Nešto više od mjesec dana od uvođenja, eksperimentalni program cjelodnevne nastave u većini škola još uvijek je u povojima. Škole u većim gradovima uspjele su se organizirati, no značajni problemi postoje u ruralnim sredinama.
U ZAGREBU SAMO JEDNA: Čak 64 škole na jesen ulaze u eksperiment cjelodnevne nastave
“One škole koje su u većim gradovima, poput Zagreba, Osijeka i Rijeke, uspjele su se bolje organizirati, one su mogle doći do svih potrebnih nastavnika i drugog kadra koji im je nedostajao”, rekla je Hini predsjednica Hrvatske udruge ravnatelja osnovnih škola Antonija Mirosavljević.
Ocjenjujući prvi mjesec provedbe eksperimentalnog programa, rekla je da je onim školama koje su u ruralnim područjima teško doći do, primjerice, fizičara, informatičara.
Kako je u OŠ Ivana Cankara
Boris Počuča, ravnatelj OŠ Ivana Cankara, jedine zagrebačke škole koja se prijavila i ušla u eksperimentalni program cjelodnevne škole, ističe da je prednost koncepta vidljiva u potpomognutom učenju tj. programu A2 u kojemu učenici gradivo ponavljaju i utvrđuju zajedno s učiteljima te pišu zadaće koje su do sada radili kod kuće.
“Vrijeme će pokazati je li uistinu dovoljan ovakav kako je zamišljen ili će se prilagođavati. Još je prerano za konkretan zaključak”, komentirao je za Hinu.
Pisanje zadaća, kaže, u nižim razredima funkcionira super. U višim se uspije riješiti iz težih predmeta poput hrvatskog jezika i matematike.
Uvijek će biti nezadovoljnih
“Dolazimo sad do problema što djeca nemaju naviku samostalno učiti. Do sada su učila pišući zadaće, a kako ih sada riješe u školi tako često doma ‘zaborave’ pogledati i ponoviti. Na to će se svi morati naviknuti”, naglašava Počuča.
U zagrebačkoj školi bila su dva ispisa, ali je bilo i desetak dodatnih upisa baš zbog programa.
“To je jednostavno tako. I da ne provodimo novi program uvijek će biti onih koji su zadovoljni i onih koji nisu. Generalno mislim da većini roditelja nakon mjesec dana ipak novi program odgovara. Jako puno pisama podrške dobivamo i lijepo je vidjeti takvu povratnu informaciju” komentirao je Počuča.
Nekima nedostaje školska oprema
U ruralnim sredinama, naglašava Antonija Mirosavljević, općenito je problem doći do profesora neovisno o cjelodnevnoj nastavi, samo što u cjelodnevnoj školi imaju veće potrebe za zapošljavanjem. Ipak, posebno pohvaljuje Ministarstvo znanosti i obrazovanja koje, ističe, bez problema daje suglasnost školama za sve što trebaju.
“Međutim svi generalno zapravo još uvijek nisu ni za niti protiv, još uvijek je to u nekim povojima u prvom mjesecu provedbe. Povratne informacije su ok, svi se trude, pokušavaju i roditelji isto”, ističe predsjednica HUROŠ-a.
Neki su, kaže, prezadovoljni kako su uspjeli sve napraviti, pronaći kadar, dobiti suglasnost ministarstva. A neki nisu zadovoljni, jer im još nedostaje oprema ili nešto drugo. Ima i onih koji kažu da im je žao što su se prijavili, ali i onih kojima je žao što se nisu prijavili, a mogli su jer su imali uvjete.
Još je rano za ocjenu
Ističe da je još preuranjeno za generalnu ocjenu. “Škole će kroz ovu školsku godinu morati zapravo evaluirati sve što rade ovu godinu, da bi se reklo što je dobro, što je loše i što treba ostaviti, a što mijenjati”, dodaje Mirosavljević.
Iz Ministarstva znanosti i obrazovanja na Hinin upit kratko su odgovorili da se cjelodnevna škola odvija prema planu te da su u svakodnevnoj komunikaciji s ravnateljima.
Najveći izazov ravnateljima, ističe Mirosavljević, predstavlja slaganje rasporeda, teško ga je složiti da bi bili zadovoljni svi u procesu – i učitelji i roditelji i učenici.
Sve je manje prvašića: Evo po čemu će ova školska godina za tisuće učenika biti drugačija
Tijekom dana je i puno obroka i pauza, pa se i taj dio još ispituje – koliko zapravo djeci treba odmora, koliko im je dovoljno za obrok, treba li im 30 minuta ili manje ili više.
Učenicima je, kaže, ispočetka bilo naporno jer su ipak veći dio vremena provodili u školi, međutim kako vrijeme odmiče, djeca se s tim bez problema mogu nositi.
