Riječka humanitarna udruga ”Pomozimo” objavila je potresni apel za pomoć samohranoj majci malene djevojčice s kojom dane preživljala na pola jednog krumpira i juhi od jedne četvrtine kocke za juhu.
Njihovu objavu prenosimo u cijelosti.
”Imate li doma dijete uzrasta od 3-4 godine? Ako imate, molimo vas, pitajte ga što mu je najveća želja na svijetu, što bi to djetešce voljelo da mu se ispuni i napišite nam u komentare, čisto da vidimo granicu do koje djeca razmišljaju.
Volonterka i ja bismo sada trebale biti na svom poslu, ali nismo. Imamo tu sreću da možemo izmigoljiti, no preskočiti ćemo uvod, jer situacija koju smo zatekle nije ni malo benigna.
Ima jedna majka; samohrana, podstanarka, zaposlena, pod ovrhom, puna briga, na rubu je litice, a dijete joj je bolesno. Trenutno je bolesno, stoga nije u vrtiću. Od nje smo dobili mail u kojem između ostaloga piše: ….dijete mi se razboljelo, ne ide u vrtić, a kako u vrtiću jede bar sam s te strane mirna. Sad je doma i nemam mu šta dati za jesti…..
Doručak djeteta je juha napravljena od kvarat pileće ili goveđe kocke za juhu i pola krumpira. Pola zato što u kući imaju samo jedan krumpir i kocku, pa je ostatak za ručak, večeru ili što god to bilo. U ruci držim taj ostatak da si predočite kolika je to količina hrane i to hrane od koje se ne možete zasititi.
Malena plače, ne zato što je razmažena. Plače i moli majku malo kruhića. Doslovno je moli malo kruha. Majka ga u kući nema i plače skupa s njom od nemoći, od brige, od bola… Vjerujte da je zabolilo i nas, onako pravo muški. Jednostavno nismo mogle suzbiti suze, a nismo se ni trudile, jer to je bilo nemoguće. Svaki puta kada slučajem naletimo u provjeru obitelji kod konzumiranja obroka, nađemo nešto što ni u najružnijim snovima ne bismo sanjale.
U ovoj kući od hrane postoji samo kocka za juhu i pola krumpira. To je apsolutno sve. Pitale smo malecku; Što bi ti sad voljela da ti mi kupimo, a njen odgovor kada se malo primirila je bio: MALO MEKANOG KRUHIĆA. Obje smo htjele u isti mah potrčati po kruh, s jedne strane da ispunimo želju malenoj, a s druge da sebično napustimo taj stan, jer smo udisale tugu, a izdisale bol. Ljudi, nikada nikome ne bismo poželjele da vidi kako dijete moli za komad mekanog kruha. Nikada!!!
Majka je izričito molila za anonimnost zbog dva razloga, jedan je taj što joj je najmodavac u ovoj grupi, a stoga nismo ni slikali stan s namještajem još iz 60-tih, a drugi razlog je zbog posla. Vrlo lako bi se doznalo tko je, jer u velikim firmama netko uvijek nekoga zna.
Majka ima plaću od 712 eura, a s dodatnim poslom zaradi još 120 i s tim bi izgurala mjesec bez problema, no prije par mjeseci došla je ovrha na naplatu u iznosu od 1659, 82 eura koju će kad-tad morati platiti i jednostavno kad joj oduzmu za ovrhu, ona 10 dana prije plaće nema ni centa. Taj dio pokušavamo riješiti na način da zamolimo da se plati glavnica, a kamate oproste. Čekamo poziv kompetentne osobe. Nadamo se da će nam izaći u susret.
Ono što je trenutno najpotrebnije majci i djetetu je hrana. Sva hrana od soli pa sve do mesa, jer u kući nemaju nikakvih namirnica osim onoga što smo im mi donijeli da imaju za 2-3 dana. Više ni mi nemamo.
Biti će teško, ali imamo želju i najbolju volju majci otplatiti ovrhu (umanjenu za kamate, nadamo se) i platiti stanarinu za jedan mjesec bar koja iznosi 250 eura. Voljeli bismo da dijete ode kada ozdravi bar na sladoled, a majka da popije kavu na Korzu. Zašto? Zato što od kada ima dijete, nije popila ni jednu kavu u kafiću. Sama se šiša, sama šiša malenu. Frizerku smo već dobile, zvale smo našu dobru dušu koja uvijek iskoči. Hvala joj.
Htjeli bismo djetetu kupiti neku igračku koju ona želi, ali nismo uspjele doznati. Non-stop priča o kruhu. U biti, mama je objasnila da ona voli pecivo obično bijelo iz pekare koje joj ne može priuštiti. Dijete dobije robice od majčine prijateljice, tako da toga ima jako puno, pa nam to ne bi trebalo. Majka je skromna, no njoj će trebati barem neka obuća, no zamolila je samo malo hrane. Nismo uspjeli dokučiti broj koji nosi, naknadno ćemo dok se malo više otvori. U rodnom listu mjesto gdje bi trebalo pisati ime oca djeteta je prazno. Sudskim putem to rješava.
Dragi ljudi, molimo sve vas majke i očeve djece u toj dobi da nam u komentare napišete koja igračka je sad u điru, što uopće tako mala dječica vole. Navedite nas na pravi put. Nama su misli ostale u toj tuzi.
Hvala što ćete pomoći, u to ne sumnjamo.
Račun udruge je:
HUP HR6124020061101067852
ESBCHR22
Udruga je otvorena utorkom i petkom od 17 do 19 na adresi Šporova jama 2, Kastav.
P. S. Adresu obitelji, kao ni imena nemojte tražiti. Ne samo da poštujemo Zakon o zaštiti podataka, već štitimo samohrane roditelje, a brinemo i o njihovom dostojanstvu. Hvala na razumijevanju”, stoji u objavi udruge.
