajno, sada već tjednima smo zatrpani tisućama poruka i bili smo primorani dramatično povećati broj ljudi koji se bave prikupljanjem dokumentacijom i komunikacijom s klijentima do mjere da smo i ured morali presložiti da svi stanemo.
Koliko vam se ljudi dosad javilo? Koliko ste tužbi pokrenuli ili ste u nekoj fazi prema tužbi?
Doista ne znam, postoji nekoliko koraka komunikacije i mnogobrojni su upiti, ali ono što mogu reći je da nam se dnevno javlja po nekoliko stotina novih građana. Tužbe su u fazi pripreme, iako smo velikim dijelom standardizirali postupak, svaki set dokumentacije je potrebno pažljivo proučiti kako se ne bi napravila proceduralna pogreška. Tužbe će početi sjedati za koji dan.
Kakva su vam očekivanja do lipnja do početka zastare?
Smatramo da je s današnje pozicije jasno kako vjerojatno neće biti nove sjednice Vrhovnoga suda, odnosno novog pravnog shvaćanja – jer smo danas u malo neobičnom položaju da znamo kada je zastara ali ne znamo što smijemo utužiti. Naše je očekivanje da će zbog rizika koje građani imaju mnogi od njih posegnuti za Drugom fundacijom, budući da mi samostalno financiramo sudske pristojbe, vještake i odvjetničke timove, te na sebe preuzimamo rizike.
Jesu li se banke preplašile kad ste najavili to, boje li se vaših tužbi?
Ne bih javno govorio o tome što se događalo u pozadini i tko je i kakve poruke slao, to ću ostaviti za biografiju. Ono što je sigurno je da se po burnoj medijskoj reakciji može iščitati zabrinutost banaka našom akcijom. Deseci tisuća građana su po prvi puta shvatili da imaju pravo na obeštećenje neovisno o tome jesu li konvertirali kredit ili nisu, odnosno jesu li ga već odavno otplatili ili ne. Zapanjujuće je koliko je ljudi nije upućeno u svoja prava.
Jeste li dosad doživjeli kakvu odmazdu banaka, bojite li se njihovih poteza?
Ne, zašto bi? Funkcioniramo u ipak civiliziranom društvu i vjerujemo da će banke koristiti svoja proceduralna prava koja, po našem mišljenju, uglavnom služe u svrhu odgađanja priznanja obveze. Banke u ovome trenutku žele odvratiti najveći mogući broj građana od pokretanja postupka jer su izložene obeštećenjima u stotinama milijuna eura, procjene idu čak do 1.8 milijardi. Nakon što nastupi zastara, tada će se vidjeti njihova prava taktika.
Je li se koja već javila za dogovore da se ne ide na sud?
Ne, o takvim stvarima uopće ne raspravljamo. Obveza koju smo preuzeli je zauzeti se za tisuće građana i osigurati im obeštećenje i to je jedini zadatak kojeg imamo. Samo nas to zanima u ovome času i svi preuzeti predmeti će završiti tužbom, bez iznimaka.
Možete li još jednom ponoviti koja je procedura za nekog građanina, što mora učiniti kad vam se javi? Kako se dijeli novac od tužbe?
Sve što građanin treba učiniti je javiti nam se putem naše web stranice drugafundacija.hr. Na njoj se nalaze sve bitne informacije, ali ako im nešto nije jasno i u biti ako su ikada imali bilo kakav kredit u CHF neka se slobodno jave i moji kolege će pogledati i odmah odgovoriti postoji li osnova za traženje obeštećenja. Druga fundacija preuzima na sebe sve rizike i obvezuje se isplatiti 75% naplaćenog obeštećenja oštećenom građaninu. Dakle, da pojednostavim, Druga fundacija neće nikada tražiti novac ili plaćanje, od nas možete samo dobiti novac.
Na koje vi točno ljude ciljate i koliko ih ima sveukupno?
Mi ciljamo na 120.000 obitelji koje su imale kredit u švicarcima. Ne diskriminiramo po bilo čemu i voljni smo pomoći svima. Sve što je potrebno je da ste imali kredit u CHF, bez obzira da li je otplaćen ili ne, konvertiran ili ne ili čak prodan agenciji za naplatu potraživanja. Mnogobrojni građani su upali u ogromne financijske probleme zbog CHF kredita i dan danas se oporavljaju od tog šoka, mnogi su ostali bez ušteđevine a nažalost nezanemariv broj je ostao bez imovine te je i dalje dužan bankama. Nema osobe koja je primila kredit u CHF i da može reći da je dobro prošla.
Imate li neki izračun projekcije koliko bi netko s kreditom određene visine mogao dobiti tužbom, neki primjer?
Ne postoji unificirani obračun niti procjena. Svakom slučaju se mora pristupiti individualno jer ovisi o kamatnim stopama, vremenskim razdobljima, redovitosti plaćanja i drugim faktorima. Ali možemo reći da osoba koja je uzela prosječni kredit od cca. 100.000 CHF, samo na temelju zateznih kamata može očekivati nešto ispod 5.000EUR obeštećenja.
Koliko vi procjenjujete da ukupno ima novca u tim tužbama?
Ovisno o tome što je predmet tužbe, procjene su između 330 milijuna EUR-a i 1.8 milijardi EUR. Nažalost, nema još jasne sudske prakse pa je teško reći, zato je i procjene obeštećenja po građanima iznimno nezahvalno iznositi.
Neki plaše da je taj novac može ugroziti banke, je li to istina?
Naravno da nije. Riječ je o ozbiljnoj količini novaca ali domaće banke su vrlo dobro kapitalizirane i iznimno likvidne. Obeštećenja će utjecati na njihov poslovni rezultat, a to uglavnom znači da će uprave i direktori u bankama ostati bez svojih godišnjih bonusa, zato su i toliko agresivni u obrani neobranjivog, a to je da su banke iskoristile neupućenost građana i stekle nevjerojatnu količinu dobiti koju sada moraju vratiti natrag.
Tko se toga onda u bankama najviše boji gubitka tih novaca, domaći šefovi ili oni u maticama?
Svakako domaći šefovi, njihove plaće i bonusi ovise o poslovnim planovima i njihovoj realizaciji, a ova situacija te planove mijenja i to na lošije. Nadamo se da će veliki broj potrošača iskoristiti svoje pravo i utužiti banke i ostvariti svoje pravo na povrat barem dijela preplaćenog iznosa.
