U izbornoj noći u prvom krugu izbora, nakon što je kandidatkinja iz Možemo Ivana Kekin javno podržala predsjednika Zorana Milanovića za drugi krug izbora, zazvonio joj je telefon negdje prije pola noći. Ovoga puta nije bilo straha, nije to bio Nikica Jelavić koji obitelj Kekin zove na kavu, nego je Milanović zahvalio na podršci, i u tom trenutku sinula mu je ideja koja za Možemo i SDP u Zagrebu na lokalnim izborima u proljeće ove godine može postati “win-win” – SDP i Možemo će surađivati na tim lokalnim izborima, i to već predizborno, a svakako će se u drugom krugu podržati.
Sve je dalje od realnosti, naime, ideja da Boris Lalovac, bivši ministar financija, bude kandidat za gradonačelnika. On to jednostavno ne želi, čak ni kad ga Milanović nagovara, i s obzirom na to da je Milanović shvatio da od toga nema ništa i da sve ostaje na nedavno izabranom Branku Kolariću, korektnom, ali nekarizmatičnom lokalnom političaru i saborskom zastupniku, u Milanovićevu se uredu (bolje rečeno u Milanovićevoj glavi, jer tko bi mu normalan proturječio) rodila ideja o dugoročnoj suradnji SDP-a i Možemo, ne samo na izborima za Zagreb nego po mogućnosti i u Rijeci, Puli i drugim mjestima gdje Možemo ima kakve-takve šanse osvojiti ili zadržati vlast.
Ideja je dugoročna, a Milanovićev je cilj da se više nikad ne dogodi ono što se dogodilo na izborima prošle godine za Sabor, da se SDP i Možemo međusobno “izbiju” i međusobno si naštete. On je svojim suradnicima objasnio, ponesen svojim odličnim rezultatom u prvom krugu, kako SDP i Možemo zajedno mogu mijenjati Hrvatsku. “Ako ja sam mogu imati 50 posto, onda SDP i Možemo mogu zajedno imati barem 35 posto i mogu osvojiti vlast u Hrvatskoj. Jer oko 33 posto je dovoljno za preuzimanje vlasti. A prvi korak mora biti Zagreb”, u dahu je rekao ne samo Ivani Kekin u tom razgovoru nego i svojim suradnicima i onima u SDP-u i Možemo.
Ovako strani mediji pišu o Milanoviću i njegovoj pobjedi: ‘To je neobičan stav u Hrvatskoj’
Jasna matematika
U ova dva tjedna između dva kruga predsjedničkih izbora najmanje se bavio Draganom Primorcem jer je to za njega odmah bila završena priča – umjesto toga, kovao je planove kako da SDP preuzme vlast kad se oslabljeni Andrej Plenković povuče iz Banskih dvora. A matematika je potpuno jasna – SDP i Možemo, uz suradnike iz Reformista, uz Matiju Posavca, uz IDS i još neke manje stranke i nezavisne liste, može osvojiti vlast u Hrvatskoj u prvoj idućoj prilici – na redovnim parlamentarnim izborima, ili još bolje prijevremenima, ako ova pobjeda za Pantovčak do kraja oslabi Plenkovića.
Zagreb će ove godine biti samo prvi u tom nizu koraka koji, smatra Milanović, slijede do detroniziranja Plenkovića. A kad je glavni grad posrijedi, nekoliko je varijanti suradnje: prvo, opcija je da Možemo ide sa svojim kandidatom, gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, koji i sad dobro stoji u anketama i kojeg neće biti lako pobijediti, bilo komu. SDP u toj varijanti ide sa svojim kandidatom, ali uz jasnu naznaku da će u drugom krugu podržati Tomaševića (to jest, obratno, Možemo SDP-ova kandidata, ako bi se slučajno to dogodilo). U svakom slučaju, i SDP i Možemo bi unaprijed svojim biračima jasno rekli da će poslijeizborno činiti jednu cjelinu u Gradskoj skupštini.
SDP Zagreba proveo je ovih dana anketu po kojoj je favorit za kandidata s njihove strane Boris Lalovac, ali i on ima samo oko 11-12 posto podrške, dok je Branko Kolarić na oko 10-11 posto. To je Lalovcu bio argument da svima, pa i Milanoviću i Siniši Hajdašu Dončiću, kaže kako nema smisla da se potroši u unaprijed izgubljenim izborima. Stoga je Kolarić ostao u igri kao SDP-ov sigurni kandidat, ali sa slabim šansama.
Siguran prostor
Zato je na stolu i opcija broj dva, da SDP u startu podrži Tomaševića i Možemo, a da SDP ima predsjednika Skupštine. To vjerojatno više ne bi bio Joško Klisović nego upravo Kolarić (iako je to upitno, s obzirom na to da je zaposlenik NZZJZ-a “Andrija Štampar”, pa je to u koliziji). U tom slučaju SDP ne bi ni imao svog kandidata, nego bi se potpisao predizborni koalicijski sporazum i bila bi riječ o klasičnoj koaliciji te bi dvije stranke izašle i sa zajedničkom listom za Gradsku skupštinu.
Milanović navija za to i nagovara i šefa SDP-a i ljude iz Možemo da učine upravo to i da to bude zalog trajne suradnje dviju stranaka, sve do parlamentarnih izbora, na kojima bi onda Možemo podržao SDP-ova kandidata za premijera. To bi valjda ipak bio šef stranke Siniša Hajdaš Dončić. Premda on nije među osobama koje su oduševljene novim Milanovićevim planom, prije svega zato što mu to ruši autoritet jer se Milanović malo zaigrao pa je izravno počeo govoriti kao da je predsjednik SDP-a, ali i zato što je Hajdaš Dončić upravo nedavno, dok je nagovarao Lalovca da se kandidira za Zagreb, javno rekao kako SDP sebi više ne može dopustiti da bude junior partner u Zagrebu, nego da mora postati “stariji brat”, odnosno senior partner, nositelj koalicije i vlasti.
Međutim, svima je jasno da se to s Kolarićem ne može, zato je Hajdaš Dončić morao u unutarstranačkim razgovorima na ovu temu priznati da Milanovićev plan jedini drži vodu. Ako ništa drugo, time i on kao potencijalni kandidat za premijera dobiva banico podršku stranke Možemo za ta buduća vremena, u kojima onda “možemosi” ne bi ni imali svog kandidata, i to mu otvara siguran prostor za osobnu karijeru u tom smjeru. Zato ni on nije ovih dana oponirao Milanoviću kad je ovaj predložio novi “cunning plan” za lokalne i parlamentarne izbore.
Totalni raspašoj u zagrebačkoj Tvornici: Neki na trenutak ‘isprobali’ kako je to biti predsjednik
Suradnja lijevog centra
Da je sve već krenulo u smjeru dugoročne suradnje, potvrdila je jednom svojom javnom izjavom “narikača” Dalija Orešković, koja je inače bliska i Milanoviću i SDP-u, te se čak spominjala kao moguća SDP-ova kandidatkinja za gradonačelnicu, ali to je bilo prije nego što je SDP završio svoje unutarstranačke izbore u Zagrebu i ipak izabrao legitimno vodstvo.
Ona je ovih dana izjavila kako će lijevi centar na lokalnim izborima u Zagrebu sigurno surađivati, “čak i ako budu imali odvojene liste”. To je dokaz da se intenzivno vode razgovori, a u njih je posredno uključena i Dalija, koja će biti na listi SDP-a, to jest na zajedničkoj listi za Gradsku skupštinu ako do nje dođe. I nju je zvao Milanović i lobirao da podrži njegovu ideju, a samo jedan njegov poziv dovoljan je da Dalija popusti i podrži ga.
Dakle, opcija broj tri jest da SDP i Možemo imaju dvije odvojene liste za Gradsku skupštinu, ali da odmah nakon izbora potpišu poslijeizborni koalicijski sporazum i zajedno nastave voditi Grad Zagreb. No kad je Milanović predložio dugoročnu suradnju “možemosima”, njegov je uvjet bio da SDP ovoga puta dobije mnogo više funkcija nego u ovom mandatu. To onda neće biti samo mjesto predsjednika Gradske skupštine te poneko direktorsko unutar Holdinga – njegov je rezultat na predsjedničkim izborima, rekao im je, dokaz da se SDP konsolidirao i zato ovoga puta očekuje znatno više nego 2021. godine.
Upola slabiji
Uz to, anketa kojom SDP barata kaže kako Možemo, odnosno Tomašević, više ni u najluđem snu ne mogu očekivati rezultat kao 2021. godine – nakon četiri godine vlast se već pomalo izlizala i gradonačelnik sada ne prelazi ni pola onog rezultata ostvarenog prije četiri godine. Tada je Tomašević dobio čak 62 posto, dok je sada zaboravljeni Miroslav Škoro ostao na 34 posto. U Gradskoj skupštini “možemosima” su tada nedostajale samo tri ruke za zatvaranje većine, a SDP je tu podršku solidno naplatio mjestom predsjednika Skupštine i kasnije još nekima kao što je bilo mjesto direktora Čistoće, a Branko Kolarić postao je ravnatelj “Štampara”. Iako je SDP tada bio tek treća lista po snazi (drugi je ipak bio HDZ, koji je ostao u oporbi), iz tog su saveza izvukli dobranu korist.
Ovoga puta, za izbore 2025., Milanovićeva je teorija da je Možemo gotovo upola slabiji nego 2021. godine, a SDP ponešto jači jer su sukobi prestali, stoga je ideja da SDP znatno ojača u ovom savezu. S obzirom na to da će se Tomašević sada ipak morati boriti da obrani mandat pred HDZ-om, Plavim gradom Ivice Lovrića i cijelom silom nezavisnih kandidata kao što su Pavle Kalinić, Dina Vasić, Davor Bernardić i drugi, Milanović i SDP jasno im poručuju da bez koalicije na ljevici Tomašević više ne može biti siguran u pobjedu kao što je bio prije četiri godine.
Zato će morati pristati na predizborni savez – nominalni ili samo deklarativni, a s obzirom na suradnju u drugom krugu predsjedničkih izbora, to izgleda kao da ni jednoj od dvije stranke ni u Zagrebu ne bi trebalo biti problem.
Snimili smo ‘sobicu’ u kojoj se skrivao Primorac: Lica HDZ-ovaca govore sve o izbornoj noći
Isti model za Rijeku
Štoviše, Milanović kolegama iz Možemo sugerira da se isti model, samo obrnutog predznaka, primijeni i u Rijeci. Ondje je SDP u problemu jer je smijenio vlastitog kandidata, gradonačelnika Marka Filipovića, i u izbore ulazi s tom ljagom. Kandidatkinja Sandra Krpan ne može biti sigurna u pobjedu, iako je SDP u Rijeci pobjednik od 1990., i dobro bi joj došla podrška iz Možemo.
Ivana Kekin u Rijeci je na predsjedničkim izborima bila druga, odmah iza Milanovića, dok je Dragan Primorac bio tek treći, a to je rezultat koji HDZ ionako već ostvaruje u Rijeci. Godine 2021. u drugom su krugu bili SDP i nezavisni kandidat Davor Štimac, a sada bi u drugom krugu mogla biti nezavisna Ivana Rinčić, dok bi HDZ opet mogao ispasti.
Ali ako bi se SDP i Možemo povezali i u Rijeci i ako bi si SDP pribrojio tih 13 posto Ivane Kekin s ovih izbora, imao bi sigurnu pobjedu – opet. Razlog je to više zbog kojega Milanović nagovara i svoje SDP-ovce i ljude u Možemo da na ovim lokalnim izborima ustanove širu i dugotrajnu suradnju za budućnost na razini cijele Hrvatske, gdje god Možemo djeluje. Ako bi i u Rijeci išli zajedno predizborno, to bi bilo jamstvo pobjede, a nezavisna Rinčić mogla bi samo odustati jer bi faktički bila otprilike “riječki Dragan Primorac”, bez ikakve šanse, čak i ako uđe u drugi krug kroz ušicu igle. Tada bi zamjenik gradonačelnika iz redova Možemo najvjerojatnije bio sveučilišni profesor Nebojša Zelič, mlađi čovjek koji dosljedno vodi politiku Možemo u Rijeci.
Ključne točke
Možemo je u tom gradu često u oporbenoj poziciji u odnosu na SDP, posebno kad je urbanizam u pitanju, a i upravljanje poslovnim prostorima, ali uvijek na kraju podržavaju SDP-ov proračun i ne dopuštaju da vlast padne. Zato je u Milanovićevu krugu i Rijeka jedna od dvije ključne točke za suradnju dviju stranaka na duge staze, s ciljem da zajedno preuzmu vođenje Vlade najkasnije za tri godine.
Vrijeme brzo prolazi i to će brzo doći, ali samo pod jednim uvjetom – da SDP i Možemo cijelo to vrijeme dosljedno surađuju u velikim gradovima, dakle Zagrebu i Rijeci, a moguće i još ponegdje, na primjer u Pazinu, Puli itd.
Uostalom, SDP je na izborima uvijek pobjeđivao samo kad je okupljao široke koalicije na ljevici i centru, i Milanović to zna. A predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić nema što drugo učiniti nego se s tim složiti, jer on je taj koji želi biti premijer u ime novog lijevog saveza.
