Iako se više ne bavi novinarstvom, Mirjana Hrga ne planira stati s praćenjem aktualne političke krvne slike u Hrvatskoj ali i Europskoj uniji. Kako smo već punih 12 godina punopravni članovi EU, Hrga se osvrnula na taj period članstva i pitala se jesmo li trebali ulagati u infrastrukturu koja nije nužna.
Piše kako imamo većih problema. “Mi kao narod kao da smo u potpunosti poludjeli zadnjih 12 godina otkad je europskih para. Silne eure ulažemo u rekreacijske centre, stadione, muzeje, biciklističke staze, vidikovce… Sve je to divno kad imaš sve ostalo.
Ali mi nemamo uvjete za stvaranje novih vrijednosti. Živimo na tankom ledu glupog konzumerizma. Umjesto da poguramo ratare, ribare, proizvodnju… mi smo postali histerični u disciplini ušminkavanja. Svega i svačega”, poručila je Hrga i nastavila.
Mi kao narod kao da smo u potpunosti poludjeli zadnjih 12 godina otkad je europskih para.
Silne eure ulazemo u…
Posted by Mirjana Hrga on Saturday, November 1, 2025
‘Koliko oružja Europa i mi kupujemo’
“Starine i prave sadržaje smo zapustili, a miješalica za beton nam je postala najbolji prijatelj u uništavanju i onoga sto je valjalo. Uskoro ćemo izgledati kao uniformirani foliranti na zagrebačkoj špici ili splitskoj rivi. Izvana top, iznutra jad. Važno da smo ušminkani”, zaključila je u objavi na Facebooku.
A što pišu u komentarima? Čitatelji se slažu s njenim ocjenama, evo i primjera jedne takve, piše čitatelj nepotrebne investicije. HNK je upravo diobio novu scenu povodom 130. obljetnice osnutka. “Meni je glupo otvaranje novog postava HNK ako ljudi ne idu u kazalište. Bacili su 80 milja. A moglo se u proizvodne varijante. Vrijeme fondova uskoro završava… i onda smo na tankom ledu”, glasi komentar.
Autorica je imala potrebu pojasniti da se ne slaže baš s tom ocjenom. “Kad vidim što sve trešti u Arenama diljem Hrvatske, novi HNK mi dođe kao lijek Kultura je važna i krhka. Treba je čuvati. Koliko oružja Europa i mi kupujemo, uskoro ćemo imati ljude u: vojsci, crkvi i kazalištu jer bi ove silne turističke, ‘betonske in izmišljotine’ mogle biti prazne. Što će onda?”, pitala se.
