Gašenje i sanacija velikog požara Vjesnikovog nebodera u Zagrebu koji je planuo sinoć, i dalje traje, požarište se pregledava termo-kamerom, a na mjesto događaja dolaze statičari koji će procijeniti stanje konstrukcije, objavilo je Ravnateljstvo policije. Procjenjuje se da će njegovo gašenje potrajati cijeli dan.
Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Grada Zagreba Siniša Jembrih rekao je Hini da požar Vjesnikova nebodera i dalje gase s 30 vozila i 80-ak vatrogasaca koji se konstantno rotiraju, a požar se gasi izvana jer ulazak u zgradu zasad nije siguran.
“Prije sat vremena imali smo opet plamen, dronom smo mjerili temperaturu. Povukli smo se iznutra i počeli opet raditi izvana, ali uskoro planiramo opet unutra. Tijekom noći smo uspjeli doći do 13. kata od 15 i sad se nadamo da ćemo se probiti na zadnja dva. Više nema plamena” rekao je Jembrih.
U neboderu
Kako je izgledalo u neboderu Vjesnika prije požara objavila je na svom Facebook profilu političarka Marija Selak Raspudić.
Unutar zgrade Vjesnika, igrom slučaja, zatekla sam se prije nekoliko mjeseci, kada su me osupnuli neki sasvim drugi prizori. Noćas je plamenom buktinjom samo do kraja spuštena zavjesa. Kraj.
Ostavljena, napuštena, oronula, nekada kultna zgrad. Prizori svjesne i namjerne zapuštenosti. Ovako su možda izgledale prostorije zgrada u Černobilu, prolazilo mi je kroz glavu dok sam šetala Vjesnikovim hodnicima, samo… Černobil su ljudi napustili u panici spašavajući gole živote.
‘Kao da je vrijeme stalo’
“A Vjesnik? U njemu kao da je vrijeme stalo, kao da je neki hitan redakcijski sastanak na jednom od katova jer pisaća mašina je još uvijek tu, zajedno s hrpetinom nervozno razbacanih papira.
Na drugim pak katovima kao da je netko provalio u potrazi za dosjeima kojih se dokopalo neko spretno piskaralo razotkrivajući gradsku mafiju… Zadnje što biste pomislili tumarajući tim živopisnim hodnicima je da je moguće da se oni već desetljećima ne koriste i da je netko svjesno dozvolio ovakav nered i propadanje.
Simbol Zagreba nije uništio požar, on je odavno uništen nebrigom vlasti, a sada ćemo tek s njega otpuhnuti pepeo, nažalost ovoga puta ne samo metaforički. Građani neka vide, i znaju, a moje pitanje ostaje samo jedno: „Koliko je još takvih sličnih prostora i što se skriva iza njihovih vrata? Treba li i njih vatra očistiti ili će netko ipak nešto poduzeti?“.
