Boravak djece u bolnici zna biti poprilično stresan jer osim što se bore s nekom bolešću, mijenjaju ugodnu atmosferu doma za bolnički krevet, a iako su se uvjeti znatno popravili u odnosu na prije, još uvijek se događa da zbog popunjenosti kapaciteta, roditelji ne mogu boraviti s djetetom u sobi.
Razne terapije, injekcije, braunile, plač druge djece, stvaraju atmosferu koja nije nimalo ugodna. No, jedna mama iz Zagreba, ostala je oduševljena pristupom u Dječjoj bolnici Srebrnjak u kojoj je nedavno provela tjedan dana sa svojim djetetom.
“Jako je teško gledati svoje dijete u krevetu, čekajući što će liječnici reći, truditi se biti hrabar kad ti je teško. Onda u tim trenucima, ti ljudi koji tamo rade, nemam riječi, kad bih nekoga izdvojila, ostale bih nepravedno izostavila. Toliko truda, toliko ljubavi koje posvećuju toj djeci, ja sam oduševljena”, piše nam mama iz Zagreba.
Val pozitivnih promjena
“Kad je malenom bilo najteže, u sobu su mu došli Klaunovi doktori. Na lice su mu momentalno izvukli osmijeh, trudio se pratiti ih, a oni su zaista dali sve od sebe da mu poprave raspoloženje. I njima veliko hvala na tom trudu. Zašto vam zapravo ovo pišem, jer evo po izlasku iz bolnice stajali su u celofan upakirani plišanci pa si klinci izaberu i ponesu jednog. Svi roditelji znaju koliko plišanci zapravo stoje po strani i djeca se rijetko njima igraju. Ali ovi su posebni i evo moj petogodišnjak se i dalje ne odvaja od njega jer mu je to svojevrsna nagrada i podsjetnik na hrabrost.
Razgovarala sam sa sestrom i ona mi je rekla kako su ti plišanci zapravo donacije djece i roditelja koji se na neki način riješe igračaka koje im nepotrebno zauzimaju mjesto, a s druge strane, ti plišanci nekom djetetu u trenutku budu sve. Ponekad to čine pojedinci, organiziraju se vrtići, škole, ali mogu sudjelovati svi. Nekome višak je nekome osmijeh na licu kad je najpotrebnije”, poručila je čitateljica.
